Naši likovi koji sanjaju pakao iz Mosula
Gledajući NAMJERNO bezumno i beskrupulozno uništavanje artefakata, spomenika i kulturno – historijskog nasljeđa iračkog naroda u muzeju u Mosulu, bio sam preplavljen nizom osjećanja. Taj emotivni val se kretao od otvorene mržnje prema onima koji su to direktno činili, prema onima koji su im rekli da to rade, i prema onima koji u nekoj tmini stoje iza onih koji su poveli čitav taj cirkus zvani „Kalifat“ izvjesnog rolex kalife Bagdadija, pa do osjećaja bespomoćnosti da kao historičar (i to još antičke civilizacije) mogu išta konkretno uraditi da zaštitim to nasljeđe. I u tim trenutcima, kolega mi šalje link gdje izvjesni gospodin Zijad Ljakić („naše gore list“), daje odgovore na pitanja čisto teološke naravi.
Iako nisam teolog, niti čak uopće religiozan, već na prvi pogled mi je bilo jasno da je riječ o nekom samoproglašenom fetva – majstoru, koji je umislio da je neka „sunitsko – islamska“ moralno – teološka, ulemska (učenjačka) vertikala i samim tim mesijansko – misionarski predodređen da daje odgovore koji su po njemu jedino ispravni, tačni, božanski opravdani i sl. Kompleks koji možemo nazvati „osjećaj eksluzivnog poznavanja apsolutne istine“, i koji možemo primijetiti i u slučaju još nekih likova (zanimljivo uvijek „poučavanih“ u Saudijskoj Arabiji), npr. kod Safeta Kuduzovića. I onda ti saudijski „đaci“ preplavljuju internet prostor (blogovi, portali, youtube, facebook) sa svojim tumačenjima islama i dok na jednoj strani izazivaju zgražanje, strah ili ismijavanje, na drugoj ipak uspijevaju i u određenoj indoktrinaciji. Mislim da bi se naša Islamska zajednica BiH itekako trebala pozabaviti pitanjem naših stipendista iz Saudijske Arabije (inače bogate kraljevine, koja je obična marioneta, zna se čija) i njihovim djelovanjem na području svoje jurisdikcije.
Da se vratimo na tzv. „odgovor“ izvjesnog gospodina Ljakića (potpisuje se kao magistar, ali u BiH se ta titula priznaje samo ako je ta titula nostrificirana od domaće institucije, a meni je nepoznato da li mu je tu titulu nostrificirao Fakultet islamskih nauka u Sarajevu). Sasvim je druga stvar da je titula magistra, kao i doktora (koju nosi gospodin Kuduzović) izvorno rimskog, „paganskog“ porijekla. Odgovor koji daje gospodin Ljakić na upit je li po religiji pravilno rušenje kipova po muzejima i turbeta, je više nego zastrašujući. On vrlo la(h)ko odgovara, uz odgovarajuće elaboriranje (sa činjenicama potpuno izvađenim iz teološkog ili historijskog konteksta) bukvalnog tipa, da je to dozvoljeno. Ako bi se ono što je gospodin Ljakić odgovorio, odnosilo na BiH, srušio bi se i zatro najveći dio arheološkog i kulturno – historijskog nasljeđa, a faktički bi sva muslimanska groblja pretrpila razaranje i uništavanje. Proglasiti uništavanje arheološkog i kulturno – historijskog nasljeđa, kao i turbeta i kaburova (i mnogih drugih elemenata islamske baštine u BiH) religijski opravdanim i „bogougodnim“ je vrlo opasna igra. Uvijek na marginama našega društva se mogu naći osobe koje će misleći lako se „provući u raj“ posegnuti za ovakvim idejama i možda je pokušati i primijeniti. Tako bi se zbog onih koji žele „utrčati“ u raj naša zemlja pretvorila u pakao, slično kako je to urađeno u Iraku i Siriji. Krajnje je vrijeme da se jasno i precizno oglase Islamska zajednica i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i javno denonciraju ove likove, i oglase njihovo učenje i njihove fetve, odgovore, mišljenje ništavnim i bezvrijednim i to u argumentiranom smislu kako se ne bi unosila dalja smutnja.
Publicola
Autor Salmedin Mesihović
tacno.net
