Žena koja je otkrila skriveni račun Franje Tuđmana: “O njemu nemam niti jednu dobru riječ”
PRIJE 17 godina umro je Franjo Tuđman, a čini se da nikada u 21. stoljeću nije bio življi. I na ljevici i na desnici često na usnama imaju njegovo ime.
I najčešće mu tepaju i pozivaju se na njega kao na vrhovni autoritet, arbitra koji je najbolje znao što je za Hrvatsku dobro. U samo 17 godina Hrvati su zaboravili koliki je autokrat Tuđman bio, kao što su zaboravili i da bi po svom habitusu bio puno gori samo da je imao pravo priliku i da nije morao povremeno paziti što o Hrvatskoj misle zapadne zemlje.
U drugoj polovici devedesetih Tuđman je uspio okupiti brojne neprijatelje, od novinara, opozicijskih političara, predstavnika nevladinih organizacija pa sve do “običnih” malih ljudi kojima je bila puna kapa njegovog režima u kojem su iz dana u dan sve lošije živjeli i pod kojim je Hrvatska sve manje bila demokracija, a sve više na putu d postane diktatura. Neki od onih koji su mu se tada protivili u međuvremenu su iz raznih razloga promijenili mišljenje. Najčešće jer im je politički trebalo. Neki su odustali, a neki još uvijek vjeruju da je Tuđman nakon rata sustavno zlostavljao Hrvatsku.
Restović: Tuđman je uništio ovu zemlju
“Tuđman je svojom gospodarskom politikom uništio ovu zemlju. Od njegove privatizacije se još uvijek nismo oporavili”, kaže Tonči Restović. Za Restovića vjerojatno niste čuli ako baš nemate slonovsko pamćenje.
On je 1998. godine kao student moćnome Tuđmanu poručio: “Miči te ruke s mene”. “Držao je govor u Maksimiru za 1. maja i ja sam mu zviždao. Nisam tada bio jedini, ali nakon govora je došao do mene i pitao me: “Mladiću što tebi smeta?””, opisuje Restović događaj od prije skoro 20 godina. Tuđmanu je rekao da mu smeta crveni karanfil u predsjednikovom zapučku.
Foto: Duško Jaramaz/Pixsell
“Rekao sam mu da me smeta taj cvijet jer ga on ne voli i ne voli sve što simbolizira. Tuđman me je na to potapšao po licu, onako pokroviteljski, a ja sam mu rekao da miče ruke s mene”, kaže Restović. Na njegov povik poskočilo je osiguranje i odmaklo Restovića od predsjednika.
Tonči kojem tepaju da je bio šibenski Che Guevara nije prije opširno pričao o tome događaju. Pokojni Ivica Račan zamolio ga je da ne ide u medije, SDP ni tada, kao ni sada, nije bio siguran što bi s Tuđmanom. Restović je tada bio član Foruma mladih SDP-a u kojem su se okupljali mladi kojima je bilo dosta HDZ-a i Tuđmana. I nešto karijerista.
Lepej: Bankovna službenica koja je razotkrila Tuđmana
Puno poznatija od Restovića je Ankica Lepej. Bankovna službenica je te iste 1998. godina svojim činom najozbiljnije kompromitirala Franju Tuđmana i njegovu obitelj. I prije se pričalo o njihovim financijskim uspjesima potpomognutima politikom, ali Ankica Lepej je iznijela dokaz – skrivene račune.
“Čula sam Tuđmana kako poručuje umirovljenicima da je i njegova supruga penzionerka i da i sama jedva spaja kraj s krajem. Zavirila sam po matičnom broju u računalo Zagrebačke banke i otkrila veliki novac”, priča Ankica Lepej kako je Jutarnjem listu dojavila o ušteđevini Tuđmanovih. Kada je krenula hajka i kada su počela ispitivanja po banci, koja je nudila i milijunsku nagradu za otkrivanje krtice, Ankica Lepej je priznala. I izgubila sve.
Prva zviždačica u Hrvatskoj izgubila je posao baš kao i njen suprug, obitelj je godinama maltretirana, danas živi u socijalnom gradskom stanu.
“Ništa ne bih drugačija napravila, bez obzira na sve što mi se dogodilo. Jednostavno nisam mogla drugačije”, kaže Ankica Lepej čije je otkriće do temelja uzdrmalo Tuđmanov režim. Ne zamjera nikome ništa, ali joj je žao što i drugi nisu postupali poput nje.
“Šutljive javnosti se ni jedna vlast ne boji. Ljudi kao da ne razumiju da se imaju pravo buniti kada stvari oko njih nisu dobre. Nimalo ne cijene svoju individualnu slobodu, a bez nje nema ni slobodnoga društva”, tvrdi Ankica Lepej. Žao joj je i što posljednjih godina ne može na prosvjede protiv loše vlasti, no nada se da će uskoro moći. Čim završi svoju osobnu bitku za preživljavanje. Preživjela je Tuđmana, pobijedit će i u ovoj, a onda će nastaviti glasno govoriti što misli o njegovom nasljeđu i onima koji se na njega pozivaju ili nose njegovu bistu po zemlji.
“Ništa dobro, nemam ni jednu dobru riječ za njega kao ni prije 20 godina”, zaključuje.
Piše: Vojislav Mazzoco
index.hr
