Jedino što u ovom trenutku može da uradi Kristijan Šmit, nakon današnjeg javnog debakla u Banjaluci i mizernih neuspješnih pokušaja da se sastane sa bilo kim, ne bi li Dodiku pokazao da ga se ne boji, je da se povuče sa funkcije.
Jedino što u ovom trenutku može da uradi Kristijan Šmit, nakon današnjeg javnog debakla u Banjaluci i mizernih neuspješnih pokušaja da se sastane sa bilo kim, ne bi li Dodiku pokazao da ga se ne boji, je da se povuče sa funkcije.
Uopšte nije važno da li ga se boji, Šmit trenutno sa svim svojim ovlaštenjima Dodiku ne može ništa. I ako je i sam Šmit tog svjestan, pozivanjem na sastanke članova opozicije i medija, juče, dan prije tobožnjeg dolaska, pokazao je i dodatnu glupost i sebičnost, nabacujući tako pozvane Dodiku na volej.
Pišem od kada je on došao, to nepopularno mišljenje da iza OHR i Šmita, osim deklarativno, ne stoji ama baš niko i da on ne može da učini ništa.
Čak ni Njemačka iz koje dolazi dogovara sa Dodikom dilove bez njega, i ne ide im loše, jer Dodik što se tiče pristupanja EU prihvata sve. Dogovor je da se njegov feud ne dira, RS mu je prepuštena a on za uzvrat potpisuje sve što se od njega traži, jer naučio je odavno da papir trpi sve.
A svakako tek možda 2030 postajemo dio EU, što je dovoljno daleko da se i on sam od sebe politički umori. Naravno, ovakav prećutni dogovor je povoljan samo za njega, a Republika Srpska i njeni stanovnici već osjećaju ekonomske posljedice potpunog dizanja ruku međunarodne zajednice od bilo kakve dalje saradnje.
Zakon o kleveti je donijet, slijedi donošenje još nekoliko Zakona koji će potpuno ozakoniti jednoumlje i strah od slobode govora i Republika Srpska će tako i potpuno politički da atrofira, što je izgleda i Dodikov krajnji cilj.
Zbog ovog niko ne treba da likuje, jer stvarnost je da smo prepušteni sami sebi, u cijeloj BiH, i to već toliko dugo da bi ignorisanje te činjenice moglo da se smatra naivnošću i neobavještenošću, a ne čistom glupošću.
To je činjenica, nebitni smo i nevažni, svijet ima mnogo većih problema, najveću štetu svakako činimo sami sebi, bez namjere da od te sulude strategije ovi narodi i preostali ljudi u bliskoj budućnosti odustanu.
Zato niko neće doći, niko neće riješiti probleme, niko na koncu ne shvata naše probleme toliko svojima da bi se uključio aktivno, ne, svi su se već isključili i hoće da se isključe.
I isključiće se.
Jebiga.
Aleksandar Trifunović
Buka
