U svojoj kratkoj političkoj karijeri bio sam izložen napadima svake vrste, vjerojatno nema optužbe ili uvrede koju nisam čuo na svoj račun. Međutim, nikada nisam dovodio u pitanje pravo svojih kritičara na to da me javno optužuju ili vrijeđaju. Na kraju krajeva javna sam osoba, ako sam odlučio izaći iz ormara anonimnosti logično je da sam pristao na to da budem predmet javne rasprave. Međutim, vode li se i novinari istom logikom?
Krenimo od novinara koji za mene kaže da mi nije mjesto u Saboru.
Legitiman stav, reći ćete, čovjek je rekao što misli. Međutim, kada bi ja rekao da nekom novinaru nije mjesto na HRT-u, to bi se odmah prikazalo kao politički pritisak na novinarovu egzistenciju.
To je novinarska logika, oni se mogu zgražati nad time što sam ja u Saboru, ali kada bi se ja javno zgražao nad time što njihov poslodavac njih zapošljava onda bi to bilo „nedopustivo” jer kako se ja uopće usuđujem tako nešto reći?
Shvaćate logiku stvari? To je kao da igrate boksački meč, oni vas mogu lupati koliko žele (provocirati), a ako im vi uzvratite istom mjerom, onda kukaju „jadan ja, jadan ja” i zovu u pomoć novinarsko društvo, sindikat novinara ili što već.
Zašto bi novinari imali monopol na kritiku? Zašto bi oni mogli prozivati političare, a političari ne njih? Zato jer se polazi od pretpostavke da novinari rade u javnom interesu, za dobrobit društva, a ne za interes vladajuće elite, korporacija koje ih financiraju i slično.
Dakako, ukoliko ste političar, onda za vas vladaju suprotne pretpostavke, da gledate samo svoj interes, da služite kojekakvim lobijima, a ne narodu koji vas je izabrao itd.
Međutim, što ako je obratno slučaj? Što ako su mediji i novinari koji za njih rade korumpirani i rade isključivo u svom, a ne interesu cijelog društva? Što ako su upravo oni produžena ruka vladajuće elite, ili bolje rečeno glavni čimbenik koji ih održava na vlasti?
Što ako postoji političar koji uistinu ne gleda isključivo svoj, nego i opći društveni interes? Što ako taj političar uistinu predstavlja narod koji ga je izabrao, a ne neke tajnovite i moćne strukture iz sjene?
Vrijede li onda ista pravila? I na kraju krajeva, ima li takav političar pravo na samoobranu? Bi li ja trebao biti novinarska vreća za nabijanje, stisnut zube i trpit njihove napade bez da im odgovorim?
U konačnici, ako novinari pošteno i savjesno rade svoj posao, zašto se boje kritike na njihov račun? Ako je istina na njihovoj strani, zašto se boje lažnih optužbi o njihovoj pristranosti i neprofesionalnosti?
Zar im pored istine treba neki drugi „alat” za samoobranu? Na kraju krajeva, ako neki novinar za sebe smatra da je kvalitetan, zašto se boji gubitka posla? Zar kvalitetan novinar ne može lako naći novi posao ili pak pokrenuti sam svoj medij? Ako je kvalitetan to mu ne bi trebao biti problem, zar ne?
Vi ćete možda reći, ne glumi naivčinu Pernar, znaš ti dobro da mainstream mediji cijene samo poslušnost i lojalnost kapitalu koji ih plaća, a ne istinu i kvalitetu. Međutim, ako je tome tako, zar onda nije očito iz aviona tko me zapravo napada i da su novinari samo alat u rukama onih koji drže poluge financijske moći?
Odlučite se, cijeni li se u novinarstvu kvaliteta i istina?
Ako da, zašto se kvalitetni novinari smatraju ugroženima u slučaju gubitka radnog mjesta, ako će lako moći pronaći drugo (jer se kvaliteta cijeni)?
Ako se pak kvaliteta i istina ne cijene, što onda kukate ako vas se napadne i prozove? Pa jasno je svima u čijem interesu radite, a to nažalost nije javni interes. Zašto onda glumite žrtve ako ste suučesnici zla koje manipulira i pljačka već osiromašeni narod?
I da, vi niste nikakvi pozitivci i „dobre vile” koje trebaju zaštitu, vi ste oni od kojih se narod treba čuvati i štititi, jer vašim lažima, izvrtanjima istine i svakom vrstom propagande držite narod u zabludi, u laži, u stanju bespomoćnosti i apatije.
Vi ste odgovorni za stanje u kojem se društvo nalazi, a ne korumpirani političari, jer ste upravo vi svojim pisanim i izgovorenim riječima aktivno sudjelovali u manipulaciji, zaveli narod i omogućili tim i takvim političarima da dođu na vlast. Vi ste im držali ljestve, a narod je vjerovao u vašu iskrenost i dobre namjere. Na vašu nesreću, više vam ne vjeruje!
Logicno.com
