BiHIntervjuM plusPolitika

Zagovornici podjele BiH djeluju protiv fantomskog “unitarizma” kao Karadžić 1992. godine

Zlatko Hadžidedić za Vijesti.ba

Zagovornici podjele BiH djeluju protiv fantomskog “unitarizma” kao Karadžić 1992. godine

U pitanju je, naravno, najprostija zamjena teza, kojom zagovornici podjele BiH na tri etnoteritorijalne jedinice pokušavaju opravdati svoje jednostrano secesionističko djelovanje kao prinudnu reakciju na nekakvu fantomsku ‘unitarizaciju’, koja se – koliko god se trudili – u realnosti ne može detektirati ni u primisli bilo koga od trenutno aktivnih političara u BiH. Prisjetimo se, Karadžićeva politika se zasnivala na istovjetnoj zamjeni teza: i u januaru 1992., na potpuno neustavan način, proglašena je tadašnja „Republika Srpska Bosna i Hercegovina“, kao navodna prinudna reakcija na pokušaj ‘unitarizacije’ Bosne i Hercegovine, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba Dr. Zlatko Hadžidedić.

VIJESTI.BA: U Evropskom paralamentu usvojena je rezolucija o BiH. U rezoluciji sve navodi da treba poštivati načela federalizma i decentralizma. Kao što znamo BiH je na neki način već federalizovana i decentralizovana država, pa ipak u javnosti se na ove poruke iz EU parlamenta gleda različito. Jedni to tumače kao zeleno svjetlo za formiranje “trećeg entiteta” a drugi naglašavaju da se to ne odnosi na etnoteritorijalizaciju. Kako Vi gledate na sve to?

HADŽIDEDIĆ: S obzirom na činjenicu da je Bosna i Hercegovina jedna od najdecentraliziranijih država na svijetu, teško je zamisliti na koji bi način ona mogla još dosljednije poštivati načela decentralizma nego što ona to već čini. Slična stvar je i sa federalizmom: ako pođemo od činjenice da je prema Dejtonskom ustavu jedan od entiteta u BiH već konstituiran na načelima federalizma, te da se odnos između dva entiteta ne zasniva čak ni na načelima federalizma nego na načelima konfederalizma, teško je zamisliti šta bi to u Bosni i Hercegovini trebalo uraditi da bi se načela federalizma poštivala u još većoj mjeri. Kada ne bismo znali da su nam i u vrijeme najdirektnije vojne agresije susjednih zemalja na našu zemlju, kada smo vapili za odlučnom intervencijom međunarodne zajednice, iz evropskih institucija stizale cinične poruke u stilu da se „ratom ništa ne može postići“ i da se „treba pridržavati načela miroljubive koegzistencije“, možda bismo na trenutak mogli pomisliti da neko tamo pomišlja da bi međuentitetske odnose u BiH trebalo ojačati pomoću federalističkih načela kojim bi se zamijenila postojeća konfederalistička načela, te da bi u skladu s tim trebalo ukinuti federalizam na unutar-entitetskom nivou i umjesto toga ojačati regionalnu autonomiju. No, s obzirom da s pomenutih adresa nikada nisu stizale inicijative koje bi imale svrhu da na bilo koji način izmijene postojeće odnose u BiH, bojim da ova rezolucija, upravo zbog toga što je svako može tumačiti onako kako njemu odgovara, može samo doprinijeti porastu tenzija i učvrstiti postojeće stanje potpune političke paralize u BiH.

VIJESTI.BA: U svojoj borbi za etnoteritorijalizaciju hrvatski politički predstavnici često govore da je u BiH na sceni pokušaj unitarizacije. Rijeko se navodi u čemu se ogleda ta unitarizacija. Ponekad i politički analitičari kao antipod secesionističkoj politici navode unitarističku. U ovom trenutku ne postoji nijedna relevantna probosanska politička partija koja zagovara ukidanje entiteta i unitarnu BiH. Zbog čega onda takve optužbe?

HADŽIDEDIĆ: U pitanju je, naravno, najprostija zamjena teza, kojom zagovornici podjele BiH na tri etnoteritorijalne jedinice pokušavaju opravdati svoje jednostrano secesionističko djelovanje kao prinudnu reakciju na nekakvu fantomsku ‘unitarizaciju’, koja se – koliko god se trudili – u realnosti ne može detektirati ni u primisli bilo koga od trenutno aktivnih političara u BiH. Prisjetimo se, Karadžićeva politika se zasnivala na istovjetnoj zamjeni teza: i u januaru 1992., na potpuno neustavan način, proglašena je tadašnja „Republika Srpska Bosna i Hercegovina“, kao navodna prinudna reakcija na pokušaj ‘unitarizacije’ Bosne i Hercegovine, te je ta paradržavna formacija prvo zadobila teritorijalnu osnovu uz pomoć direktne vojne agresije od strane tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, da bi na kraju to bilo i legalizirano Dejtonskim mirovnim sporazumom. S obzirom da jednostrano proglašavanje paradržavnih formacija na tlu BiH – bilo da je riječ o RS, ratnoj Herceg-Bosni, ili današnjem ‘trećem entitetu’ – ne posjeduje elementarni legalitet i legitimitet, te s obzirom da su njihovi akteri toga savršeno svjesni, nije nimalo čudno što ove svoje jednostrane akcije nastoje prikazati barem minimalno legitimnim, predstavljajući ih kao ‘iznuđene reakcije’ na nešto što u stvarnosti nije postojalo niti postoji. U tom smislu, ne bi trebalo da se čudimo što secesionističke snage sebe pokušavaju predstaviti kao žrtvu, a kao agresora nastoje prikazati one koji brane suverenitet i teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine. Već pomenuti slučaj legalizacije Republike Srpske, nažalost, pokazuje da se ovakva strategija može isplatiti.

VIJESTI.BA: Britanski amabasador u Bosni i Hercegovini Edward Ferguson kazao je da bi Britanija reagovala ukoliko bi došlo do aktivnih poteza u cilju uspostavljanja “trećeg entiteta”. Zbog čega tih aktivnih poteza nema? Cijelo vrijeme se govori o preustroju i teritorijalizaciji a nema konkretnih prijedloga?

HADŽIDEDIĆ: Prvo bih se upitao u kom pravnom svojstvu bi Britanija reagirala na takve poteze, s obzirom da je Britanija samo jedna od mnogobrojnih članica Vijeća za implementaciju mira (PIC). Čini se da je ambasador Ferguson malo precijenio pravnu poziciju svoje zemlje u odnosu na primjenu i odbranu Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiji pravni garant nije Britanija nego SAD. Ipak, ambasador Ferguson ima pravo kada kaže da niti jedna grupa niti politička stranka ne može jednostrano nametnuti promjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma, i da se u nedostatku toga sve zapravo svodi na praznu priču, kojom se samo podižu tenzije. Međutim, za razliku od priča o jednostranom otcjepljenju Republike Srpske, priče o jednostranom uspostavljanju ‘trećeg entiteta’ artikulirane su na nešto lukaviji, pa i inteligentniji, način. Kao što pokazuju sankcije koje su SAD nametnule Miloradu Dodiku, ukoliko otvoreno najavljujete da ćete povući jednostrane poteze kojima ćete narušiti jedan međunarodni mirovni sporazum poput sporazuma iz Dejtona, moguće je da uslijedi reakcija one strane koja ima status garanta tog sporazuma. A ukoliko se, pak, poput poznatog junaka crtanog filma, Kalimera, godinama samo neprekidno žalite na ‘nepravdu’ što vam nisu dodijelili ‘treći entitet’ i tvrdite kako ste zbog toga stalno ‘ugroženi’, onda će se pojaviti neko poput Fergusona ko će reći da nije bilo aktivnih poteza u pravcu uspostavljanja takve para-tvorevine i ko će nastojati da vas oslobodi pravne odgovornosti, iako ste zapravo doprinijeli porastu političkih tenzija i destabilizaciji ove zemlje u jednakoj mjeri kao i onaj ko je otvoreno najavljivao otcjepljenje jednog entiteta.
VIJESTI.BA: U posjeti Bosni i Hercegovini boravio je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltemberg. Kako ste Vi vidjeli ovu posjetu, i koliko je za BiH u ovom trenutku važno da napreduje ka članstvu u NATO savezu?

HADŽIDEDIĆ: Iz perspektive zemlje koja se godinama bori za puki opstanak i očuvanje teritorijalnog integriteta svaka posjeta na najvišem nivou je od izuzetne važnosti, a pogotovo je važna posjeta čelnog čovjeka najjače svjetske odbrambeno-sigurnosne organizacije. Ipak, mislim da ova posjeta dolazi u vrijeme kada se geopolitička slika svijeta u velikoj mjeri mijenja. Sudeći po mnogobrojnim izjavama novog američkog predsjednika, Donalda Trumpa, ekspanzija NATO-a prema zemljama Istočne Evrope i Balkana prestaje biti geopolitički prioritet najjače sile unutar ovog saveza. U skladu s Trumpovim sloganom „America First!“, SAD vjerovatno neće više forsirati širenje NATO-a prema granicama Rusije, čak i po cijenu totalnog sukoba sa njom, što je bila strategija dvije prethodne američke administracije, nego će se SAD prije svega okrenuti konsolidaciji vlastite ekonomije. Koliko god takav zaokret američke politike prema unutra može predstavljati dobrodošao predah za veći dio svijeta koji je već uveliko iscrpljen tenzijama između dvije vojno najjače svjetske sile, bojim se da će za zemlje poput BiH, koje u članstvu u NATO-u traže garanciju vlastitog opstanka, ova nova geopolitička realnost značiti relativno nepovoljan razvoj. Sa druge strane, ne bi trebalo da slave ni one snage u Beogradu i Banja Luci, koje smatraju da će Trump prepustiti Balkan Rusiji, te da će u takvoj konstelaciji snaga one dobiti velikog pokrovitelja koji će im omogućiti da realiziraju svoj san o Velikoj Srbiji. Naravno, svako ima pravo da sanja, ali realnost je takva da su Rusiji Beograd i Banja Luka potrebni samo utoliko da pomoću povremene retoričke podrške koju im pruža pošalje Zapadu poruku da se ne upušta u dalje avanture u Ukrajini, jer bi u tom slučaju destabilizacija Balkana mogla dobiti stvarnu rusku podršku. Ukoliko, pak, SAD odustanu od ekspanzije NATO-a u pravcu Ukrajine, realno je očekivati da će i Rusija odustati od eventualne destabilizacije Balkana putem podrške velikosrpskom projektu. U tom slučaju, Balkan će i dalje ostati u sferi uticaja Zapada, a nova ravnoteža će dodatno ojačati postojeće međunarodne pravne aranžmane, kao što je Dejtonski mirovni sporazum, sa garancijama o nepovredivosti postojećih međudržavnih granica u regionu. U tom slučaju, eventualno članstvo u NATO-u ne mora biti prioritet za BiH, jer će stabilnost i u ovom dijelu svijeta garantirati sam novi balans snaga između vojno najjačih svjetskih sila.

VIJESTI.BA: Američka administracija potvrdila je sankcije Miloradu Dodiku, uprkos brojnim Dodikovim tvrdnjama da se radilo o potezu odlazeće američke administracije. Hoće li po Vašem mišljenju Milorad Dodik uspjeti da politički preživi?

HADŽIDEDIĆ: Politički život Milorada Dodika u najvećoj mjeri se zasniva na njegovoj sposobnosti da izazove destabilizaciju prilika u BiH i na području bivše Jugoslavije. U tom smislu, iako postoje snage koje su zainteresirane za stabilizaciju ovog prostora, kao što su određene snage unutar američkog vanjskopolitičkog establišmenta, valja biti svjestan da također postoje i snage koje su dugoročno zainteresirane za njegovu destabilizaciju i koje dugoročno omogućavaju opstanak i Dodiku i svim onim političkim akterima koji su sposobni da potaknu takav razvoj. Pored Rusije, koja destabilizaciju Balkana koristi na taktičkom nivou, kao sredstvo da umanji pritisak koje zapadne sile vrše prema njenim vlastitim granicama, tu su i određene snage unutar britanskog vanjskopolitičkog establišmenta, koje još od ranih 1990-tih kao svoj strateški cilj zagovaraju zaokruživanje velikodržavnih projekata na ovom prostoru, poput Velike Srbije, Velike Hrvatske i Velike Albanije. Sve dok takve ideje imaju svoje pobornike u velikim svjetskim centrima, podršku će imati i neposredni izvođači radova na terenu, kao što je Dodik.

Razgovarao: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close