Video: 100 godina od rođenja fra Ignacija Gavrana
Kada jedan čovjek svojim životom, u ovom slučaju redovničkim unutar franjevačke zajednice Provincije Bosne Srebrene, postane intelektualna gromada kroz koju se može isčitavati stoljeće jedne društvene zajednice, onda se s pravom može i mora reči: BIO JE TO ČOVJEK kojemu smo dužni uvijek i vazda iskazivati respekt za svaki napor iza kojeg nam je ostalo njegovo djelo.
Fra Ignacije Gavran, sin Ivana i Marije rođ. Stjepanović, rođen je 24. veljače 1914. u Varešu, a s pravom se može kazati da je od 1925. godine postao građaninom Visokog, u kome je proveo najveći dio života radeći u visočkoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji i živeći životom franjevca u Franjevačkom samostanu Visoko.
Zbog velikih (neizmjernog) doprinosa na znanstveno-kulturnom polju, dobio je, pored ostalih, i srebrnu značku i povelju grada Sarajeva 11.03.1982. te nagradu za životno djelo općine Visoko 29.08.2009. godine.
“Magazin plus” u svom 690. izdanju, u prilog sjećanja na ovog velikog ČOVJEKA donosi isječke iz jednog od posljednjih medijskih istupa fra Ignacija Gavrana.
Tko je bio fra Ignacije Gavran?
Fra Ignacije (Mijo) Gavran rodio se 24.02.1914. u Varešu, gdje je završio pučku školu. U Visokom završava Franjevačku klasičnu gimnaziju 1934. Nakon toga započinje teološko-filozofske studije u Sarajevu, nastavlja u Breslavi i dokončava u Ljubljani 1941. postavši doktor filozofije s tezom „Filozofska antropologija Vladimira Solovjeva“. Kasnije je pohađao i likovnu akademiju u Zagrebu 1943/44.). Dakle, u rekordnom vremenu od samo 7 godina završava dva fakulteta i doktorat. Za svećenika je zaređen 1938. u Banja Luci. Nakon završenih studija fra Ignacije je profesor u gimnaziji u Visokom od 1941. do 1943. te od 1947. do 1999. Predavao je i na teologiji u Sarajevu u dva navrata (1944-1950, 1958-1967). Obnašao je i mnoge druge službe: odgojitelj bogoslova i sjemeništaraca, direktor Gimnazije (1967-1976), knjižničar (58 godina), član uprave Bosne Srebrene i raznih kulturno-znanstvenih društava. Formirao je etnografsku i arheološku zbirku (lapidarij) u Visokom. Fra Ignacije je bio savjestan i stručan, zanimljiv i ljubazan profesor. Osim svojih stručnih predmeta (filozofija, logika, psihologija, likovna umjetnost i povijest umjetnosti), predavao je po potrebi hrvatski, latinski, ruski, engleski, vjeronauk i matematiku. Zahvaljujući nadarenosti, marljivosti, zdravlju i ljubavi prema knjizi, fra Ignacije je stekao enciklopedijsko znanje. Bio je poliglot. Odlično je poznavao latinski, grčki, njemački, engleski, francuski, talijanski i slovenski, a dosta dobro ruski, poljski i španjolski. Stoga je razumljivo da je bio dobar i plodan pisac: napisao je preko 400 članaka, oko 20 studija i knjiga o povijesti Provincije i BiH, umjetnostii filozofiji, te nekoliko putopisa, vodiča i udžbenika itd. Time je postao ugledni čuvar memorije naše provincije i domovine.Svoj dugi i plodni život završio je ovaj ugledni fratar i intelektualac 24. 11. 2009. Na ispraćaju iz Visokog i na ukopu u Kraljevoj Sutjesci bio je velik broj svećenika, bogoslova, novaka, sjemeništaraca, časnih sestara, rodbine, prijatelja, poznanika i prestavnika raznih političkih, društvenih i kulturnih institucija. Vjerujem da s pravom mogu reći u ime svih visočkih đaka i fratara, da smo ponosni i zahvalni Bogu što je fra Ignacije bio naš profesor i odgojitelj, što je bio čestit fratar Bosne Srebrene, savjestan svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, ugledan intelektualac hrvatskoga roda i zaslužan građanin naše domovine BiH. Nadam se da će fra Ignacije dugo ostati u lijepom sjećanju i kod mnogih građana Visokog i okolice po svojim redovitim šetnjama i uslugama koje je činio kao knjižničar.
www.magazinplus.eu
