Uzgajivači “krznarki” traže razumjevanje zakonodavca (Video – Foto)

Midhat Hajdarević 2017-06-23

Danas su predstavnici Udruženja uzgajivača i simpatizera činčila, odnosno svih vrsta “krznarki” održali konfernciju za medije s ciljem upoznavanja javnosti sa zakonskim rješenjima koja bi mogla ugroiziti oko 150 uzgajivača i dovesti u pitanje oko 500 radnih mjesta – egzistenciju oko 1500 građana u oba entiteta BiH.

Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja (2009.g.) u članu četiri definirana je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna, a članom 43. primjena te zabrane je odgođena do 2018. godine.
Aktuelne izmjene zakonskog rješenja, a koje idu u prilog ovim individualnim uzgajivačima “krznarki”, predviđa prolongiranje zabrane do 2028. godine.

Amela Begović – “Fame mink” d.o.o., povratnik je iz Švedske, a od 2014. godine ugaja kune u Pograbu, opština Pale

Na konfernciji za medije, naglasila je činjenicu da niko od nadležnih organa vlasti joj nije sugerisao na zakonsko rješenje u procesu registracije investicijskog projekta.

“Kao povratnik iz Švedske, prilokm registracije firme „Fame mink“ 2013. godine, niti jedan nadležni organ vlasti koji mi je izdao neophodnu dokumentaciju za poslovanje, nije mi sugerisao na zakonsko rješenje o kojem ovdje govorimo.
Na svojevrstan način ja sam inozemni investitor,a i kreditno sam razvijala projekat do današnjih kapaciteta – da imam oko 1700 ženki kuna i 6500 mladih.
Osim toga, u materijalima koje smo pripremili za vas, vidječete da je farma u fazi ponovnog proširenja kapaciteta.
100% sam izvoznik na berze Amerike i Danske, a ovih dana sam imala u posjeti potencijalne investitore, jer ovdašnja klima i svi ostali ekonomski preduslovi daju mogućnost proširenja ovakvih investicija u daleko većem obimu.
Ovdašnja javnost je pod uticajem lobističkih aktivista stekla krivu sliku, odnosno netačnu informaciju da Evropska zajednica zabranjuje ovakvu proizvodnju – što nije istina.
U 21 zemlji EU razvija se ovakva vrsta industrije sa visokim tehnološkim standardima i zahtjevnim propisima, ali treba naglasiti da mi u BiH poslujemo upravo na način kako EU zahtjeva.

Javnost treba znati da su standardi EU vrlo visoki, a da na tržište iste ne može uči niti jedan proizvod koji ne zadovoljava njihove zahtjeve. To možete provjeriti sa bilo kojim izvoznim privrednikom.
Osim toga, ovdje je bitno naglasiti da je kompletan proizvodni ciklus u našoj djelatnosti ekološki čist u svakom smislu te riječi. Niko od nas ne proizvodi bilo kakav nus produkt.

Još jednom apelujem na javnost i političke aktere da ovakve individualne i male proizvođače podrže u punom kapacitetu jer je ovo jedna od šansi da revitaliziramo naše ruralne krajeve.
Ovdje mislim na sve vrste farmi – stočarske i poljoprivredne projekte, jer dovoljno je proči kroz BiH i vidjeti to nesgaledivo bogatstvo prirodnih resursa kako je napušteno i ne iskorišteno.”

Elvedin Begić, maloljetni sin Amelin, svoju perspektivu vidi u BiH. Njegova želja i vizija su povratak u BiH te razvijanje porodičnog posla.

Hasan Agić – A.G.E. d.o.o. uzgajivač je činčila u Vlakovu, Sarajevo. Uzgojem činčila se bavi tri godine, a počeo je, kako je naveo, da ne bi napustio svoju državu.

Na konfernciji za medije je rekao:
”

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja ima samo jednu funkciju – da štiti životinje, njihovu dobrobit i zdravlje. To nije zakon koji treba biti približen građanima, to je zakon koji mora da bude približen životinjima – da štiti životinje u procesnom tretmanu.
Po tom osnovu EU je zadala minimalne normativne standarde i ostavila slobodno pravo državama da regulišu „običaje država članica, posebno u odnosu na vjerske obrede, kulturne tradicije i regionalnu baštinu“. (Lisabonski ugovor)

Da nije uzgajivača ČINČILA, iste bi do sada izumrle u prirodnom biodiverzitetu.
Da li je ovca, između ostalog i KRZNARSKA životinja?
U čemu se ogleda posebnost „krznarki“, od recimo industrijskog peradarstva ili bilo koje druge vrste stočarske proizvodnje.
Da li su krznarke posebno senzibilizirana vrsta životinje u odnosu na kokoš, ovce, krave itd.

Etologija je nauka o ponašanju životinja koja između ostalog obuhvata i aspekt dobrobiti, dobrostanja ili kako god hoćete da to nazovemo – živom biću kao jedinki koja egzistira na ovom svijetu, ako hoćemo njenu dobrobit, ne smijemo ukinuti jednu od tri prava: ishranu, prostor i reprodukcija. Neki bi da im uskrate reprodukciju, a kažu da brinu za životinje.

Predsjednik Udruženja Zdravko Vukojević kaže da se sva bh. proizvodnja činčila plasira na tržište van države i da je, s obzirom na trenutnu ekonomsku i socijalnu situaciju u državi, važno sačuvati svako radno mjesto.

“Izmjene Zakona su vrlo važne i ne bi ih trebalo donijeti tek tako. Smatramo da je bitno podržati prijelazni period za primjenu zabrane iz člana četiri barem do trenutka kada će država biti u situaciji uzgajivačima nadoknaditi, u određenoj mjeri, štetu nastalu gašenjem proizvodnje”, zaključio je Vukojević.

Donosimo integralni stav predsjednika Vukojevića;

“Na nivou EU uzgoj životinja radi krzna nije zabranjen, ali propisani su minimalni standardi. Države članice mogu usvojiti i strožija pravila od minimalnih, ali pod uvjetom da su u skladu s odredbama Lisabonskog ugovora.

U 21 zemlji članici EU, trenutno ima preko 7200 registrovanih odgajivača krznašica.
Primjera radi: Italija godišnje izvozi 400 miliona eura u ovoj industrijskoj grani. Francuska, Danska, Poljska, Grčka i da ne nabrajamo 21 evropsku zemlju koja dozvoljava uzgoj i proizvodnju životinja, između ostalog i za potrebe plemenitog krzna.

Velika Britanija, Austrija, Sjeverna Irska, Švicarska, belgijska regija Valonija, kao i zemlje u regionu Hrvatska, Slovenija, Makedonija, Srbija, potpuno su zabranile uzgoj životinja radi krzna, dok djelimične zabrane postoje u nekim od veropskih zemalja.

Oko 150 uzgajivača u našoj zemlji u ovom trenutku upošljava oko 500 radnika, a statističkom projekcijom o tričlanoj porodici – dolazimo do podatka da preko 1500 građana ove države egzistira od ovih djelatnosti.
Javnost treba znati da su isti ili slični pokazatelji za sve druge vrste kooperantskih odnosa, kako u peradarstvu, stočarstvu i sličnim djelatnostima.
Nije li poljoprivreda i stočarstvo perspektiva naše države na ovakvim primjerima te prilika da sve naše pasivne i ruralne krajeve oživimo samoodrživim poduzetničkim projektima, što ovaj i ovakvi poslovi jesu u pravom smislu te riječi.
Osim toga, uzgoj činčila je čist i ekspeditivan posaot što se možete uvjeriti na licu mjesta – ovdje u Sarajevu u sred grada imate uzgajivače, a da nisam rimjetio da njihovo postojanje i rad ugrožavaju bilo koji standard urbanog centra, odnosno glavnog grada naše države.

I ovdje treba naglasiti činjenicu da mi uzgajivači, takozvanih krznarki djelujemo na prostoru cijele BiH i ovim zakonskim rješenjem želimo riješiti zajednički problem.

I naglašavam na kraju, javnost treba znati da zakonsko rješenje tretira sve životinje i u svojoj krajnjoj konsekvenci može dovesti pod znak pitanja ono što naglašava Lisabonski ugovor a to je – citiram; „običaje država članica, posebno u odnosu na vjerske obrede, kulturne tradicije i regionalnu baštinu“.
Radikalno zakonsko rješenje moglo bi dovesti pod znak pitanja perspektivu poslovanja nekoliko mesnih industrija u BiH – svaku svrtu stočarstva, PREVENT kao največeg izvoznika kožnih autopresvlaka i još bezbroj inustrijskih djelatnosti.

Da li želimo biti veći katolici od pape ili veći evropejci od deklarativnih evropljana – pitanje je o kome trebamo svi razmisliti prije nego donesemo koačnu odluku.”

U ovom izvještaju donosimo i usaglašeno stajalište svih članova Udruženja uzgajivača “krznarki”, naglašavajući činjenicu da su konfernciji za medije prisutvovali uzgajivači iz RS i FBiH te da su jedinstveni u stavu koji žele afirmisati putem danapnje konferencije i obračanja koja su dostavljena medijima u BiH.

UDRUGA UZGAJIVAČA I SIMPATIZERA ČINČILA

Tema: Značaj donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja

Izmjene zakona o zaštiti i dobrobiti životinja (sl.gl.BiH br. 25/09)

Zakon iz naslova koji je u proceduri izmjena i dopina, predviđa prolongiranje zabrane uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna do 2028. godine.
S obzirom da u BiH, trenutno postoji preko 150 uzgajivača koji svoju proizvodnju plasiraju na inozemno tržište, predviđeno zakonsko rješenje ide u prilog otvaranja novih radnih mjesta, i inozmenih investicija u individualne i male proizvođeče.

Ovdašnja javnost pod uticajem lobističkog NVO faktora, polufarikovanim informacijama utiče na krivo formiranje svijesti u javnom mnijenju, a sve sa ciljem zabrane ove perspektivne industrijske grane.

Farmerski uzgoj životinja u svrhu proizvodnje krzna dozvoljen je u skoro svim članicama EU, a normativna zabrana uzgoja nije pravno obavezujuči standar Evropske zajednice. U 22 zemlje EU dozvoljen je uzgoj, dok u onima koje uvode izvjesna ograničenja osigurava se duži prijelazni period i visoke naknade šteta uzgajivačima.

Etologija je nauka o ponašanju životinja koja između ostalog obuhvata i aspekt dobrobiti, dobrostanja ili kako god hoćete da to nazovemo – živom biću kao jedinki koja egzistira na ovom svijetu, ako hoćemo njenu dobrobit, ne smijemo ukinuti jednu od tri prava: ishranu, teritorij i reprodukcija. Mi ukidamo reprodukciju i kažemo brinemo se za životinje.

Komparativne prednosti BiH jesu individualni i mali proizvođači, a ne veliki industrijski i poljoprivredni projekti. Sa globalnim industrijama se možemo nadopunjavati samo kao specijalizirani proizvođači, koristeči se komparativnim prednostima naše društvene zajednice.

Oko 150 ovdašnjih uzgajivača „krznarki“ koji pokušavaju nači najbolje zakonsko rješenje, 100% su izvoznici i kompletan proces proizvodnje baziran je na evropskim standardima.
Prostom projekcijom elementarnih statističkih parametara se može utvrditi perspektivnost ovakvih projekata;
– ako je prosjek da su ovdašnje porodice tročlane. Od ovog posla živi 450 ljudi.
– NVO lobisti kažu u svojoj argumentaciji da ovakvi poslovi upošljavaju po 2 do 3 radnika. Uzmimo da upošljavaju 2, a kažemo da imamo 150 uzgajivača koji su sami sebi otvorili posao te sa hipotetička dva, dolazimo do dodatnih 300 radnih mjesta, odnosno 450 radnih mjesta. Koristeči polaznu logiku o tročlanoj porodici – dolazimo do 1350 egzistencionalno zbrinutih građana.
– Igrom slučaja, slični su pokazatelji i za druge industijske grane uzgajivača – primjera radi, peradrska industrija BROVIS (IM OVAKO) ima oko 150 kooperanata koji se bave peradarstvom.

Javnost treba znati da svaka životinja završava u procesu ostvarivanja zarade, odnosno dobiti. Po toj logici sljedivosti koju nam nameču NVO aktivisti – humanisti dovodimo pod znak pitanje perspektivu poslovanja nekoliko mesnih industrija u BiH – svaku svrtu stočarstva, PREVENT kao največeg izvoznika kožnih autopresvlaka i još bezbroj inustrijskih djelatnosti.

Osim toga, svi bolji poznavaoci privrednih tokova i izvoznih standarda, naročito u EU poznaju proceduralnu zahtjevnost i procesne procedure koje se trebaju zadovoljiti da bi proizvod iz BiH ušao na EU tržište.
Tržište plamenitog krzna je sofisticirano i zakonski standardizirano upravo i zbog činjenice da NVO zaštitnici životinja vrše stalni pritisak na zakonodavne organe svih državnih i međunarodnih institucija.

Minimaliziranje društvenog doprinosa ovakve proizvodnje, a to čine NVO predstavnici u svom lobiranju protiv uzgoja životinja za proizvodnju novih društvenih vrijednosti, otvara se proces u kome će upitnim postati svaka vrsta stočarske proizvodnje, mesoprerađivačka industrija i da ne nabrajamo koje sve industrijske grane.

Interes GLOBALNIH industrijalaca je politika koju zastupaju mainstream mediji i NVO aktivisti, odnosno namjera da se svi svjetski procesi „globaliziraju“ na način da nekolicina svijetskih oligarhija upravlja svim prirodnim i ljudskim resursima ove planete.

Realni pokazatelji privrednog razvoja BiH u poslijeratnom periodu jesu individualni, mali i srednji poduzetnički projekti koji se mogu komparativno uklopiti u velike sisteme svjetskog tržišta.

Ovdašnji uzgajivači životinja i proizvođači plemenitog krzna očekuju razumjevanje nadležnih organa vlasti. Očekuju prepoznavanje ovakvih poslova kao šansu razvijanja ruralnih prostora i oživljavanje napuštenih sela.
Planski uzgoj životinja je civilizacijska tekovina koja se pokušava uskratiti čovječanstvu. Životinje su od postanka čovjeka bile djelom imovinskog prava pojedinca, a logikom koja nam se nameče kao modernistička, afirmiše se uskračivanje imovinskog prava čovjeka, a za dobrobit životinja koje bi tom logikom imale apsolutno pravo, iako nisu razumna bića te bi uslijedila neselektivna anarhija u biodiverzitetu.
Afirmacija prava životinja iznad ljudskih prava je apsurd ne primjeren zdravoj logici.
Ako je čovječanstvo u 21. stoljeću našlo za shodno da represivnim mjerama štiti životinje, ne postavlja li se logično pitanje kako da sve te životinje i danas imamo ako se stoljećima sa istima postupalo nehumano – da li su ih do današnjih dana sačuvali NVO aktivisti ili one populacije koje su zaradi ostvarivanja dobiti – koristi održavali te životinjske vrste.

ČINJENICE od kojih treba sagledavati tematiku:

Na nivou EU uzgoj životinja radi krzna nije zabranjen, ali propisani su minimalni standardi. Države članice mogu usvojiti i strožija pravila od minimalnih, ali pod uvjetom da su u skladu s odredbama Lisabonskog ugovora.
Lisabonski ugovor (2009.g.) u Poglavlju II, član 13. – „ budući da su životinje čuvstvena bića, punu pažnju posvečuju zahtjevima za dorobit životinja, istovremeno poštujući zakonodavne i druge odredbe te običaje država članica, posebno u odnosu na vjerske obrede, kulturne tradicije i regionalnu baštinu“.

– u 21 zemlji članici EU, trenutno ima preko 7200 registrovanih odgajivača krznašica;

DANSKA je najveći svjetski proizvođač krzna kuna – 1 518 firmi registriranih za proizvodnju krzna. Godišnje proizvode 17 miliona visokokvalitetnog krzna kuna, od 50 miliona komada krzna koje se godišnje proda na svjetskoj pijaci.

POLJSKA ima 713 firmi i jedan je od najvećih proizvođača krzna kuna, nutrije, činčila, kunića, polarnih lisica, rakuna i drugih krznarica.

FRANCUSKA na godišnjem nivou izvozi preko 100 miliona eura odjeće od krzna, i jedini je proizvođač krzna ORLYLAG odnosno REX DU POITOU kunića.

FINSKA je među četiri najveća proizvođača krzna u Evropi, a najveći je proizvođač krzna lisica na svijetu.

ESTONIJA uzgoj krznarki smatra jednom od najznačajnijih industrija u zemlji.

LITVANIJA na godišnjem nivou uzgaja 550000 kuna, a uzgoj životinja krznarki predstavlja jedan od ključnih ekonomskih sektora.

ITALIJA godišnje izveze preko 400 miliona eura odjevnih predmeta od krzna.

ŠPANIJA ima 54 farme koje na godišnjem nivou izvoze 15 miliona eura krznenih odjevnih predmeta.

Predsjednik udruge Zdravko Vukojević
Kontakt osoba Hasan Agić
[email protected]

Za više informacija Midhat Hajdarević 061 744 615, [email protected]