Borivoje Simić: Koridor Vc spašava BiH od recesije
Prokazana kao loš đak u najnovijem izvještaju o napretku, Bosna i Hercegovna je ipak pokazala da je u nečem bolja od nekih drugih u regiji, pa i evropskog “odlikaša” Srbije.
Piše: Borivoje Simić
Najnovije prognoze Međunarodnog monetarnog fonda o ekonomskom rastu u 2014. godini pokazale su da će BiH zabilježiti pozitivan ekonomski rast od 0,7%, dok će Srbija otići u crveno 0,5%.
Srpski ekonomisti ocijenili su da Srbija ulazi u recesiju, označivši to kao krah Vučićeve reformske vlade.
I dok u Srbiji ekonomski rast uvelike ovisi od najvećeg izvoznika FIata, koji bilježi razdolje smanjene proizvodnje, te dok aktuelni premijer, čini se, više priča nego što reformiše srpsko društvo, u BiH totalna politička blokada ipak nije dobila tako izražen ekvivalent na strani ekonomije.
U ekonomskom smislu i BiH i Srbija su loši đaci, ali možemo reći da se u našoj zemlji barem nešto radi.
To nešto je koridor VC, koji je uposlio hiljade radnika u FBiH, ali i u dijelu Republike Srpske, a poznato je da kad radi građevinarstvo, onda je u pogonu i 40-etak drugih građevinskih djelatnosti.
Statistika je zabilježila i da broj zaposlenih radnika u građevinarstvu raste prvi put od početka recesije 2008. godine.
Ovdje se možemo složiti sa mišljenjima onih da upravo Koridor VC drži BiH da ponovo ne padne u recesiju.
No, ne treba zaboraviti i da određeni doprinos investicijskim radovima daje i izgradnja Termoelektrane Stanari, a pojačani povrat PDV-a upravo govori o većem ulagačkom zamahu na ovom projektu .
Ipak, ima među ekonomistima i pesimista, koji ne vjeruju u prognoze MMF-a i tvrde da je efekat poplava toliko veliki da našoj ekonomiji ne gine recesija.
Ne bismo dijelili mišljenje s njima, iako je efekat poplava zaista veliki. No, neki pokazatelji ukazuju da ćemo imati kakav-takav rast.
Prihodi od indirektnih poreza su u porastu, i pokazuju žilavost uprkos poplavnom udaru, a i izvoz bilježi trend, istina blagi, rasta. Takođe, i priliv doznaka iz inostranstva, a koje imaju jak uticaj na BDP, takođe su u porastu.
Doduše, neki drugi pokazatelji kao što su rast uvoza usljed čega će biti povećan deficit, smanjene direktne investicije, potrošnja… ne guraju ekonomski rast.
Tome, dakako, doprinosi i loše kretanje ekonomskih aktivnosti u eurozoni i pesimistične vijesti od naša dva najveća ekonomska partnera – Njemačke i Italije, od kojih je ovaj drugi ponovo zapao u recesiju.
Naša izvozna privreda uveliko je ovisna od kretanja u EU, tako da je to ozbiljan uteg na putu ekonomskog oporavka.
Možda se iz silnih svečanosti otvaranja dionica autoceste, i kojekakvih objekata, obilježavanja početka radova na svemu i svačemu, koji su po principu Potemkinovih sela, baš zgurani u mjesec dana izborne kampanje, može steći dojam da u zemlji sve cvate od rada i uspjeha.
Ipak, jasno je da stvarnost ipak nije ružičasta, o čemu govori sve veći broj nezaposlenih i siromašnih, kao i to da ima sve više budžetskih korisnika a sve manje poreskih obveznika, kako je to nedavno na jednoj konferenciji kazao direktor Kakanjcementa Branimir Mujdža.
Nakon izbornog ludila, onima koji će sjesti u fotelje ostaje najteži mandat do sada.
Spisak zadaća koje stoje pred novom vlašću toliko je dugačak da bi se ozbiljan i odgovoran čovjek zasigurno uplašio.
Osim rješavanja političkih zastoja, korupcije i dr., krupna je i lista ekonomskih problema koji čekaju na rješavanje.
Dok su aktuelne vlasti uspjele izmigoljiti MMF-ovoj šaci od nekih obaveza kojih su se prihvatile da bi oslobodile kreditne tranše, novi dužnosnici neće od njih moći pobjeći.
U pismima namjere ima dosta toga izazovnog što će zahtijevati robustan rad – od novih entitetskih zakona o radu, rada na poboljšanju poreskih sistema i entitetske saradnje na tom planu, očuvanja stabilnosti finansijskog sistema, jedinstvene supervizije, itd..
Treba očekivati i da će se nova vlast suočiti sa rastućim socijalnim pristiskom, koji je sve izraženiji.
Trebat će nam promjene koje su mnoge političke partije naglašavale u izbornoj kampanji, ali ne zasnovane na nerealnim obećanjima kakva smo mogli čuti nego istinske i utemeljene na real-politici.
(Indikator.ba)
