Kolumne

Sumrak nad Mostarom ?

Sumrak nad Mostarom ?

Nije nam više, naš Mostar, u svijetlu suncem obasjan, u mirisu behara i međusobnoj ljubavi, niti nam je miran i spokojan, kako nam ga je doživio, poštovani i dragi naš Nobelovac, Ivo Andrić . Prisjetimo se često, njegovih divnih i dirljivih osjećanja, kojima je  nadahnjivao, svaki  boravak u ovome gradu.

Ivo Andrić: Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutru, nego…

Podsjećamo na jedan citat: Ivo Andrić o Mostaru:

„ Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutru, nego svjetlost. To znam iz iskustva. Svjetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sjećanja na Mostar.
Uvijek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što prožima sve u njemu, neka naročita svjetlost, izuzetna po jačini i kakvoći. Uvijek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čovjeka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za mjeru i stvaralački rad.
Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svjetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u osmijehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i djevojaka u predvečernjoj šetnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odbljesak u čaši mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u sjenovitoj, hladnoj vodi Radobolje. Po njoj Neretva naša najsvjetlija rijeka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijsku velčinu. Ona žari iz priča o borbi mostarskih ljudi za današnju slobodu i sija iz današnjih napora, za napredak u svim pravcima. Po toj svjetlosti se najbolje sjećam Mostara.

Kao da si nam bio i najbolji prorok, za ova nastala vremena i događaje, koji su nam se dešavali u našem Mostaru, doveli su nas do beznađa i ostavili nas na stanici čekanja, čega ili koga, ni dragi nam Bog/ Allah ne mogu pomoći.“

Ivo Andrić: Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja njime, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim

„ Da ne bi morali da vas sami ubijaju, zarazili su vas tim čekanjem koje vas održava u životu i polagano ubija.

I tako, prihvativši prećutno uslove života koje vam vaš neprijatelj postavlja, živite kako on hoće; upravo, i ne živite nego strpljivo čekate, sve dok se sav vaš život, zajedno sa svim onim što ste očekivali, ne pretvori u strpljenje i beskrajno čekanje, što znači da ste prihvatili rajinski način života, a to je isto što i put dobrovoljne propasti za sebe i svoje potomstvo.

Da ne bi morali da vas sami ubijaju, zarazili su vas tim čekanjem koje vas održava u životu i polagano ubija.  Uvenućete i nestati kao što su uvenuli i nestali toliki preci i narodi u Osmanskom Carstvu, pre vas na isti ili sličan način.

Nisu ni primetili da su sa puta istinskog života neosetno prebačeni na mrtvi kolosek čekanja bez kraja i cilja. Ne osećaju to svoje čekanje kao teret ni kao poniženje, jer su se i sami pretvorili u čekanje.

Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja njime, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim potpuno i zauvek, i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija, jer se, sa mnogo sreće i veštine, iz zatvora može pobeći i okova se može čovek osloboditi, ali te obmane(!) – nikad ni doveka.

Sve što jeste i što znate, umete i možete, stavljeno je u službu toga čekanja bez kraja i bez ikakvog izgleda na ostvarenje. Jednima vek prođe u mučnom i uzaludnom čekanju, a drugi dobiju i bez najmanjeg čekanja sve što žele i čemu se nadaju.”

Dakle, sudionici smo i svjedoci obmana i laži u iščekivanju, da nam dozvole izbore u našem gradu, kako bi usposstavili sosptveno Gradsko vijeće, domaću vlast po mjeri i želji svih njegovih građana i naroda. Da budemo i konačno ravnopravni građani, bez obzira na vjeru i nacionalnu pripadnost, kako bi mogli uživati u svim društvenim blagodatima, za ,koje bi se i pojedinačno i kolektivno izborili i stvarali, svojim znanjem i radnim umijećem.

Zašto bi nas od Dejtona, na ovamo, držali na čekanju u nacionalističkim torovima, poput stada ovaca, da nas sole i na kapaljku dodjeljuju nam kapi vode.Za to vrijeme, naši čobani, feudalci i hadžije, bili oni „ čistokrvni „ samozvani ekskluzivni predstavnici svoga roda ili nametnuti  vladari svojih ideoloških mentora, u viđenom  scenariju realizacije, agresorskih  nakana.

U sumraku nad Mostarom, iz nedavnih događaja iz prošlosti, ostali su nam na djelu recidivi zacrtanih ideoloških zabluda, sa čistim okusom neofašističkih i nacionalističkih elemenata i politika, koji i dalje nastoje dokrajčiti svoja nedjela, u svim vidovima i oblicima, u svim domenima društvenog života i funkcionisanja i grada, sa odgovarajućim strukturama vlasti, sve bez volje i želje većine njegovih građana.

„ De facto“ , i zapadni hrvatski i bošnjači istočni dijelovi Mostara, po načinu djelovanja, međusobnog dogovaranja i činjenim postupcima, dvije vodeće nacionalno- nacionalističke stranke SDA i HDZ-a, nastoji se, daleko od javnosti i „ de jure“ konačno promovisati u sospstvene torove, za svoju Herceg Bosnu ili za“  fildžan“ državicu, kako bi se i totalno rasturila, jedina nam domovina Bosna i Hercegovina.

U ovoj cjelovitoj igri, već dobro poznatoj i pticama na granama, mostarski Srbi su apsolutno isključeni faktor, okrenuti već ustrojenoj i nametnutoj „ dodikovštini „ na ovim prostorima, niko ih ništa niti pita u ovoj Federaciji i posebno u gradu Mostaru. Zajedničkim savezom i bratskim odnosima i djelovanjem, jarana i prijatelja guslara iz Laktaša i orguljaša iz mostarskih Bara,  daju svoj puni doprinos ubrzanom rastakanju  ove nam domovine, a grad Mostar će riješiti, prema nastojanjima i željama shodno scenariju njihovog „ oca nacije“ , kao od vajkada strateški interes, bilo banovine u NDH ili ovdašnje Herceg Bosne, sa dokazanim akterima, iz udruženog cjelovitog zločinačkog poduhvata, već viđenog i doživljenog na ovim prostorima. Sadašnje prilike, sa očiglednim neofašističkim elementima i obilježijima, radi podsjećannnja na pripadnost i vladanje ovih, čiji je interes i nakana vladanja, tako očita i javno ispoljena.

Opljačkali su i prisvojili državne firme i ostala materijalna dobra i resurse, kao njihov strateški interes, te im predstoji da samo jednog dana ozvaniče i svoju agresorsku tvorevinu, tzv . Herceg Bosnu.

Svakako, u svim ovim događanjima, niti jednoga trenutka se ne može amnestirati i međunarodna zajednica, koja je u kontinuitetu nagonila vodu na mlin stranke HDZ-a i njihove „ čistokrvne „ elite,  tapšajući ih po ramenima i dajući im podršku i potporu, za sva njihova nedjela u ovome gradu i za ovaj grad.

Niti Crkva i njeni vjerski vjerodostojnici, uz izuzetak pojedinaca, ne može se pohvaliti sa svojom razumnom podrškom ovakvim i ovim, njihovim predstavnicima u vlasti i njihovim neskrivenim naporima, ustoličenja i grada Mostara u „ stolni grad „, kao i u vaskrsnuće njihove Herceg Bosne.

Međutim, kako ko mislio ili doprinosio ovome haosu, u gradu „ slučaja „ a istinski je takav, u našem Mostaru,nad njim se već poodavno nadvirio sumrak, a mi, njeni građani i narodi, ostajemo do daljeg u ovoj tamnoj čekaonici iščekivanja, koga ili čega, opet treba Boga i Allaha moliti.

Jedini, sveti otac Papa Franjo, šalje pravu i istinsku poruku svojim sunarodnjacima, posebno ovim koji ga dočekuju u Sarajevu ili Vatikanu, uz cjelivanje njegove ruke, zašto nisu zaslužni.

Poštovani i dragi moji Mostarci, bez našeg novog Nobelovca, uzoritih vjerodostojnika, sa Papom i Reisom, teško će mo pronaći osvjetljeni put za naš ,izlazak iz  čekaonice  sumraka???

 

Mr Milan Jovičić

magazinplus.eu

 

 

 

 

 

 

 

 

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close