logo
VGT

Šta mladi (ne) znaju: Kako je neko zaradio imetak, a neko metak

Objavljeno prije 1 mjesec . u pon, avg 21st, 2017

Šta mladi koji su rođeni u ratu i poslije rata znaju o današnjim društvenim liderima: političkim i poduzetničkim facama te društvenim aktivistima.
Da li oni mogu shvatiti – da li žele razumjeti da se radi o nekadašnjim gologuzanima, vozaćima, mesarima i inim ublehašima, a danas tajkunima, rockfellerima naše stvarnosti, a da su i dalje, jedino i samo skorojevići.

Da li mlade zanima činjenica  da se iza današnjih uglednih faca kriju pokradeni milioni obespravljenih radnika, u nekim slučajevima i krvavi – ratni milioni. Danas kada i novinske kuće pišu o „uglednim“ poduzetnicima, „našim“ političarima kao spasiteljima svega „našeg“ – šta te mlade ljude zanima kako je neko zaradio imetak, a neko metak.

Dok se neprestano povećava broj društvenih parazita u sistemu – onih koji žive na račun poreskih prihoda; stalno odgađamo suočavanje sa stvarnošću.
Foliranje društvenog napredka temelji se na povećanju potrošnje, a ne na novostvorenim prijednostima. Rast potrošnje ne donosi ništa, osim što smo svjedoci stalnih i svakovrsnih zaduženja kojima se ta potrošnja finansira.
Vlast je razvila tehnologijau vladanja, a ne tenologiju razvoja. „Napredak“  se ogleda u činjenici da sadašnja stvarnost u cjelini opstaje na desupstancijalizaciji  – jedemo vlastitu supstancu i sudbinu budućih generacija.

Kako se ovdje svako „promišljanje“ valorizuje na način da si za nekog, a protiv nekod, razlog ovog rukopise je samo jedan: Opća deklaracija o ljudskim pravima u Članku 19. Kaže „Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice“.

Koga još treba uvjeravati da živimo vrijeme „plitke pameti“ – građanina koji se ne zanima za stvarnost sve dok se ista nejmu ne nađe na putu potreba ili ambicija.
Koga treba uvjeravati da nas „vode“ neznalice, ublehaši – društveno profilirana klasa društvenih parazita koja od svih mogućin kvalifikacija i kompetencija ima „iskren nijet“ i dobru volju, odnosno savitljivu kičmu koja omogućava kontinuirano transferiranje iz „guzice u guzicu Prvom među jednakima“.
Sreća njihova pa hemoroidi nisu prelazna bolesti, njima bi oko usta izrastali.

Još daleke 1944. godine, Ludwig von Mises, ekonomist i filozof je rekao: “Onaj tko nije sposoban da služi svojim sugrađanima, htjet će im vladati.”
Njegova je misao iz 1927. godine; “Jednom kad se usvoji princip da je dužnost države da štiti pojedinca od njegove vlastite gluposti, ne može se više očekivati postizanje nikakvog ozbiljnog cilja.”

Sve dok ne shvatimo da stvarnost nije produkt prošlih ili budućih vremena – da je to mjerilo naše lične i društvene angažiranosti, a samim tim i odgovornosti, uzaludno ćemo iščekivati ili prizivati bolje društvene prilike.

Dobrobit jednog društva se ne ogleda u količini vlasti ili facama u vlasti. Dobrobit jednog društva se ogleda u smislenosti društvenih prilika koje uvjek i vazda idu u prilog GRAĐANINA.
Proaktivno pozicioniranje GRAĐANINA na pijedestal društvene hijerarhije nije proces koji će za građane obaviti neki pojedinac ili partija – to je zadača i obaveza GRAĐANINA.

U ovom trenutku nemamo GRAĐANINA, a nemamo ni politički profilirane partije, tako da za sadašnje okolnosti nemamo niti odgovorne nosioce društvenih procesa.

Za sve što nije dobro u društvu krivi su ONI drugi. Politički kapacitet je još uvjek misaona imenica za naše političke aktere te se njihova politika ogleda u „koalicionoj“ raspodjeli društvenih dobara. Već je i opjevana politička filozofija kroz pjesmu „Ko je jamio – jamio…“.

magazinplus.eu

Povezane vijesti:

<
Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh