O referendumu u RS-u, (ne)djelovanju Tužilaštva BiH i načinu na koji se nacionalizmi međusobno hrane, o kriminalnom klanu Dragana Čovića i infantilnoj politici Mladena Ivanića, za Interview.ba govori Srđan Šušnica, kulturolog i pravnik iz Banjaluke.
/interview.ba/
INFANTILNI MLADEN IVANIĆ: “U ideološkom smislu, nema u RS-u opozicije. To je Mladen Ivanić najbolje pokazao svojim infantilnim potezima i rečenicama. Mladen je po drugi put postao razočarenje decenije za mnoge Banjalučane. O Bosiću da i ne govorimo”
Srđan Šušnica jedan je iz plejade mladih i beskompromisnih ljudi koji se u BiH ne boje reći ono što ostali ni ne pomišljaju. Svoja znanja i zvanja uspješno je pretvorio u ozbiljan, oštar i polemičan društveni angažman koji je rezultirao nekim od najdubljih analiza stanja postdejtonske BiH.
INTERVIEW.BA: Period iza nas obilježen je previranjima oko neustavnog referenduma u RS-u. Kako s ove distance gledate na to i činjenicu da se Milorad Dodik nije odazvao na poziv Tužilaštva BiH na saslušanje?
ŠUŠNICA: Režim u RS-u, koji se uglavnom svodi na Dodika i njegovo bliže okruženje, iskoristit će sva pravna, političko-medijska i koruptivna sredstva da produži svoju trakavicu kriminala, antiustavnih poteza i destabilizacije regiona, koju je Dodik započeo još 2006. godine i u koju je uvukao i hercegovački političko-kriminalni klan oko Dragana Čovića. Dodik želi isprovocirati akciju i prinudne mjere pravosudnih organa protiv sebe, upravo po pitanju referenduma. Time on postaje politički prognanik i velikomučenik za srpsku stvar, a ne ono što jeste obični kriminogeni lik i nasilnik. Mislim da bi Tužilaštvo BiH trebalo istraživati i saslušavati Dodika zbog kriminalnih afera, a onu komisiju i okruženje oko njega zbog antiustavnih radnji. Činjenica da Tužilaštvo poziva Dodika na saslušanje povodom nedavnog referenduma, a ne zbog afera pranja novca u Pavlović banci ili ruskog zlata, koje se vuku već godinu dana, govori mi da je nešto vrlo trulo u tom Tužilaštvu i da tu trulež treba ukloniti. Dodik je proruski remetilački faktor koji nije nimalo nevješt u izbjegavanju odgovornosti i opasnosti za sebe. U stanju je proizvesti mnogo gore situacije nego što je ovaj referendum ili neodazivanje Tužilaštvu. Nažalost, s ovim referendumom u svoje lične afere uvukao je cijeli narod.
INTERVIEW.BA: Ako je referendum bio, između ostalog, predizborna taktika vlasti, rezultati izbora govore da je uspjela. Ili mislite drugačije?
ŠUŠNICA: Da, ovaj referendum jeste bio dio izbornog ultranacionalističkog marketinga, ali referendum je i više od toga. On je dio Dodikovog pop-nacionalističkog diskursa kojeg je preoteo od SDS-a i PDP-a, te još jedan korak na izolacionističkom i secesionističkom kursu kojeg njegov režim vodi uz pomoć Rusije. I naravno da je referendumsko-izborna kampanja bila uspješna za Dodika i SNSD, kao što su uspjele i mnoge njegove desničarske kampanje prije. To rezultati izbora pokazuju. No pitanje je da li je Dodikov uspjeh i uspjeh naroda u RS-u. Ja mislim da nije. U svijetu moćnih postoje snage koje priželjkuju Dodikove izborne pobjede, jer što je više Dodika, to je manje stabilnosti. Mnogima ovakav sumanuti i razigrani Dodik odgovara jer uvlači srpski narod u geopolitičke obračune i igre u kojima će se srpsko nacionalno pitanje u BiH riješiti po kratkom postupku, a sasvim legalno i legitimno, po standardu međunarodnog prava. Srbi glasanjem za Dodika sami sebi stavljaju glavu iz pijeska direktno na panj. A Dodik i njegova bratija imaju gdje.
INTERVIEW.BA: Neprestano se priča o opoziciji u RS-u. No, ona se savršeno slaže s vlastima u ideološkom konceptu. Postoji li na političkoj sceni u RS-u ideološka opozicija?
ŠUŠNICA: U ideološkom smislu nema u RS-u opozicije. To je Mladen Ivanić najbolje pokazao svojim infantilnim potezima i rečenicama. Mladen je po drugi put postao razočarenje decenije za mnoge Banjalučane. O Bosiću da i ne govorimo. Opozicija nije iskoristila tri bitna zicera u svojoj kampanji. Nije iskoristila poziciju u državnoj vlasti da procesuiraju, protresu i izvrše udar na najbliže Dodikove tajkune i igrače i učine ih svjedocima saradnicima kako bi se klika oko Dodika počela razvodnjavati i urušavati. Nije digla tenzije i izvukla ljude na proteste zbog kriminala i afera, već su mislili da će kroz bijele knjige i medije poljuljati Dodikovu vlast. I nije iskoristila negativan stav srbijanskih vlasti u vezi s referendumom, da referendum proglase antisrpskim i antipatriotskim, dignu tenzije, sukobe Dodika sa Beogradom i izazovu Dodika da se brani zbog geopolitičkih avantura u koje uvlači narod. Pitanje je da li i opozicija u RS-u svojim očiglednim nedjelovanjem ustvari igra svoju ulogu u sudbonosnim događajima po BiH, koji sigurno slijede u sljedećih godinu-dvije.
INTERVIEW.BA: U tom smislu, kako vidite sve što se dešavalo oko izbora u Srebrenici?
ŠUŠNICA: Srebrenica je velika obmana srpske nacionalističke politike, koju, nažalost, gutaju političari u Sarajevu, naročito desničari. Pitanje Srebrenice je jedna velika skrama prevučena preko očiju narodnjačkih političara u Sarajevu, a nažalost i preko bosanskohercegovačkog naroda. Nazovi bošnjački, desno orijentisani patrioti, misle da prenaglašavanjem i borbom za Srebrenicu dobijaju neku veliku bitku, a u stvarnosti gube rat i cijelu državu. Ova srpska opsjena uspijeva i dijelom zbog iracionalno velike fiksacije bošnjačkih desničara i vjerskih lidera na genocid u Srebrenici i njihove vulgarne zloupotrebe ovog zločina za viktimizaciju bh. građana i izgradnju bošnjačkog nacionalizma, preko kojih se onda održavaju na vlasti. Zbog ove iracionalne percepcije i nedostatka ili ignorisanja političke inteligencije, bošnjački nacionalisti ostaju apsolutno slijepi na stvarne opasnosti i nesposobni da provode sistemske racionalne mjere u zaštiti najviših državnih interesa i pravne države. Mislim da dobar dio javnosti u Sarajevu i FBiH sve više uviđa da SDA i SBB u dilu sa Čovićem i Dodikom gube i odustaju od države, a građanima podmeću simbole i mantre, i da je to jedan od razloga debakla koji su ove stranke doživjele na izborima. Država za čovjeka i država solidarnosti ne gradi se na izborima, ili na kadroviranjima, ili na nacionalističkim mantrama, a još manje na stranačkom i porodičnom kriminalu, već na pravnoj državi, te racionalnim i održivim političkim temeljima i strategijama.
INTERVIEW.BA: Koliko se vlasti Federacije BiH i Republike Srpske, iako često u političkom sukobu, zapravo nadopunjuju, te kako u tom kontekstu vidite budućnost BiH?
ŠUŠNICA: Dijelom sam već odgovorio na ovo pitanje. Ali da pojasnim i ponovim: najveća zaostavština Radovana Karadžića i srpskog nacionalizma nije RS, već ovaj jednako primitivni bošnjački nacionalizam. Umjesto Jasenovca zlorabi se Srebrenica; umjesto jednog religijskog podamenta imamo drugi; umjesto kosovskih mitova imamo bogumilske mitove. Nije to još toliko precizno izraženo među narodom, jer za razvoj političkih mitova potrebne su decenije i vijekovi, ali se obrisi jasno vide na nivou elita, naročito vjerskih i tzv. intelektualnih. Zašto je bošnjački nacionalizam opasniji za BiH od srpskog? Na jednom apstraktnom nivou, može se reći da je tendencija srpskog, kao i hrvatskog nacionalizma u BiH dezintegrativna, a nasuprot tome bi trebala da stoji neka integrativna, inkluzivna, znači, sekularna, univerzalistička i građanska, racionalna tendencija. No, umjesto toga, nasuprot dezintegraciji ne stoji bosanskohercegovački inkluzivni građanski identitet, već jednako narodnjačka opcija, koja, kao i srpska ili hrvatska ekskludirajuća identitarna opcija, teško da ima mogućnost da se sekularizira, pograđani i postane prihvatljiva za sve. Na konkretnom nivou, bošnjački nacionalizam apsolutno je nemoćan voditi učinkovitu državnu politiku i racionalne poteze u konkurenciji druga dva kongresna nacionalizma, ali koji su vijek ili vijek i po stariji. No, o toj nesposobnosti sam već govorio u prethodnom odgovoru.
Volim sve što je bilo mrsko nacistima
INTERVIEW.BA: Koje su vam omiljene knjige, šta trenutno čitate?
___________________________________________
ŠUŠNICA: Nemam omiljeni žanr. Čitam sve ono što moram, odnosno, za čim imam potrebu. Trenutno sam završio eseje nekih skandinavskih autora o političkim mitovima, te čitam Pokretne slike od Deleuzea, a počinjem Butlerov Postmodernizam.
________________________________________________
INTERVIEW.BA: Jeste li poklonik kinematografije? Koji vam je omiljeni film?
___________________________________________
ŠUŠNICA: Da, volim filmove. Dvojako: kao zabavu i kao djelo. Trenutno više konzumiram film kao zabavu, jer me to relaksira. Naročito SF žanr i futurizam. Sa čitanjem filma kao djela sam se upoznao na studijama u Ljubljani i od tada sam senzibilniji na jugoslavenski crni talas, ali i na dokumentarnu formu. Nemam omiljeni film.
________________________________________________
INTERVIEW.BA: Kakvu muziku volite slušati?
___________________________________________
ŠUŠNICA: Tu sam prilično old-school. Slušam Muddyja Watersa, Johna Leeja Hookera, Leonarda Cohena, Dylana, Dire Straits, Ninu Simone, Billie Holiday, ali volim zaviriti i u portugalski fado, našu sevdalinku, gitaru. U rijetkim trenucima imam izlet u klasiku, ali onu s početka 20. vijeka i to ekspresioniste poput Schönberga, ali i njegovih učenika Cagea i Kirchnera. U biti, volim sve što su nacisti prokazali kao degenerativnu umjetnost.
