“Slučaj” MIlinković-Savić i zašto je otjeran Vaha
Selektorska je tuga pregolema
“Naravno, sudija je kriv što povedeš pa staneš, pa otjeraš selektora radi Milinković-Savića, a on ne dodirne dva puta loptu za 90 minuta. Što ne igra Ljaljić jer ne pjeva himnu u napetoj utakmici, što imaš golmana koji 15 godina karijere nikad nije odbranio ozbiljniji šut. Gubiš 2:1 i ne možeš centra preći šest minuta, itd, itd…”, jedan je od komentara na društvenim mrežima.
Neutralni bh. gledalac napisao ga je izrevoltiran naslovima u tamošnjim medijima koji su, logično, nakon poraza Srbije od Švicarske 1:2 fokus svoje pažnje usmjerili na sudiju Felixa Bricha.
Ni ne sluteći, komentar neutralnog gledaoca poslužio je kao odličan šlagvort za ono što smo svakako kanili tretirati, a nije suđenje…
Ovaj tekst neće se baviti ni kvalitetima Sergeja Milinkovića Savića, koliko je pohvala majstorstvu Slavoljuba Muslina i mangupluku Vahida Halilhodžića s pratećim karakterističnim terslukom i kapricom.
Vahid Halilhodžić i Slavoljub Muslin dok su valjali držalo ih je. A onda kad je došlo vrijeme da odu na takmičenje za koje su se borili tokom prethodne dvije godine, otjeralo ih. Uradili ste šta ste trebali, sada nam više ne trebate. Ili kako se to stručno, pihtijasto, umiveno kaže “raskinula se saradnja”.
Zašto?
Zato što Muslin na Svjetskom prvenstvu nije namjeravao koristiti Milinkovića-Savića, najveću fudbalsku zvijezdu Srbije poslije Piksija Stojkovića i Vladimira Jugovića. Nije jer ga nije koristio u kvalifikacijama i jer mu se ni na Svjetskom ne bi uklapao kao ni do tada. Kao što Martinez neće Nainggolana.
Nikada Muslin nije rekao da je MSN slab igrač. Naprotiv, no kazao je i da ima svoje principe i viziju kako treba jedna ekipa da izgleda, s kojim igračima i kakvim karakterima. Na kraju krajeva s tim je principima izborio Rusiju…
Šta je zaboga toliko zgriješio Vaha pa da ga poslovično strpljivi i učtivi Japanci poslaše da tokom Mundijala peca na Buni? Provjereni izvor kaže da je Halilhodžić predsjedniku Saveza rekao da Svjetsko neće voditi većinu najboljih igrača. Kao da se trudio da ih što više nabroji. Ni Kagawu, Hondu, ni bilo koga za koga se u svijetu iole zna. Zašto? Zato što ne trče i bahato se ponašaju, glume zvijezde, a to nije recept za japanski uspjeh.
Preneražen šta je čuo, predsjedniku je preostalo prvo da se umije, onda otspava, pa kada se sve sleglo Vahi saopći tužnu vijest. Eto, nije do nas, nego do loše komunikacije među igračima…
Da razgraničimo, SMS je beton fudbaler, mašina u tijelu vidre. Kao Nainggolan samo puno mlađi i bolji. Fudbaler kakav je danas imperativ biti. Današnjost je uslovila da se takvi igrači najviše cijene, tipovi pogbo-esijenskih karakteristika, i nije da ne trebaju biti skupi, ali biće da je precijenjen malo njihov značaj u procesu odlučivanja.
Jednom je jedan kazao da je najlakše naći dobrog zadnjeg veznog, ima ih na pasja preskakala, a ko ima barem malo pameti, znanja i aspiracija prema naprijed eto novih Lamparda i Gerrarda.
Hajde sinko nađi napadača koji zna igrati lopte, visokog, snažnog ili nađi smirenog i isto tako brzog i snažnog ali i mudrog stopera ili nađi Iniestu koji vidi šta će se dešavati dva dana unaprijed, a da ne vidi dva poteza. Ili Papeta Sušića, pa ćemo već izmisliti nekoga da mu čuva leđa. Luku Modrića, Miralema Pjanića…
Kao što drugi reče, a to je poenta nerazumijevanja, u današnjem fudbalu se traži centralni vezni da je genetski modificiran na način da je inteligentan kao Zidane, da je prodoran kao Ronaldo stariji, da je razbijač suparničkih napada kao Makelele i to da se sve strpa u lika od nekih 1.90 i više cm. I još da igra kao na “male”, da ima tehniku kao neko sa 1.60 cm. Kao Yay Yay Okocha.
A pri tom niko ne mari što se ne uklapa u ekipu!
S lampardima, džerardima i ostalim zvijezdama koje je bilo nemoguće nepozvati zbog strašnog pritiska tamošnjih medija i Engleska je posljednjih godina ispaštala. Zbog uvriježenog mišljenja da moraju igrati imena i da će kad ih sve pozoveš njihova ega biti cakum-pakum, funkcionirati u harmoniji. A da su to bili igrači sa esencijom, vala i nisu.
Danas izgleda jedino njemački selektor smije sebi dopustiti da ne pozove koga hoće, pa makar to bio i jedan od ponajboljih mladih igrača svijeta Leroy Sane.
P. S. O nejasnosti korištenja VAR tehnologije, a posebno o balkanskom običaju da su svi drugi krivi osim nas već smo pisali, pa se nećemo previše obazirati na opća mjesta. Kao što smo ustanovili pogubnost takvog razmišljanja. Stvaranje žrtve sudijskih zavjera u budućnosti će još da košta i BiH i Srbiju i svakog koji voli da je veći nego što jeste. Nijemci ne spominju sudije ni kada ih brutalno ošetete, pa se malo zapitajmo.
Portal SportSport.ba
