“Važnije je biti u mogućnosti osvojiti srca, nego osvojiti cijeli svijet.”
Nazim Adil el-Haqqani (21.4.1922. – 7.5.2014.)
Šejh Muhammed Nazim Adil el-Haqqani el-Qubrusi (arapski: الشيخ محمد ناظم الحقاني), bio je lider sufijskog reda Naqshbandi-Haqqani, a iza njega ostale su stotine hiljada sljedbenika širom Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.
Preselio na Ahiret u 92. godini života u kiparskom gradu Nikozija 7.5.2014.godine.
On je rođen 1922. godine u gradu Larnaki, Kipar u porodici arapskog porijekla sa tatarskim korijenima. U mladom dobu dobio je mnogo uvida u put sufizma preko djeda sa očeve strane koji je bio pripadnik kadirijskog sufijskog reda, učeći njegove discipline i prakse.
Dobra svojstva u njegovom karakteru su se već manifestirala kod njega kroz ponašanje i pokazivanje strpljenja. Ubrzo je bio prepoznat od strane duhovno i vjerski učenih ljudi Larnake.
Po zavšetku srednje škole na Kipru 1940. godine, otputovao je u Istanbul radi daljeg obrazovanja. Studirao je na Istanbulškom univerzitetu i postao magistar hemijskog inžinjeringa. Istovremeno je tragao za islamskim vjerskim znanjem učeći kod šejha Džemaludina El-Elsunija i od njega je dobio punomoć.
Također je učio o putevima nakšibendijskog sufijskog reda od šejha Sulejmana Erzerumija. Dotada je šejh Nazim imao jaku želju da ide u Damask u blagoslovljenu zemlju Šama i da posjeti sveti mezar poslanika Muhameda a.s. u Medini. Ubrzo je šejh Sulejman Erzerumi dobio duhovna uputstva da obavjesti šejh Nazima da otpočne sa svojim putovanjem u Damask. Šejh Nazimu je rečeno da će se na kraju tu upoznati sa svojim suđenim duhovnim učiteljem, Velikim šejhom Abdullahom El-Feiz Ed-Dagestanijem. Šejh Sulejman ga je opisao kao “glavnog učitelja Zlatnog Lanca nakšibendijskog reda našeg vremena”.
Šejh Nazim je onda krenuo za Siriju. Na svom putu za Damask posjetio je Halep, Hamu i Homs. U Homsu je bio u osami u džamiji i mezaru slavnog ashaba Božijeg Poslanika a.s., Halida ibn Velida, gdje je on također dobio ovlast u hanefijskom fikhu od šejh Muhammeda Ali Ujun El-Suda i šejh Abdul-Dželila Murada i ovlast u oblasti hadisa od muhadisa šejh Abdul-Aziza ibn Muhammed Ali Ujun El-Suda.
1944. godine se preselio u Tripoli (Libanon) gdje je bio gost šejha Munira El-Malika, muftije sjevernog Libanona i šejha kadirijskog, rifaiskog i nakšibendijskog sufijskog reda. Odatle je otputovao u Damask u Hal El-Midan gdje je konačno sreo šejha Abdullaha El-Feiz Ed-Dagestanija. On je odsjeo u kući kupljenoj od strane šejh Abdullahovog prvog sirijskog murida, šejha Husejna ibn Ali El-Kurdi El-Husejnija. Okružujući predio u kome su oni bili bio je bez sumnje smatran među tradicijama da je od velike duhovne vrijednosti.
Trideset godina je šejh Nazim ostao u društvu svog istaknutog učitelja koji je imao titulu sultan ul-Evlija. Šejh Abdullah je salio u njega vrela duhovnog znanja i mudrosti otvarajući mu realnosti beskonačnih okeana milosti. U vrijeme zadnjih godina njegove obuke, šejh Nazimu je naređeno od strane šejh Abdullaha da putuje prema Turskoj i Bliskom Istoku, gdje su mnogi ljudi preko njega prihvatili nakšibendijski red. On je izvršio mnogo osama među kojima je bilo onih u blizini svetog mezara poslanka Muhammeda a.s. i blizini mezara šejh Abdul Kadira Gejlanija.
Šejh Abdullahm El-Feiz Ed-Dagestani je preminuo 4. oktobra 1973. godine, tj. 4. ramazana 1398 hidžretske godine, ostavljajući šejh Nazima kao imenovanog nasljednika u zlatnom lancu najistaknutijeg nakšibendijskog reda. Šejh Nazim je nastavio svoja putovanja, proširujući svoj opseg destinacija, uključivši Evropu, Ameriku i Daleki istok. On osnovao duhovne centre širom planete, donoseći svjetlo i smjernice u živote mnogih. On je također počastvovan sa prilikom da predstavlja islam i sufijski put na različitim platformama za diskusiju sa međureligijskim grupama i da ulaže napore za skupno mirno razrješenje konflikata.
Šejh Nazim je također poznat među mnogo velikih učenjaka koji žive u različitim centrima u svijetu i koji su pokazali veliku naklonost i poštivanje prema njegovom spomenu. Među njima su El-Habib Ali El-Ajadarus u Maleziji; Sejjid Muhammed ibn Alevi El-Meliki u Meki; El-Habib Omer ibn Hafiz iz Tarima; Sejjid Jusuf El-Rifai iz Kuvajta; šejh Isa El-Himjeri u Dubaiu; Sejjid Afif El-Din El-Gejlani i šejh Bekr El-Samarrai iz Bagdada; El-Šerif Mustafa ibn El-Sejjid Ibrahim El-Basir u centralnom Maroku; Vrhovni muftija Sirije šejh Ahmed Kuftaro ibn Mevlana El-Šejh Emin i njegovi prijatelji šejh Bešir El-Beni, šejh Redžeb Dib, i šejh Ramadan Dib; Kattani šejhovi iz Damaska; šejh Abdullah Siradžuddin i njegov nećak dr. Nuruddin Itr; Mevlana El-Šejh Abdurahman El-Šeguri; dr. Samer El-Nas i drugi.
“Ljubav je spona koja veže srca, osnov na temelju kojeg se gradi. Ako je ljubav temelj, tvoja zgrada će izdržati sve zemljotrese i oluje; možeš je graditi visoku i široku koliko god hoćeš, bez da bude u opasnosti. Stoga naš Put je Put Ljubavi. Ostavi ono šta te spriječava da slijediš Put, okreni se da ga slijediš sa istrajnošćuč slijedi ovaj put sve do tvog odredišta…”
Ko god je ikada došao da posjeti Šejh Nazima na Kipru, mogao je ostati neograničeno, imajući – bio musliman ili muslimanka, kršćanin ili jevrej, budist ili hindu, vjernik ili nevjernik – na raspolaganju konak i najmanje dva obroka dnevno.
Šejh Nazim je neobično volio Bosnu i Bošnjake, a njegove 4 knjige predavanja prevedene su i objavljene na našem jeziku. Tokom agresije na Bosnu, na sve načine je pomagao borbu Bošnjaka u pravednom nastojanju da dođu do slobode i mira, a po prestanku rata, sa svojim mnogobrojnim sljedbenicima, posjetio je i Bosnu i Hercegovinu.
“Sufijski putevi su duhovni putevi, putevi do neba. Ako želiš možeš ih slijediti, da bi tvoja duša bila u Raju prije nego umreš. Onda će umiranje biti kao premještanje sa jednog mjesta na drugo, tako lahko – kao otvaranje vrata i nailazak na dobrodošlicu.”magazinplus.eu / Više izvora
