-TopSLIDEKultura

SB: Miloševićevo pismeno priznanje – “SR Jugoslavija izdržava 300 hiljada vojnika koji ratuju u Bosni i Hercegovini”

MILOŠEVIĆEVO PISMENO PRIZNANJE ZA REVIZIJU PRESUDE: “SR Jugoslavija izdržava 300 hiljada vojnika koji ratuju u Bosni i Hercegovini”

Na sastanku u Dobanovcima 28. maja 1993. godine Radoje Kontić, predsjednik Savezne vlade SRJ, prisutnima je otkrio da je samo u prvih pet mjeseci SR Jugoslavija finansirala rat u BiH sa više od pola državnog budžeta!!!

 

Piše: MIRHA DEDIĆ
slobodna-bosna.ba

Naš portal u posjedu je svih dnevničkih zabilješki najozloglašenijeg haškog optuženika Ratka Mladića, koji je godinama pedantno bilježio i snimao sve što mu se (i što nam se) dešavalo tokom četiri ratne godine u Bosni i Hercegovini. U njima zločinac Mladić vjerno prenosi šta se govorilo na sastancima sa srbijanskim državnim, vojnim i policijskim vrhom i otkriva kakav je strašan genocid u prvoj ratnoj godini počinjen nad Bošnjacima u Bosanskoj krajini.

 

MONSTRUOZNI ZLOČIN U RUDNIKU TOMAŠICA

 

Krajem maja 1993. godine Mladić je u Banjoj Luci održao sastanak sa čelnim ljudima Prvog krajiškog korpusa i Vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane, koji su mu referisali o stanju na terenu. Pukovnik Stevo Bogojević, načelnik bezbjednosti Prvog korpusa, Mladiću je govorio o vojnoj situaciji u Prijedoru i tom prilikom iznio detalje o monstruoznim masovnim ubistvima u ovom gradu.

 

Bogojević je tražio od Mladića savjet šta da se uradi sa nekoliko hiljada leševa muslimana koji su ubijeni u Prijedoru i njegovoj okolini. Bogojević referiše: “Pre četiri-pet dana došao je Simo Drljača, raniji načelnik SUP-a Prijedor, uputio ga je ministar MUP RS-a, a došao je u vezi rudnika Tomašica kod Prijedora, gdje su oni ranije zatrpali 5.000 muslimanskih leševa. Drljača je došao da to utrapi nama, a oni bi da se toga reše (spaljivanjem, mljevenjem ili na neki drugi način). Tu ima svakakvih leševa, u to su uvukli Subotića. U timu je Drljača, on je bio nosioc i dok se to radilo, tu je na sastanku bio general Subotić, Arsić, Drljača, ja i Mile Matijević iz SUP-a Banje Luke. Molim vas za vaš stav oko toga“.

 

Na to je Mladić kazao: “ Kako su ih oni pobili, neka se tako njih i reše, a treba pokrenuti istragu u vezi sa ovim slučajem i čuvati dobro podatke da ne dođu u ruke nepoznatih lica.“

 

O političko-bezbjednosnoj situaciji govorio je general Bogdan Subotić, Karadžićev vojni savjetnik, idejni kreator premrežavanja Republike Srpske betonskim krstovima čiji je cilj bio zaštita granica RS-a i Radovana Kardžića. Subotić je kazao da se u Srbiji vodi politička igra da se smijeni Slobodan Milošević. Ocijenio je da Vlada RS-a ništa ne radi i da se u njoj ljudi koji nisu članovi SDS-a. “Ne mogu raditi sa ljudima koji plaču za porušenim džamijama. Treba Dobrici Ćosiću odneti kamenje tih džamija…”, kazao je Subotić.

 

Simo Drljača, koji je tokom rata bio komandir policije u Prijedoru, pred Tribunalom u Haagu optužen je za genocid. Poginuo je prilikom hapšenja jer je pružao otpor. Ubijeni Bošnjaci koje pominje pukovnik Bogojević pronađeni su u masovnoj grobnici Tomašica u sptembru 2013. godine.

 

SRJ JE ISPORUČILA MLADIĆU MUNICIJU VRIJEDNU 14 MILIJARDI DINARA

 

Slijedeći Mladićevi zapisi otkrivaju na koji način je rukovodstvo SR Jugoslavije na čelu sa Slobodanom Miloševićem vuklo konce tokom rata u BiH.

 

Na sastanku u Dobanovcima 28. maja 1993. godine Radoje Kontić, predsjednik Savezne vlade SRJ, prisutnima je otkrio da je samo u prvih pet mjeseci SR Jugoslavija finansirala rat u BiH sa više od pola državnog budžeta!!!

 

Po sastavu prisutnih reklo bi se da se radilo o sjednici Vrhovnog savjeta odbrane u užem sastavu. Prisustvovali su Nikola Šainović, Dobrica Ćosić, Života Panić, Vladislav Jovanović, Momir Bulatović, Pavle Bulatović.

 

Na tom sastanku je Radoje Kontić, premijer SRJ, istakao:

 

“Gajimo iluzije da mi možemo rešiti naše probleme odvojeno od situacije u BiH. To su spojeni sudovi. Naša je ekonomska situacija katastrofalna. Za dve godine nacionalni dohodak je prepolovljen, sa tri milijarde dolara do kraja ove godine ćemo sići na 900 miliona dolara. Mi smo Republici Srpskoj isporučili 14 milijardi dinara u municiji, a to je pola budžeta. Prosečni lični dohodak sa 300 dolara došao je na 30 DM. Dvije trećine stanovništva živi ispod opšteg minimuma. U poslednja četiri mjeseca inflacija je bila 13,5 hiljada, a ako nastavi, biće 150 miliona i premašiće njemački rekord iz 1923. godine. Ja večeras ne vidim izlaz iz tunela. Ja uskoro vidim bunt u Jugoslaviji.”

 

Dobrica Ćosić je dopunio Kontića informacijom da privreda SR Jugoslavije “izdržava 400 hiljada vojnika, od čega je 300 hiljada u ratu“! Na tom sastanku insistiralo se na daljoj saradnji Vojske Jugoslavije i Vojske RS-a, na dostavljanju municije i svega ostalog što je potrebno Vojsci RS-a. Dogovorena je zajednička proizvodnja municije i istaknuto da Vojska RS-a i RSK ne može da opstane bez SR Jugoslavije, zbog čega Savezna vlada mora da zasjeda i donese hitne mjere. Šainović je insistirao da je potrebno intenzivirati namjensku proizvodnju i da je SRJ cjelokupno gorivo koje je namijenila za sjetvu usmjerila ka Vojsi RS-a i RSK.

 

Mladić je podvukao da je Šainović govorio vrlo dobro i u korist jedinstva i zajedničkog cilja. Mjesec dana kasnije, 2. jula 1993. godine, Mladić se u Malom Zvorniku susreo sa Nikolom Šainovićem, Jovicom Stanišićem, Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Radovanom Stojičićem Badžom (načelnikom Službe javne bezbjednosti Srbije i zamjenikom ministra unutrašnjih poslova).

 

OFICIRE VOJSKE RS-a PLAĆALA JE SR JUGOSLAVIJA

 

Mladić je tražio da se intenzivira isporuka municije i svega ostalog što je neophodno Vojsci RS-a, a Nikola Šainović je kazao da je “odneto tri šlepera municije Majevičkoj brigadi i da general Života Panić odlučuje o artiljerijskoj municiji”.

 

“Nemamo nameru da bilo šta smanjimo, ali da zaštitimo podatke! Ljudi koji sprovode sede za stolom a to su Stanišić, Badža i ja”, kazao je Šainović. Stanišić se nadovezao: “Najveći deo onog što nam treba neka se trebuje preko MUP-a Srbije.“

 

Tom prilikom Šainović je govorio o Bošnjacima iz Prijepolja koji su oteti u Štrpcima i ubijeni. “Problem je građana iz Prijepolja. Moramo reši istinu i koje su mere preduzete, je li uhapšen Petar ili Pavle… Naš je interes da to odsečemo. Ne možemo da dozvolimo da je odgovornost na VRS ili na Srbiji. Dvoje-troje treba izvesti na postupak i priču smo završili. U taj slučaj je ušla strana služba koja hoće da potpiri rat u Sandžaku. Mora se neko zatvoriti i povesti postupak. Od majora Krstića je pošao Lukić ( Milan Lukić, osuđen u Haagu na doživotnu robiju, op.a)”.

 

Šest dana kasnije 8. jula 1993. godine, Milošević je pozvao Karadžića i Mladića kod sebe na sastanak na kojem je bio prisutan i general Panić. Milošević je odmah Karadžiću i Mladiću stavio do znanja da ne daju preveliku podršku Hrvatima kako se ne bi stabilizovali u centralnoj Bosni.

 

“Muslimanima treba nuditi prihvatljive opcije, ali na ratištu im ruinirati pozicije. Ne bih ja išao na presecanje muslimana na dve autonomije. Mi smo ih sve nudili Hrvatima, a Tuđman je rekao uzmite ih Vi. Veliko je pitanje kako ekonomski izdržati rat.“

 

General Panić je Mladiću obećao da će SRJ dati Vojsci RS-a sitnu municiju, i od njega tražio da Vojska RS-a sve kapacitete za proizvodnju krupne municije prebaci na teritoriju SR Jugoslavije i da će srbijanski stručni tim riješiti lanac fabrika za ratnu proizvodnju municije. “Najvažnije su prese za artiljerijsko naoružanje. Da sednemo i da se čvršće dogovorimo oko rada Kosomosa i Rudija Čajevca (Banja Luka op.a.). Sve komandante koji se samovoljno ponašaju treba smeniti. Svi pripadnici VRS ovde da dolaze u civilnom odelu“, izričit je bio general Panić.

 

Karadžić je tražio da se pomogne Hrvatima kako bi se Muslimani prisilili na podjelu Bosne i da Srbija redovno plaća oficire u RS-u. “Plaćanja starešine da vršite kao i do sada“, zatražio je Karadžić od generala Panića.

Sastanak Vrhovne komande RS-a održaće se 19. juna 1993. godine na Palama. Na tom sastanku Karadžić je u prisustvu najužeg političkog i vojnog rukovodstva Republike Srpske iznio svoje viđenje kako će izgledati mapa Republike Srpske.

 

On je odao priznanje Vojsci jer je zahvaljući njenim rezultatima stvorena država i tražio da oficirima VJ koji nemaju smještaj dodijele stanovi u Banjoj Luci i Trebinju. Na sastanku je donijet zaključak da vojska SR Jugoslavije finansira 1.000 profesionalnih vojnika u RS-u i da se potpiše ugovor o zajedničkoj proizvodnji municije.

 

MILOŠEVIĆ: “TUĐMAN JE POLITIČKI GLUPAK”

 

Da je Slobodan Milošević vukao glavne konce rata u BiH, dokazuje i Mladićev zapis sa sastanka koji je imao sa predsjednikom Miloševićem 24. septembra 1993. u Beogradu. Milošević je tom prilikom kazao:

 

“Sve planove praviti kao da će rat stati, a na političkom planu raditi da do mira dođe. Ja sam sa Tuđmanom dugo razgovarao, on je politički glupak, ali je u teškoj situaciji… Ako mu pustimo Maslenicu i dozvolimo komuniciranje obodom, izbićemo mu adut da je Dalmacija ostrvo… Ako dođe do mira u Bosni, imaćemo sledeći problem: UN će tražiti svoje prisustvo na prostoru RS, što ćemo mi odbiti. Mladić mora da predvodi dovoljno jake snage kao rezervu za upotrebu ka RSK i da budu u funkciji zaštite RS i RSK. One trebaju biti dovoljna pretnja ustašama. Nije reč o ustupanju teritorije, mi smo dobili RS i pitanje je hoće li ona biti 0,5 odsto veća ili manja. Bosanska Republika nema izglede na trojan sastanak. Promene će vrlo brzo nastati i mi računamo na Tuzlanski bazen sve do Zenice, kao i dolinu Neretve, što sada ne možemo reći Hercegovcima. Fikret Abdić ide na povezivanje sa Hrvatskom. Sada moramo postići konačnu verifikaciju RS koja je na 28.000 km kvadratnih. To su dve Slovenije. Moram ja razgovarati sa rukovodstvo RS, ne mogu oni ići na neki vulgarni kapitalizam. Nisu profesori dobili rat, već sirotinja. Ne može narod biti porobljen od nekih svojih bogataša. Kriminalu se moramo vrlo čvrsto suprotstaviti”, kazao je Milošević.

 

(Nastavlja se)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close