Ovoga mjeseca napisani brojni tekstovi i date brojne izjave od vodećih bošnjačkih političara koji jadikuju nad sudbinom gubitka Srebrenice i ugroženosti srebreničkih Bošnjaka.
Piše: Harun Pašalić
N1
Uglavnom, sve se svodi na to da je Srebrenica izgubljena zbog srbijanskih glasača prijavljenih u Srebrenici i zakulisnih radnji CIK-a koji je je dozvolio pobjedu kandidatu koji negira genocid. Sve je ovo tačno, ali nije istinito. Istina je mnogo kompleksnija i mainstream neprihvatljiva.
1. Srebrenica je simbolično isuviše važna, možda važnija i od opštine Centar (sarkazam, za one koji čitati ne znaju), ali nije ekskluzivno bošnjački teritorij u kojem smije pobijediti samo i samo Bošnjak.
2. Za one koji ne znaju, Srebrenica je bila najveći grad i centar srednjovjekovne Bosne. Srebrenice je bilo, ima i bit će. Srebrenica je tu 365 dana u godini, a ne samo 11. jula i prve nedjelje u oktobru izborne godine.
3. Ima li bošnjačkih glasača u Srebrenici? Ima. Ali su prijavljeni u sarajevskom kantonu radi bolje penzione, zdravstvene zaštite i ekonomske konkurentnosti. Isto tako, glasanje jedne mahale Srebreničana koji žive u Ilijašu ili Semizovcu bi promijenio rezultat izbora, ali ekonomija dolazi prije patriotizma, novac prije ideje.
4. Srebrenica je tuga, jad i čemer. I duševno i ekonomski. Da je na 100 napravljenih i otvorenih firmi u Sarajevu, barem jedna otvorena u Srebrenici, ovakvo stanje bi bilo promijenjeno. To bi bila istinska implementacija Aneksa 7. Jer i ovce možemo preseliti iz tora u tor, ali im moramo obezbjediti hranu i vodu. A kamoli ljude kojima je potrebna i hrana i voda i struja i putna infrastruktura i škole i firme i sve što je potrebno za normalan život. Ali to Srebreničanima nije dato. I za to nisu krivi ni Srbi ni međunarodna zajednica nego bošnjačka “ko fol” elita.
5. Postratni bošnjački načelnici u Srebrenici i srebrenička udruženja su konstantno povezivani sa pronevjerom novca i finansijskim malverzacijama, ali zanemarivši prošlost, pitanje je šta je za Srebreničane uradio Ćamil Duraković, obrazovani, na društvenim mrežama aktivni poluplayboy čiji najveći uspjeh je (sa kojim sam upoznat) kupovina lovačkog psa koji je koštao 6.000 KM i kojeg je ubio u prvom lovu sa njim!
Da zaključimo, neko je više, a neko manje odgovoran, Srebrenica nije samo metafora i našim političarima izlizana floskula. Srebrenica je stvarni grad, stvarno mjesto koje se susreće sa svakodnevnim problemima. Srebrenica nije izgubljena niti prodata, Srebrenicu nismo ni htjeli.
N1
