Prerano postavljanje djeteta u uspravan položaj je beskorisno i može biti opasno. Korišćenjem sprava kao što su hodalice ili skakalice, dijete se lišava neophodnih iskustava kroz koja treba da prođe u procesu prohodavanja.
I pored preporuka fizijatara, ortopeda i pedijatra da djecu nikako ne treba stavljati u dubak, mnogi roditelji ga i dalje koriste, a ono moraju da znaju to je da je ovakva hodalica u svijetu proglašena za najopasnji proizvod za djecu, a negdje čak i zabranjena njena prodaja.
Kako se ne radi o pukim pričama da dubak nije dobar, imamo i primjer Kanade, kao prve zemlje u svijetu koja je zabranila prodaju, reklamiranje i uvoz ovakvih dječjih hodalica. Za nepoštovanje ove zabrane propisana je kazna do čak 100.000 kanadskih dolara (oko 68.000 evra).
Ova odluka donijeta je nakon objavljivanja podataka iz 16 bolnica, sakupljanih od 1990. do 2002. godine, koji su pokazali da je više od 1.900 djece starosti od 5 do 14 mjeseci povrijeđeno zbog korišćenja dupka.
Apelu za zabranu pridružili su se i ortopedi, koji se protive forsiranom prohodavanju, usvajanju pogrešnih šema kretanja, opterećivanju nerazvijenih ekstremiteta i kičme, kao i pedijatri koji smatraju da dubak ometa normalan psihomotorni razvoj.
Pitali smo naše stručnjake šta oni misle o dupku i da li je pametno koristiti ga kao pomoć da deca što pre prohodaju.
Beskorisno i opasno
Mišljenje pedijatra, dr Dejana Joneva iz Doma zdravlja “Dr Simo Milošević”, jeste da je dubak prevaziđen i da roditelji nikako ne stavljaju djecu u njih.
– Smatram da bi trebalo dijete samo pustiti da prohoda onda kada se ono pusti. Ne treba taj proces požurivati. Roditelj treba samo da mu malo pomaže, držanjem za ruku. To je i mnogo aktivnija vježba za dijete. Sa druge strane, dijete koje je u dubku samo sjedi. Nema tu aktivne vježbe – tvrdi dr Jonev.
Prerano postavljanje djeteta u uspravan položaj je beskorisno i može biti opasno. Korišćenjem sprava kao što su hodalice ili skakalice, dijete se lišava neophodnih iskustava kroz koja treba da prođe u procesu prohodavanja.
Kako smatra Snežana Milovanović, diplomirani fizioterapeut iz Centra za korektivnu gimnastiku, dijete mora da nauči da se podiže samo u uspravan položaj i da u njemu savlada održavanje ravnoteže.
Ona kaže da je prva godina života period najintezivnijeg motornog razvoja djeteta i odvija se po određenim prirodnim zakonitostima. Za svaku novu motornu aktivnost postoje određeni senzitivni periodi kada se ona usvaja. Ako se propusti pravi trenutak, dijete nikada to više neće moći na taj način da nauči.
Koje deformitete izaziva
– Postavljanje djeteta u uspravan položaj stavljanjem u dubak pri čemu se ono oslanja na noge pre nego što je dovoljno zrelo za to, može da dovede do pojave deformiteta nogu i kičmenog stuba. Bebina stopala nisu u potpunosti razvijena na rođenju, mekana hrskavica umjesto kostiju i mišići koji se tek formitaju, djelovanjem spolja mogu da se oštete i iskrive, što se dešava preranim postavljanjem na noge i forsiranjem hoda. Zbog nedovoljne čvrstine može doći do deformiteta stopala, koljena i kičmenog stuba – objašnjava Milovanović.
Pojašnjava da ako se u dubak stavi beba od šest meseci, ona će stajati oslanjajući se vrhovima prstiju o podlogu opruženih kolena, što će imati negativne posledice po motorni razvoj, jer zdravo dete opruža koljena tek sa sedam meseci.
Dubak sputava pravilan psiho-motorni razvoj
– Djeca koja su provela neko vrijeme u hodalici, kada prohodaju često padaju jer nisu ovladali ravnotežom pošto su izostale situacije u kojima se dijete uči da balansira tijelom. Takođe, imaju poteškoće pri ustajanju, jer su uskraćeni za ovo iskustvo. Ako posmatrate bebu kako se iz četvoronožnog položaja podiže u uspravan, vidjećete sa koliko napora ona to čini i koliko pokušaja joj je potrebno da bi se uspravila. Djeca koja nisu prošla kroz fazu puzanja imaju problem u hodu pri savladavanju prepreka, zapinju o ivičnjake, pragove i najčešće padaju na glavu, jer nisu naučili da se dočekaju na ruke – ojbašnjava fizioterapeut.
Ovo su očigledne posljedice i problemi sa kojima će se sresti roditelji djece koja su koristila sprave za pomoć pri hodanju, ali njihova štetnost je daleko veća jer suzbijaju kod djece prirodan nagon za kretanjem što ometa pravilan psiho-motorni razvoj.
Neka istraživanja u Americi su pokazala da su djeca koja su koristila dubak sa velikim “poslužavnikom” na kome su se igrala igračkama, kasnije počela da pričaju, sjede, hodaju i bila su trapavija od dece koja ga nisu koristila.
Svako treće se povrijedi
Većina roditelja kaže da koriste dubak jer je to bezbjednije nego da dijete stave na pod gdje može da otpuzi gdje ono hoće. Da dubak nije bezopasan govore istraživanja u mnogim zemljama, nastavlja Snežana Milovanović.
– Podaci prikupljeni iz bolnica zemalja Evropske unije i SAD za posljednjih 20 godina pokazuju da svake godine hiljade djece završi u bolnici zbog raznih nesreća izazvanih korišćenjem dupka. Studija u Australiji govori da se svako treće dete u hodalici povrijedi. Britanska organizacija za sprječavanje dečijih nesreća procijenila je da je dubak najopasniji od svih proizvoda za djecu. Pri padu niz stepenice sa dupkom najčešće dolazi do povreda glave – kaže ona.
Kako bi se povećala bezbjednost pri korišćenju uvodi se novi sigurnosni standard Evropske unije koji predviđa testove stabilnosti u toku proizvodnje dupka. Takođe postoji zahtev proizvođačima da projektuju nove hodalice koje bi bile sigurnije.
