Redžep Građan: Problemi sporta leže u …, favorizovanju sportova i sportista

Sportski derbi dva vječita rivala, nije kulturni događaj! Nije ni sportski, niti mu se treba poklanjati bilo kakva pažnja.!!! Riješenje za ovaj problem je jednostavno; ” utakmica bez publike”. Klubovi su najviše odgovorni za nekontrolisana divljanja svojih navijača. Zabrana svih događaja sportskih i sličnih, koje imaju za svrhu ; podsticanje agresivnosti i sileďžijstva kod mladih.

http://ba.n1info.com/a106549/Vijesti/Vijesti/Alispahic-i-Sinanovic-o-huliganima.html

( Pročitaj; “Taj čudesni karate” )

Problemi sporta leže u nebrizi društvenog ulaganja u sport, favorizovanju sportova i sportista. To je toliko izraženo, da je čak postal o i diskriminirajuće. Ulaganja u sport su usko- interesna, bez kriterija, netransparentna i lobistička po nacionalnoj, teritorijalnoj ( geografskoj), političkoj i drugim oblicima pripadanja.

Zdrav sportski kolektiv se temelji na psihološki stabilnom učitelju (treneru). U novije vrijeme jako je mnogo sportskih trenera koji svoje stručno neznanje predstavljaju kao vašerski spektakl, poput mađioničara iluzionista, prikazivanjem već viđenih jeftinih trikova. Odavno je sazrelo vrijeme, da se sportista radi, za trenere svih kategorija sprovede jedan sveobuhvatan psiho test. Svrha tog testa bi svakako bila; “zaštita djece” od nas učitelja (trenera).

tekst napisao: Redžep Građan

magazinplus.eu

REDŽEP GRAĐAN: TAJ ČUDESNI KARATE

Karate nije samo poseban oblik samoobrane, već je borilačka vještina koja pruža priliku za prihvaćanje zdravog i uravnoteženog načina života koji objedinjuje tjelesno, umno i duhovno.

Karate nudi:

– zdraviji način života
– bolju tjelesnu spremnost
– povećanje samopouzdanja
– postavljanje i dostizanje ciljeva
– povećanje zrelosti
– ustrajnost u svemu
– lakše adaptiranje i prilagođavanje u  novonastalim situacijama.

Kao borilačka vještina i sport, karate razvija samodisciplinu, koncentraciju, psihološku stabilnost i svijest.

Iako trening karatea zahtjeva mnogo discipline, njegova interaktivna narav nudi osnovu za učenje i vježbanje životnih vještina poput skromnosti, uzajamnog poštovanja, iskrenosti i pozitivnog razmišljanja. Sve to, uz poštenje i pravila ponašanja koja čine temelj na kojima se zasniva karate.

Bavljenje karateom kao sportom, idealna je prilika za razvijanje pozitivnih psihofizičkih osobina kod mladih ljudi, posebno u školskom uzrastu. Suprotno predrasudama koje borilačke sportove karakteriziraju nasilnim, karate svojim vježbačima primarno nudi disciplinu, poštovanje i samokontrolu kao osnovne pretpostavke za bavljenje ovom borilačkom vještinom.

Bilo da je riječ o katama (koje su sastavljene od  povezanih obrambenih i napadačkih tehnika),  ili borbama (realno nadmetanje dva borca), osnovni cilj karatea je – suparnika pobijediti vještinom, a ne “uništiti” ga.

Uvriježeno je mišljenje vježbača karatea, da ako se strogo pridržavaju načela karatea, nema razloga da svoj cijeli život ne provedu poštujući pravila. Od vježbača se traži da imaju dobre higijenske navike, da budu poslušni i da održavaju visoke standarde discipline. Razumljivo da će ista načela postati dijelom njihove svakodnevice.

Prihvaćanjem pozitivnog razmišljanja olakšat će napredak u savladavanju tehnika. Pozitivan stav i razmišljanje povećavaju samopouzdanje, olakšavaju reakciju i prilagođavanje na novonastale situacije bez obzira da li je riječ o onoj na borilištu ili u svakodnevnom životu. O rezultatu borbe često odlučuju tehnika, snaga, brzina i trenutno stanje borbenog duha.

Čast i odanost su dva najvažnija principa. Ništa manje značajni nisu: odlučnost,  pravednost, hrabrost, dobrota, ljubaznost, iskrenost, skromnost, a naročito samokontrola u svim prilikama. Ove vrijednosti neophodne su za život u zajednici. One čine čovjekov duhovni sklop, ali se, nažalost, u modernom društvu često izgube.

Prvi zadatak svih vježbača karatea, a prije svega majstora karatea je obnavljanje tih principa i predstavljanje njihovog živog primjera.

TEHNIKE TAMESHIVARI  ( RAZBIJANJA)

U novije vrijeme nisu rijetki primjeri uništavanja talentovanih pojedinaca od strane bolesno ambicioznih učitelja, na način favorizovanja borilačkih vještina ili sportova, na razne načine, tj. šou programe prikazujući neupućenom gledaocu nerealnu sliku borilačke vještine koja se može usporediti sa vrlo lošim filmskim trikovima.

Tom prilikom se izvode pokreti ili demonstriraju elementi koji nisu realni. Usporedbe radi, dozvoljava se nekom dječaku ili djevojčici da razbije lijepljenu daščicu ili predmet, a tom prilikom se uopšte ne razmišlja na način da se pred vama nalazi mlada osoba u razvoju, koja je sama svjesna učiteljeve prevare. Opštepoznato je do kojeg vremenskog perioda se završava proces okoštavanja kod mladog čovjeka. To je starosna granica od 23 do 25 godina.

Dakle tehnike tameshiwari (razbijanja) nisu preporučljive za dijete od 7-10-15 godina, čak nije preporučljivo udarati u makivaru, vreću ili neki drugi rekvizit ako vježbač nije navršio navedenu starosnu dob, tehničku i intelektualnu zrelost (za to je potrebna puna zrelost i ispravan motiv).

Rijetki su učitelji borenja ili borilačkih vještina koji poznaju način postupnosti i sistematičnosti učenja vježbanja i očvrščavanja udarnih površina, stoga onaj ko navodi mladog čovjeka na taj oblik vježbanja ne čini ispravnu stvar.

Tehnike tamešiwari se izvode isključivo uz nadzor učitelja i to mogu da vježbaju samo dobro uvježbani majstori sa dobrom tehnikom i ispravnim motivom, ali samo u svrhu usavršavanja pokreta da bi isti bio još bolji.

Svaki drugi motiv vježbanja tehnika razbijanja je pogrešan, jer razvija agresiju i  nasilništvo. Dešavalo se u prošlosti da su neki stari majstori vježbali do besvijesti tražeći ”taj čudesni udarac”, međutim poslije niza godina upornog i bezuspješnog traganja dolazilo se do saznanja da je to bilo uzalud.

Jednom prilikom moj uvaženi učitelj Prof. Dr. Ilija Jorga, majstor karatea  10. DAN,  po profesiji prof. Dr. fiziologije je rekao: ”Čovek ne znam koliko izgledao čvrst i jak na određenim mestima je užasno krhak i slab”.  Dakle moć karatea i borilačkih vještina leži u proučavanju čovjekovih slabih tačaka, kojih na čovjekovom tijelu ima preko tri stotine (300).

Vježbanje karatea treba da bude učenje, lekcija iz realnog  života, usavršavanje samog sebe da bi bio još bolji, suprotstavljanju svojim sumnjama i strahovima, uvažavanju sebe i svog protivnika, lakšem prevazilaženju svojih neuspjeha, slavljenju svog uspjeha, vodeći tom prilikom računa da u svom radovanju ne pretjera, iz respekta  (poštovanja)  prema svom suparniku, jer je on jednim djelom zaslužan za tvoj uspjeh itd.

Uopšte, karate je recept za život. Dobar učitelj je onaj koji teži učenju i usavršavanju. Nema najboljeg sporta i sportiste. Sportista može biti dobar,  poslije njega dolazi bolji i bolji, uspješan i uspješniji. Dešava se vrlo često u posljednje vrijeme tvrdnja koja izlazi iz usta djeteta od  7  i više godina ”kako je neka borilačka vještina bez veze”, a druga  tobože bolja iz razloga što je olimpijska. Svakom pametnom čovjeku je jasno da ta filozofija nije iz dječje glave, već iz glave odraslog čovjeka koji želi na taj način pokriti svoje neznanje i nestručnost.

Vrlo je ružno saznanje da se  manipulacijama uz pomoć djece želi obezbjediti liderstvo u borilačkim vještinama. U svakom slučaju to je vrlo negativna pojava koju je nužno sankcionirati.

Vrlo je važno tko obučava djecu i omladinu.
Uloga trenera u odgoju sportiste je ogromna!!!

Z A T O    O P R E Z  !!!

Tekst pripremio: Redžep Građan 7. DAN