Odnos vlasti u Bosni i Hercegovini prema kulturi sjećanja nije na potrebnom nivou. Ona je trivijalizirana prije svega nebrigom o postojećim spomenicima, a nakon toga i ovako neprofesionalnim pristupom stvaranju novih
Prije 3 dana je u prostorijama sarajevske općine Centar održana prezentacija idejnog projekta spomen-obilježja “Ljiljan” u čak tri varijante. Kako piše na stranici općine Centar, spomenik je kod sva tri predložena rješenja visine 20 metara (!), izrađen od armiranog betona ili čelične konstrukcije sa oblogom od aluminijskih panela. Interesantno je što lokacija za spomenik nije još odabrana, a u ponudi su “lokacije oko Zemaljskog i Historijskog muzeja” te još nekoliko mjesta unutar općine.
Čitava situacija je neprofesionalna i sramotna iz nekolicine razloga.
Spomenici, kao dio memorijalne arhitekture, govore o kulturi sjećanja jedne zajednice. Obzirom na njihovu neizostavnu emotivnu komponentu, a vrlo često – na prostoru bivše Jugoslavije gotovo neizbježno – i političku, ovoj je tipologiji potrebno pristupiti veoma pažljivo, radije uključujući veći nego dovoljan broj stručnjaka. Ti stručnjaci su prije svega arhitekti – po mogućnosti specijalizirani za memorijalnu arhitekturu, likovni umjetnici, urbanisti, historičari i drugi.
Općina Centar je finansirala izradu tri varijante idejnog projekta spomenika bez javnog natječaja. Firma koja je izradila ove projekte zove se „Arting BH“ d.o.o. Sarajevo. Kratkim istraživačkim radom može se saznati da se ova firma bavi nadzorom radova na objektima niskogradnje (raskrsnice, magistralne ceste, obilaznice – neki su od njihovih projekata). Bave li se i arhitekturom, nije moguće saznati sa njihovih stranica oglašavanja, a o vlasniku Agimu Papraniku može se vidjeti i da je bio izvršni direktor likvidirane firme slične djelatnosti u Crnoj Gori. Nekoliko projekata kojima su se pohvalili na svojim stranicama dobijeni su tzv. direktnim sporazumom s investitorom, što pokazuje praksu rada ove firme. Postavlja se pitanje, da li je angažiran dovoljno stručan tim ljudi za ovako osjetljiv posao? Gdje su njihove reference za dizajniranje spomenika? Način na koji su angažirani za izradu ovako specifičnog projekta nije uredu. Zašto nije održan arhitektonski konkurs i zašto su odabrani ljudi koji nemaju kredibilitet za projektovanje memorijalne arhitekture?
Jedan od najvećih problema je neodređenost lokacije. Iako je spomenik ovakvih gabarita i izgleda teško prihvatljiv na bilo kojoj lokaciji općine Centar, dodatno zabrinjava naručivanje idejnog projekta bez da se odredi da li će on biti kod Historijskog muzeja ili kod gradskog porodilišta na Jezeru, što su navedene potencijalne lokacije. Prostorni kontekst bilo kojeg arhitektonskog objekta (ili skulpture) velik je dio uticaja na njegov budući identitet. Prema riječima načelnika Ajnadžića, Služba za prostorno uređenje će odrediti ovu lokaciju. Zašto to nije izvršeno ranije?
Teško je komentirati mjerilo ovog spomenika, odnosno njegove tri varijante, bez egzaktne lokacije s kojom bi korespondirao. Stoga, u prilogu samo ilustracija veličine ovog projekta naspram veličine čovjeka, uz apel za samostalno pronalaženje zaključka. Isto je i sa materijalizacijom – s čim će zajedničku cjelinu tvoriti ova megalomanska struktura obložena aluminijumom?
Načelnik je izjavio da će predstavnici Komisije Općinskog vijeća Centar za boračka pitanja i predstavnici boračkih organizacija razmotriti ponuđena rješenja i dati svoj prijedlog finalnog rješenja spomen-obilježja. Kod pravljenja spomenika posvećenih nekome, u ovom slučaju borcima – valjda (na stranici općine Centar nije specificirano kome je tačno spomenik posvećen), postavlja se pitanje koliko oni – borci – utjecaja trebaju imati na izgled spomenika. S jedne strane, reći će neki, obzirom da je objekat posvećen njima, trebali bi se identificirati sa istim. S druge strane, oni nemaju stručnu naobrazbu niti kompetenciju da odlučuju kakva bi struktura trebala biti dio javnog prostora svih građana. Naime, arhitektura je specifična umjetnost jer su njeni korisnici svi učesnici života u javnom prostoru u kojem se nalazi. Zašto u proces odabira rješenja ovih naručenih projekata nisu uključeni stručni ljudi, čiji je posao oblikovanje javnog prostora?
Odnos vlasti u Bosni i Hercegovini prema kulturi sjećanja nije na potrebnom nivou. Ona je trivijalizirana prije svega nebrigom o postojećim spomenicima, a nakon toga i ovako neprofesionalnim pristupom stvaranju novih. Odnos struke prema memorijalnoj arhitekturi također nije na zavidnom nivou. Reagiranjem na ovakve postupke, kakvih je nažalost napretek, možemo ukazati na nepravilnosti i neetičnost u ophođenju vlasti prema arhitektima i svim građanima korisnicima prostora, te naposlijetku – i prema borcima i poginulima, kojima se spomenik (valjda) podiže.
dipl.ing. Ena Kukić
doktorantica arhitekture na temu „Translating Memory: Memorial Architecture in the Post-Truth Era“
Izvori:
http://www.centar.ba/novost/14101/predstavljeno-idejno-rjesenje-spomen-obiljezja-ljiljan
https://www.facebook.com/artingbh/
https://www.cin.ba/nabavke/2011-2015/preduzece.php?fir_id=4945
https://opencorporates.com/companies/me/50728764
Prometej
