Rad na sebi: Moj saveznik – lijenost

Iako sam prilično lijen, uspijevam u jednom danu uraditi mnogo toga korisnog. Iskreno, radije bih se bavio bilo čime nego sjedio za radnim stolom i radio; naprimjer igrao bih videoigrica, drijemao, meditirao, šta god… Čini li vam se ovo poznatim? Da biste doista imali više vremena za trenutke u kojima radite “bilo šta drugo”, morate sve ostalo (čitaj: obaveze) uraditi što je brže moguće

Piše: Vildana-Moralić Hasanović
Novovrijeme.ba

U plemenitom nastojanju da pronađemo mir, kako sa sobom tako i s drugima, jedna od stepenica koju moramo savladati jeste mirenje s mnogim svojim slabostima, nedostacima ili mahanama.

Šta u ovom slučaju znači pomiriti se? To ne znači izliti svoje mahane u nepromjenjiv kalup od kojeg ćemo napraviti spomenik i poštovati ga ili ga kamenovati. To znači detektirati svoje slabosti, dijagnosticirati ih prihvatiti da su tu, pri nama, i nastojati im ili naći lijeka, ili ih prevazići, ili ih pak jednostavno nadmudriti.

Kao nadmudriti sebe? Greška je u već pitanju. Mi ne namjeravamo nadmudriti sebe, već samo svoje slabosti, a naše slabosti nisu isto što i mi.

Veoma je važno to razdvojiti kako bismo uvijek kod sebe imali odgovarajući nivo samoljubavi, samopoštovanja i samozadovoljstva. Tri faktora tako neophodna da bismo kvalitetno znali voljeti druge, znali primati njihovu dobrotu i nuditi im svoju. Jer tu smo da se jedni drugima nadopunjujemo, nudimo i primamo, kako na emotivnom tako i na intelektualnom planu. Što bi rekao naš narod: “Niko nije svu pamet svijeta popio”, ili: “Magarac i čovjek znaju više od jednog čovjeka.”

Čovjek je slab, ali, kako je neko kazao, naša snaga leži u borbi za prevazilaženje naših slabosti. Jedna od smetajućih čovjekovih slabosti svakako je lijenost. Priznati sebi i prihvatiti svoju lijenost kao svog neprijatelja i uspjeti ju preobratiti u svog saveznika, pravi je izazov za svakoga.

Može li naša lijenost postati naš saveznik koji će nam svakodnevno pomagati da izvršavamo mnoge životne zadatke? Ali,oprez, moramo ostati i dalje svjesni da upravo sarađujemo s neprijateljem! Samo tako ćemo je imati pod kontrolom.

Ima li uistinu u lijenosti koristi, a napose ljepote? Hm, teško je uvidjeti ljepotu u lijenosti, ali bismo mogli uvidjeti korisnost nekih strana lijenosti, ili “čitati između redova” ono što nam naša duša kad se ulijeni poručuje. Primjer je, eto, da biste radije radili nešto što vi ŽELITE raditi – pa čak i ako to znači ne raditi ništa – nego radili ono što morate kao obavezu.

E, sad, naš zadatak je iskoristiti tu želju (za ljenčarenjem!) i upotrijebiti je tako da budemo produktivni – da bismo imali više vremena za opuštanje, naravno.

Našu lijenost zapravo možemo iskoristiti kao pokretačku silu ili kao gorivo za svakodnevne aktivnosti.

Ako nam treba više vremena za trenutke opuštanja u kojima radimo sve drugo što nam nije obaveza, moramo sve ostalo (obaveze!) uraditi

što je brže moguće. Potrebno je osvijestiti da je naša želja da se bavimo drugim stvarima koje nisu obavezan posao veoma snažna motivacija da obavimo sve zadatke sa svoje dnevne liste zadataka.

Svi mi možemo iskoristiti tu pokretačku snagu. Zapamtite, cilj ovakve vrste “produktivnosti”, koja se pokreće “gorivom” lijenosti, nije da samo završite zadatke i počnete raditi nove (obavezne), cilj je da završite obaveze koje morate završiti da biste mogli provesti više vremena radeći ono što duboko u sebi želite raditi. U svojoj srži, svaka “obavezna” produktivnost je maksimalno iskorištavanje vremena da biste ga što više imali za sebe i provodili ga onako kako želite. Za neke ljude to su projekti kojima se strastveno posvećuju, ručni rad, provođenje vremena s porodicom ili prijateljima, izležavanje na kauču ispred TV-a.

Ako želimo ovako pristupiti ovom segmentu sebe, svojoj lijenosti, i iskoristiti je za unapređenje sebe i okoline, onda je na nama i nova obaveza koja zahtijeva rad na sebi, a to je preispitivanje o tome šta je to što zaista želimo raditi, ono nešto što nas ispunjava pozitivnim elanom, čini nas boljim osobama, a naš život i život ljudi oko nas kvalitetnijim.

Dakle, s vremena na vrijeme priznajmo sebi da smo (po)lijeni. Neka lijenost struji kroz vas vi je pustite da u vama traži svoj “put najmanjeg otpora”, a koji vas ipak vodi do vaših ciljeva. Otkrit ćete da je taj put priznavanja lijenosti i njeno “iskorištavanje” često najodrživiji put u borbi sa svojom slabošću, da mu se najlakše vratiti i načiniti od njega naviku, i sve i ako nije najbrži i nije onaj sa “plemenitom borbom”, svejedno ćete stići do cilja, a to je ono što je na kraju važno.

Budite iskreni prema sebi i neka vas vaša lijenost motivira, a onda sebe nagradite omiljenom aktivnošću čim za nju uspijete naći vremena. I zapamtite, morate balansirati između obavezne produktivnosti i opuštanja, a ne da se samo opuštate.

Osim što vas motivira da napornije radite da biste imali više vremena za zabavu, gdje nam to još lijenost dobro dođe? Naša lijenost pomaže nam da naučimo šta je to što zaista treba našu pažnju, te kad trebamo uložiti dodatni napor, kada dati sve od sebe, a kad je “dobro” dovoljno dobro.

 

 

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close