logo
bios

Ramazansko politikanstvo i populistička ideologija

Objavljeno prije 2 sedmice . u sri, jun 6th, 2018

Ako su nam se ramazani sveli, a jesu, na multipliciranje fukarskih iftara, cmizdrukanje takozvanih “horova” koje nema veze s muzikom a još manje s duhovnim melodijama u kojima se veliča bogobojaznost, medijsko terorisanje s “ulemom” koja u svom neartikulisanom diskursu favorizuje podaništvo i poltronski defetizam – da li smo ušli u fazu religijskog politikanstva.
“Ramazanski” iftari, programi, večeri i šta sve ne – u izdanju poluamaterskih entuzijasta iz redova vlasti i vjerskih zajednica nisu potreba građana,a još manje religijski – vjerski čin, prije će biti jeftini manifestacionizam poreskim novcima i donatorskim sredstvima.

Dr. Tarik Ramadan, jedan od vodečih islamskih intelektualaca današnjice, još 2008. godine, a prilikom gostovanja u Sarajevu je rekao: „da onaj ko danas prati medije i nije ga strah islama i muslimana taj nije normalan.“
(Tarik Ramadan, predavanje u Bošnjačkom institutu na temu “Identitet: od integracije ka doprinosu“, 18. decembar 2008. godine.)

Prof.dr. Senadin Lavić – „…u jugoistočnoj Evropi, religije i sveštenici proveli su proces razdvajanja naroda kao stada i vremenom ih potčinili svojim učenjima – religijski prozelitizam kao dio feudalnog potčinjavanja ljudi. Iz takvih religijskih razdvajanja i običajnih specifičnosti, između ostalog, potiče dioba naroda,…
… vjerovanja ljudi se planski zloupotrebljavaju od strane interesnih grupa u društvu. Neprestano se podmeće uvjerenje da je jedino sveštenička djelatnost bitna i važna za zajednicu ljudi, a sve ostalo je nebitno i profano.

Naše postsocijalističko, postratno, postgenocidno, prvobitnom akumulacijom kapitala „začarano“ društvo, ozbiljno je zaglavilo u besplodne ideologije islamizma, tertulijanskog političkog katolicizma i populističkog ortodoksizma koje se kače uz političke grupe etničkih oligarhija i služe im kao lobistička mašinerija. Zajedničko svim ovim religijskim ideologizacijama ljudskog odnosa prema Bogu jeste površna, obmanjujuća naracija bez znanja, teorije i svijesti o prožimanju različitih puteva ka Bogu. Ljudima islama u Bosni i širom svijeta, danas se podmeće islamizam – sumnjiva i sporna koncepcija islama koja od vjere pravi puku ideologiju. To je ružna, karikaturalna slika o islamu i njegovim pripadnicima – najcrnji negativni stereotip koji je produciran u orijentalističkim kuhinjama antimuslimanskog diskursa. Politizacija islama samo donosi štetu, nemjerljivu štetu, islamu i muslimanima jer vjerovanju nije potrebna jeftina politička forma djelovanja.“

Dvije su ideologije dominantne u današnjoj svakodnevnici; nacionalizam i kapitalizam. Danas su to najvažnije duhovne institucije društva: odgojno-obrazovne, medijske i religijske kao etnokapitalizam. Te institucije su u dubokoj krizi jer nisu institucionalni forumi slobode i pravde nego servisi vladajućih ideologija i političara.

 

Pseudodemokratski procesi postaju sredstvima za postizanje vladavine uglavnom nemisleće većine te demokrature u kakvoj voditelji tih procesa umiju manipulirati takvom većinom pod parolama društvenih i političkih vrijednosti. 

 

U ovom kontekstu primjereno je postaviti pitanje naše muslimanske selektivnosti, da ne kažemo duplih standarda. Naime, muslimani su vrlo glasni u osudi kršenja muslimanskih prava i sloboda koja čine nemuslimani. Međutim, nekim čudom, kada ta kršenja čine sami muslimani, onda muslimanski glasovi protesta utihnu. Zašto, dakle, ne dižemo glas protiv međumuslimanske nepravde.

“A da je tvoj Gospodar htio uistinu bi svi koji su na Zemlji vjernici bili. Pa zar da ti ljude prisiljavaš da vjernici budu!?” (Kur’an, 10:99)

Počnimo sa konstatacijom da suživot sa “drugim” za ozbiljna i nedovoljno informisana vjernika, pa i muslimana, predstavlja problem. Dilema običnog vjernika se obično svodi na sljedeće: Ako je ono u šta vjerujem istina, a sve ostalo laž, i ako Bog od mene traži da dam sve od sebe na širenju Istine i suzbijanju laži, kako je onda moguće legitimizirati drugoga i istovremeno ostati vjeran svojim ubjeđenjima?

“Da je Bog htio, sljedbenicima jedne vjere bi vas učinio. Ali on hoće da vas iskuša u onome što vam je dao. Zato se natječite u dobru. Bogu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.” (Poglavlje El-Ma’ide/Trpeza, 5:48)

“Da je Bog htio sljedbenicima jedne vjere bi vas učinio. A oni se nikad neće prestati razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunila se riječ Gospodara tvoga: Sigurno ću Ja ljudima i džinnima zajedno pakao napuniti.” (Poglavlje Hud, 11:118 – 119)

“A da je tvoj Gospodar htio, uistinu bi svi koji su na Zemlji vjernici bili. Pa zar da ti ljude prisiljavaš da vjernici budu!?” (Poglavlje Junus, 10:99)

Poslanikova obaveza kao i obaveza muslimana je samo da opomenu, da objavu jasno do ljudi dostave i da im omoguće slobodu da, ako žele izaberu islam. Oni nisu obavezni da im je nameću, jer ‘u vjeri prisile nema’.

U poznatoj islamskoj predaji, Omer, drugi halifa i bliski Poslanikov prijatelj, izjavio je da su ljudska bića stvorena slobodna. Omer je upozorio jednog od svojih namjesnika da nepravda može biti vrsta porobljavanja i potčinjavanja, i retorično ga upitao: “Ko ima prvo da ugnjetava narod kada ih je Bog stvorio slobodnim?” Umjereni muslimani često citiraju ovu i slične predaje u raspravi o tome da li je sloboda prirodno pravo za sva ljudska bića, i da li je uskraćivanje narodu slobode jednako potčinjavanju i porobljivanju naroda. Predaja Bogu može imati značenja samo ako su ljudska bića slobodna da se predaju ili ne predaju. Bez slobode izbora, poslušnost i predaja Bogu postaju potpuno beznačajni. Izbor (sloboda) je Božanski poklon, i ovaj poklon je neotuđivi dio mogućnosti predaje Bogu, a potom i sloboda da se slijedi ili ne slijedi Bog.

Pojam tolerancija dolazi od grčke riječi tolerare, što znači podnositi. Ona podrazumijeva snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu. Uz ovaj se pojam vežu i slični pojmovi kao što su stereotipi i predrasude.

Prva kur’anska sura, El-Fatiha, počinje mudrim riječima: El-Hamdu lillāhi rabbi l-‘ālemīn, koje znače: Hvala Allahu Gospodaru svjetova, i kojima se, ustvari, najavljuje bogatstvo ālemīna/svjetova koji postoje: melekanski, džinski, šejtanski, ljudski, životinjski, biljni i dr.

Raznolikost ljudstva na zemlji uzvišeni Allah potvrđuje Svojim riječima: Ljudi, Mi smo vas stvorili od muškarca i žene i učinili vas narodima i plemenima da biste se upoznavali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji! (el-Hudžurat, 13)

Prof.dr. Senadin Lavić –”U kontekstu „islamističke“ ideologizacije, ideološke forme vjerovanja, kod Bošnjaka se odvija jedan strašan proces loše selekcije kadrova, naime, to da kvazi-obrazovani polusvijet i oni koji su nesvjesni vremena u kojem žive, upravljaju sudbinom naroda sa svojim površnim ideologijskim interpretacijama religijskog sadržaj kao tajne lozinke odabranih. U tom „Jargon der Eigentlichkeit“ sekularna inteligencija je ponovo po strani – potisnuta je iz javnog prostora u kojem bi se trebao čuti njezin usmjeravajući, kritički glas…

Treba se podsjetiti da je razularena masa konzervativnih primitivaca tražila glavu reisa Čauševića jer je raskrinkao povijesne zablude muslimana i tražio da se obrazuju u savremenim naukama, te da žena zauzme važnije mjesto u društvu, davne 1928. godine u Sarajevu pitajući se zašto su današnji muslimani zaostali. Poslije romana Воскресение (Uskrnuće) Lav N. Tolstoj je ekskomuniciran iz pravoslavne crkve. On nije vjerovao da je spas moguć samo u okviru crkve…

Kako je moguće da Bošnjaci dopuste da se njihovom sudbinom poigravaju ili da o njihovom životu odlučuju islamizam i njemu komplementarni velikosrpski ili velikohrvatski režimi, političari, ideolozi i sveštenici? Ime Bosna čuje se najmanje od 10. stoljeća i predstavlja najstarije ime na ovim prostorima za jednu regiju, zemlju, državu, banovinu, kraljevinu, republiku. Ona je u cijeloj svojoj povijesti svjedočila pluralnost kulturno-društvenog života ljudi. Tek danas žele je svesti na uboge religijske i etničke enklave muslimana i kršćana/hrišćana.”
(Senadin Lavić : Bosanstvo, islamizam i bošnjačko pitanje – Kliker.info, 2014.)

Pripremio: magazinplus.eu

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh