Sudeći po reakcijama iz centra Beograda i Banjalučkog predgrađa, do pomirenja samo što nije došlo. Očekuje se da počne u ponedeljak zajedno sa početkom raspada ove nazovi države što Širokobriješko predgrađe Zagreba može smatrati, ne podržavajući pokretanje revizije, kao svoju konačnu pobjedu trijumfalnom najavom Republike HB na svakom pedlju teritorije na koju struju isporučuje EPHZHB.
Pitanje revizije presude po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije treba posmatrati isključivo kao pravnu i moralnu stvar, nikako političku te će presuda, kojoj se nadaju tužioci, doprinijeti konačnom utrvrđivanju istine i pomirenja među narodima.
I to je sve što javnost zna o događajima sa skupa održanog u Sarajevskoj gradskoj vijećnici na kojem je jednoglasno data podrška zahtijevu za pokretanje revizije. Sudeći po reakcijama iz centra Beograda i Banjalučkog predgrađa, do pomirenja samo što nije došlo. Očekuje se da počne u ponedeljak zajedno sa početkom raspada ove nazovi države što Širokobriješko predgrađe Zagreba može smatrati, ne podržavajući pokretanje revizije, kao svoju konačnu pobjedu trijumfalnom najavom Republike HB na svakom pedlju teritorije na koju struju isporučuje EPHZHB. Da, upravo tako je sročena najava pokretanja zahtijeva za priznanje ove, nikada formalno a prilično traljavo pravno, ukinute tvorevine.
Svi drugi detalji što se pak tiče revizije saznaju se, osim novih dokaza koji se još uvijek drže u tajnosti, u zavisnosti od toga da li svoje mišljenje o njoj daje onaj koji je bio pozvan na skup u vijećnici ili nije. Naravno da tvorac naziva Bošnjak, kao nacionalnost, duboko povrijeđen izostankom sa skupa, dovodi u pitanje naučni, stručni i moralni kapacitet prisutnih a logično onda i sam zahtijev za revizijom što je donekle i opravdano i očekivano jer odluku o tome ko će biti prisutan na skupu a ko ne donio je, ni manje ni više nego, bivši mlinar.
Toliko o reviziji.
Istina je u Potočarima ali nije baš od presudnog značaja je li u Prijedoru. Istina je u Ahmićima ali ona i nije neka istina, prije istinica.
Pravno pitanje je u istražnom zatvoru, privedeno na sam dan donošenja odluke o reviziji ali sa čvrstim uvjerenjem, onih koji vjeruju u pravdu, da će pobijediti. Možda se pare za zapošljavanje, kao olakšavajuća okolnost ili čak oslobađajuća presuda (vrlo vjerovatno) nisu uzimale od onih koji su bili pogođeni genocidom, a to bi bilo zaista nepravedno.
Pravda je u tužbi za onih milion KM primljenog mita a milijarde štete nanesene državi su stvar nagodbe.
Pravda je zadovoljavana zagubljenim dokazima, zastarama, ubistvima, Velikoj aleji a djelioci pravde u istražnim zatvorima, bjekstvu….
Koji to pravednici prema svom narodu, ovdje, očekuju pravdu?
A moral? Ukoliko se pozitivno i riješi zahtijev za revizijom, ukoliko se sve svede na presudu o umješanosti Srbije (o tome je, ne budimo naivni, dokaze imao Međunarodni sud i prilikom donošenja prve presude) ono što ostaje kao ključno pitanje je materijalna naknada. Čak i da se donese takva presuda, čak i da Srbija ima te pare, pitanje je kada i gdje bi one na kraju završile.
Vjerovatno kao i sve one koje su dosad bile namijenjene za Srebrenicu ali to je već političko pitanje.
Tačno.net
