Prvo su ustali protiv imigranata. Zatim su ustali protiv robota

Političari moraju pripremiti glasače za automatizaciju; inače, oportunistički populisti će ugrabiti priliku.

Fraza “ništa vi još niste vidjeli” korištena je kao naslov nekoliko pop pjesama i nekoliko francuskih filmova. Također, prikladna je za opisati budućnost politike širom svijeta, jer se dvostruki spektri nacionalizma i populizma pojačavaju, a ljudi se bore s društvenim i ekonomskim utjecajima povećane automatizacije i širenja umjetne inteligencije.

U ključnom pogledu, ta budućnost je već stigla. Godine 2016., u Njemačkoj je postojalo 309 instaliranih industrijskih robota na 10.000 proizvodnih radnika, prema mjerenju poznatom kao gustoća robota, 223 u Švedskoj i 189 u Sjedinjenim Američkim Državama. U samo jednoj godini upotreba robota porasla je za 7% u SAD-u, 5% u Švedskoj i 3% u Njemačkoj. To možda neće zvučati kao mnogo, ali po toj stopi, gustoća robota bi se mogla udvostručii u Sjedinjenim Američkim Državama za oko deset godina. I te će se brojke vjerovatno povećati, jer roboti sljedeće generacije bit će visoko konkurentni. Prosječni trošak satnica radnika u Njemačkoj za 2013. godinu iznosio je 49 dolara, u Francuskoj 43 dolara, a u Sjedinjenim Američkim Državama 36 dolara. Cijena po satu kolaborativnog robota – stroj koji ne zahtijeva vještinu za interakciju – je 4 dolara, prema nedavnoj studiji kompanije Bain&Company.

Isto istraživanje kompanije Bain procjenjuje da bi napredak u automatizaciji mogao otkloniti do 25% američke radne snage tokom sljedeće dvije decenije. To bi značilo da će gotovo 2,5 miliona Amerikanaca svake godine morati pronaći novi posao. Za usporedbu, godišnje je samo 1,2 miliona Amerikanaca prekvalifikovano iz poljoprivrede u industriju u prvom dijelu 20. stoljeća. Procjene za druge zemlje znatno se razlikuju, no sve sugerira da se može očekivati ​​znatan pomak, zahvaljujući brzom usvajanju robota i umjetne inteligencije u oba sektora, i proizvodnje i uslužnih djelatnosti.

Reći da je javnost nepovjerljiva prema nadolazećim tehnološkim promjenama, bilo bi isuviše nedorečeno. U Evropi, 70% ispitanika prema anketi Eurobarometara za 2015. godinu složilo se da “roboti kradu radna mjesta”. To uključuje 89% Španaca, 75% Francuza i 72% Nijemaca. U Sjedinjenim Američkim Državama, prema nedavnom Gallupovom istraživanju, 73% ispitanika zabrinuto je da bi umjetna inteligencija mogla eliminirati više radnih mjesta nego što je stvorila.

Socijalna nelagoda glede brzih promjena nije nova. Tokom proteklih nekoliko decenija globalizacija – i sve gušća, sve šira mreža koja pokreće sve veće količine informacija, novca, robe i ljudi preko nacionalnih granica – ostavila je veliki trag na javnost u industrijskim zemljama bojeći se neizvjesne budućnosti i nostalgijom za prošlošću.

Prema nedavnom istraživanju PEW-a, 3 od 10 Evropljana i otprilike 4 od 10 Amerikanaca izjavilo je da je danas život bio lošiji nego prije 50 godina za ljude poput njih. 2007. godine, 70% i više u Španiji, Velikoj Britaniji, Poljskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama, reklo je da je njihov tradicionalni način života izgubljen. I značajni dijelovi javnosti u Evropi i SAD-u – 49% Amerikanaca, 45% Francuza i 44% Talijana – smatra da njihovo učešće u globalnoj ekonomiji loše jer snižava plaće i košta poslova.

Popularne reakcije na globalizaciju pomažu objasniti nacionalističke i populističke struje u današnjoj politici. Za razliku od rasprostranjene podrške u prošlosti, samo je jedna trećina američkih republikanaca danas rekla da su trgovinski sporazumi dobri za Ameriku, prema istraživanju PEW-a, ehoizirajući odveć poznati stav predsjednika Donalda Trumpa. Najkritičniji prema trgovinskim poslovima su bijelci muškarci stariji od 50 godina, demografska skupina koja je vjerojatno izgubila radna mjesta zbog globalizacije i koji prema raznim anketama spadaju među najjače Trumpove pristalice.

Slično u Evropi, oni koji imaju povoljan pogled na populističke stranke – kao što su Nacionalna fronta u Francuskoj, Alternativna stranka u Njemačkoj, Stranka za slobodu u Holandiji i Švedski demokrati – po svoj prilici su izgledniji od drugih da vjeruju kako je život danas gori nego prije 50 godina. I prikladniji su da vjeruju da je učešće u globalnoj ekonomiji loša stvar.

Naravno, globalna ekonomska integracija nije jedina posljedica globalizacije. Međunarodna migracija, što rezultira rastućom raznolikošću zapadnih društava, još je jedna posljedica. Godine 1990., oko 23 miliona ljudi koji su živjeli u Sjedinjenim Američkim Državama rođeno je u drugoj zemlji. Do 2017., taj broj se više nego udvostručio i popeo na gotovo 50 miliona. U istom perioud, broj stranih građana koji žive u Njemačkoj se udvostručio, a u Velikoj Britaniji više nego udvostručio. U Francuskoj je taj ukupni rast porastao za otprilike trećinu.

Reakcije na ovakve promjene stanovništva u nekim slučajevima su bile žestoke. Gotovo polovina (47%) američke javnosti vjeruje da bi imigracija trebala biti glavni prioritet predsjednika i kongres, s 40% u 2010. godini, dok 72% republikanaca uglavnom želi graditi zid duž američke granice s Meksikom kako bi se ovo pitanje riješilo, rezultati su najnovijih istraživanja PEW-a.

U Europi, polovina od 34% ljudi diljem 10 evropskih zemalja vjeruje da sve veći broj ljudi različitih rasa, etničkih skupina i nacionalnosti čini njihovu zemlju lošijim mjestom za život. Pristaše populističkih stranaka u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Švedskoj prije će negoli drugi u svojim društvima da kažu kako je takva raznolikost loša.

S obzirom na populističke reakcije na globalizaciju, pitanje je vremena samo kada će glasači početi da reaguju na povećanu automatizaciju i širenje umjetne inteligencije. Možda će reagovati blago na početku. Istraživanje PEW-a pokazalo je da, dok većina smatra da će roboti i kompjuteri zamijeniti radnike, samo 30% odraslih Amerikanaca smatra da će njihovi poslovi biti izloženi riziku. Umjesto uvjeravanja, takvi bi stavovi mogli predskazati naglo buđenje radnika, birača i političara u godinama koje dolaze, ako i kada ljudi shvate da im je posao preuzela mašina.

U Sjedinjenim Američkim Državama danas, gotovo 60% Amerikanaca već misli da bi trebalo ograničiti broj poslova koje kompanije mogu zamijeniti mašinama.

Podrška za takva ograničenja naročito je snažna među onima koji imaju samo srednju školu ili niže od toga (70%) i demokrata (60%). Štaviše, 77% demokrata – ali samo 38% republikanaca – podržava univerzalni osnovni dohodak, zagarantovan godišnji iznos novca koji je dovoljan da zadovolji osnovne potrebe osobe, kao način da se pomogne Amerikancima koji izgube posao posljedično razvoju umjetne inteligencije. Među manje obrazovanima, postoji jasna podrška: nekih 69% Amerikanaca sa srednjom školskim ili manje od toga podržava takve prijedloge.

Budući zahtjevi za zaštitu ljudskih radnika, naravno, variraju od zemlje do zemlje i imaju svoje jedinstvene političke karakteristike. Ali nepovoljni populistički odgovor na globalizaciju posljednjih nekoliko godina predstavlja ozbiljno upozorenje da ekonomske i društvene promjene koje preoblikuju tržište rada u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi mogu izazvati političku reakciju. Vlade će morati učiniti više kako bi bolje pripremile javnost za promjene koje slijede. Inače, neće trebati mnogo, prije nego što neki populistički političar obeća biračima ono što oni kažu da žele: vladino ograničenje za automatizaciju poslova.

Piše: Bruce Stokes (objavljeno u julskom izdanju magazina Foreign Policy)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Dialogos.ba