Prof. dr. sc. Mile Lasić: Je li „Gülenova mreža“ CIA kreacija za kontrolu islamskog svijeta?

Povodom dvogodišnjice Erdoganova puča protivu „Gülenove mreže“

Mile Lasić / Prof. dr. sc. Mile Lasić:

Je li „Gülenova mreža“ CIA kreacija za kontrolu islamskog svijeta?

Nakon propalog pokušaja puča u Turskoj od 15. srpnja, u medijima se mnogo spekuliralo da iza puča stoji osobno turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, jer mu je puč poslužio kao povod da proglasi izvanredno stanje i pohapsi sve protivnike njegove politike. Činjenično, pak, radilo se o pokušaju puča iniciranog od strane američke tajne službe, CIA, pri čemu se CIA poslužila njezinim najvažnijim aktivnim pozicijama u Turskoj – mrežom Fethullaha Gülena. On je, pak, prije više godina bijegom izbjegao državno kazneni progon u Turskoj, sažetak je vrlo zanimljive analize Fredericka Williama Engdahla koju je izložio u online magazinu Foreign Policy Journal “New Eastern Outlook” i na njegovoj web stranici www.williamengdahl.com, 25. srpnja 2016. godine.

Uvjeren da je zbog silnih zabluda i o Turskoj i o SAD u našoj zemlji i Regiji ova Engdahlova analiza iznimno korisna preveo sam je u cijelosti za posjetitelje mojih online stranica, te u kraćoj formi i za čitatelje Dnevnog lista, priredivši je u formatu moje redovite kolumne. Molio bih čitatelje da me ne priključuju štovateljima turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, puna ih je BiH i bez mene, jer je Erdoğan u mojemu razumijevanju tek oličenje silnika, despota velikog formata i velika nesreća ne samo za turski narod, nego i za druge, jer vodi ratove i u svojoj zemlji i u susjedstvu, a vodio bi ih i u drugim zemljama bivše Otomanske imperije ukoliko bi mu bilo dozvoljeno. Što se mene tiče u ovom kontekstu se mogu promatrati i učestala konzultiranja srpskih i bošnjačkih političara s obiju strana Drine.

Ali, ostavimo se tog rukavca, ovdje se radi o nužnoj dekonstrukciji bivšeg Erdoğanova veoma bliskog prijatelja i suradnika Fethullaha Gülena. On je, sukladno Engdahlovim utemeljenim analizama čista CIA-kreacija, da ne kažemo kreatura odnjegovan u vele-hegemonskim CIA-laboratorijama kako bi se cijeli islamski svijet držao u pokornosti. Time ne pravdam ni u kojemu slučaju ni pokušaj puča n i potonje nasilje, koje se već prelijeva u sve zemlje u kojima žive Turci, pa i u SR Njemačku. Fethullah Gülen je u Engdahlovoj analizi koja slijedi opak i opasan vođa jednog anarhičnog, zavjereničkog vjerskog i političkog pokreta, čiji kraci doista dopiru u mnoge zemlje svijeta, pa i do BiH putem raznih škola i sveučilišta.

Prevodeći ovaj važan Engdahlov esej prosto su mi dolazila na um imena škola i univerziteta u BiH u koje idu u prvom redu djeca novouspostavljene bošnjačke elite, ali ne samo ona, ne znajući – pretpostavljam – da se iza Gülenovih projekata putem škola i sveučilišta krije projekt reislamizacije i neotomanizacije svih zemalja bivše Otomanske imperije. A to se onda itekako tiče i nas u Bosni i Hercegovini.

U Engdahlovom tekstu se spominju, inače, i imena brojnih vladinih i nevladinih američkih institucija koje u bh. javnosti uživaju neupitan status, a zapravo zaslužuju prijezir. Otkrijte ih sami čitajući Engdahlov tekst u mojemu priejvodu. Priznajem, meni je bilo zadovoljstvo prevesti i ovu Engdahlovu analizu a sve drugo je na čitateljima. Mislim, inače, da je krajnje vrijeme da oni koji u nevladinom i vladinom sektoru primaju sumnjiv novac od sumnjivih zaklada zašute od stida …

What is Fethullah Gülen?

Analizira li se točnije „što“ je ustvari Fetullah Gülen, otkriva se ubrzo da se ni u kojemu slučaju ne radi samo o jednom vremešnom djedici, 75. godišnjem znanstveniku i islamskom učenjaku. Njegove mreže se od strane islamskih eksperata smatraju za najopasniji pokret u Njemačkoj a zabranjene su u raznim centralnoazijskim zemljama. Sada bi temeljem Vladine odluke i u Turskoj trebao Gülenov pokret biti stupnjevan kao „teroristička skupina“. Sve je više znakova da se u propalom puču očigledno radilo o probnom balonu iz Langleya (sjedište CIA) Gülenovih vodećih oficira, kako bi se vidjelo kako bi Erdoğan reagirao na jednu takvu situaciju. Washington nije bio uopće sporazuman s vanjskopoličkom Erdoğanovom zaokretom, koji je imao ambiciju ponovno približavanje Rusiji a moguće je, čak, približavanje i sirijskom predsjedniku Baschar al-Assadu. Kod Fethullah Gülena radi se manje o pitanju „tko“ je, nego „što“ je on. A ovo „što“ je jedna od najraširenijih i najmudrijih mreža za vođenje zamjenskog rata, koja je stvorena od američke tajne službe. Ona je aktivna u brojnim zemljama kao što su SAD i Njemačka, kao i u povijesnim južnim regijama Turske i turskog naroda u Centralnoj Aziji, koje se protežu od Turske do Ujgurskog naroda u naftom bogatoj kineskoj autonomnoj provinciji Xinjiang.

„Spider Web“ Fethullaha Gülena

Obrazloženja koja slijede temelje se na Engdahlovoj knjizi „The Lost Hegemon: Whom the gods would destroy“, s njemačkim naslovom „Amerikas heiliger Krieg – Was die USA mit dem ‘Krieg gegen den Terror’, wirklich bezwecken“, što bi se moglo doslovice prevesti kao „Američki sveti rat. Šta SAD žele ‘ratom protiv terora’ stvarno postići“ (Kopp Verlag, 2014., tvrdi uvez, 288 stranica). Za uvođenje u temu slEngdahl navodi citat iz Gülenova govora kojeg je održao svojim pristašama u 1990.tim godinama, dok je još živio u Turskoj: „Vi morate prodrijeti u arterije sustava i ne smijete pri tom biti primijećeni dok niste prodrijeli u centtar, do odlučujućih pozicija vlasti… Vi morate čekati do momenta kad je sve kompletirano i dok vas bude dovoljno i dok situacija bude zrela, dok čitav svijet ne možemo uzeti i nositi na svojim plećima … Vi morate čekati dok ne bude došao pravi moment, dok vaš svaki korak ne bude prežuran. Bilo bi to, kao razbilo se jaje, bez čekanja na 40 dana, dok se ne izležu pilići.“

Još dok je angažirala arapske mudžahedine („holy warriors”) Osame bin Ladena u 1990.tim godinama u Čečeniji i na Kavkazu, započela je CIA, također, realizirati njezinu do tada najambiciozniju namjeru u vezi s političkim islamom – u suradnji s mrežom samoimenovanih „Nekonzervativaca“ u Washingtonu. Ovaj projekt je označen kao „Gülen-pokret“ (Gülen Movement), dok je na turskom poznat i kao „Cemaat“ ili „Društvo“ (The Society). Težište njegove djelatnosti je Hizmet, što se razumije kao „služba“ u islamskoj zajednici. Pri tomu je interesantno da se ovim turskim pokretom upravlja već 17 godina iz jednog malog mjesta po imenu Saylorsburg u američkoj saveznoj državi Pennsylvania. Od tamo je davatelj imena pokretu Fethullah Gülen izgradio – živući povučeno – mrežu širom svijeta islamskih škola, privrednih poduzeća i zaklada s novcem čije se podrijetlo ne može otkriti. Jer, „Gülen Movement“ ne raspolaže ni adresom, ni poštanskim pretincem, ni oficijelno unijetim u registar imenom organizacije ili udruge, ni glavnim kontom, ničim. Njegove pristaše nisu nikada demonstrirale za šerijat ili džihad, njegove aktivnosti slijede u skrovitosti.

Godine 2008. je financijska vrijednost Gülenove imperije širom svijeta procijenjena na 25 do 50 milijardi dolara, i to u sudskoj dokumentaciji sačinjenoj od strane američke vlade. Nitko nije mogao točno dokumentirati koliko je bogatstvo, obzirom da nema neovisnih procjenitelja. U izjavi pred američkim sudom, tijekom saslušanja po Gülenovu zahtijevu za neograničenom dozvolom boravka u Americi, objasnio je jedan lojalni novinar „Cemaatu“ ukupan obim Gülenove imperije ovako: „Broj projekata koji su danas podržani od Gülenovih pristaša penje se na tisuće. Oni su prekogranični i intenzivno koštajući što se ljudskog i financijskog kapitala tiče. Ovim inicijativama pripada više od 2.000 škola i sedam sveučilišta u više od 90 zemalja na pet kontinenata, kao i dvije moderne bolnice, novine Zaman, koje se pojavljuju i u formi turskog i engleskog izdanja, tv postaja Samanyolu, jedna radio postaja (BurcFM), najznačajnija turska novinska agencija CHA, nedjeljni magazin Aksiyon, nacionalne i internacionalne Gülenove konferencije, nadreligiozni ramazanske večere (iftari), nadreligiozna dijaloška putovanja u Tursku iz mnogih zemalja svijeta i brojni programi koji su podržani od Zaklade „novinara i književnika“. Tomu treba dodati i osiguravajuće društvo Isik, kao i islamsku banku, Bank Asya, koja je također povezana s Gülen Movement.“

Bank Asya je uvrštena među 500 vodećih banaka u svijetu od strane loondonskog bankarskog magazina (London’s Banker magazine). Ona forsira joint venture bankarske poslove s drugim institutima u svim afričkim muslimanskim zemljama, od Senegala do Malija, a ušla je i u strategijsku suradnju s Tamweel Africa Holding – Islamskom razvojnom bankom sa sjedištem u Senegalu. Novine „Zaman“, kojima pripada i englesko izdanje „Today's Zaman“, bila je najtiražnija dnevna novina u Turskoj. U ožujku ove godine zauzela je, međutim, turska policija redakcijsku zgradu kako bi stavila ovu novinu pod prisilnu upravu. Gülen i njegov pokret ne slijede manji cilj nego razoriti i posljednji ostatak modernog sekularnog kemalizma u Turskoj i re-uspostaviti Osmanski kalifat od nekoć. U jednom spisu njegovih pristaša kazano je: „Sa strpljenjem jednog pauka pletemo našu mrežu, dok se ljudi u nju ne uhvate.“

Islamski Opus Dei

Turska telvizija je emitirala 1999. godine Gülenovu propovijed, koju je održao pred brojnim pristašama i u kojoj je obrazložio njegovo stremljenje ka islamističkoj Turskoj, u kojoj bi trebao vladati Šerijat (religiozni zakon islama). Ali, dotakao se, također, posebnih metoda koje bi se trebale upotrijebiti kako bi se ostvario ovaj cilj. U onoj tajnoj molitvi, koju sam već citirao isrcpno, Gülen je pomenuo: „Rad se sastoji u suprotstaviti se svijetu. Ja sam vam sada obrazložio sva moja osjećanja i misli, u uvjerenju u vašu lojalnost i obvezu šutnje.“

Godine 1998. se Gülen premjestio u SAD, nakon što je kratko prije toga njegov govor na privatnom susretu s njegovim pristašama, koji je graničio s veleizdajom zemlje, snimljen, te je morao računati da bi mogao biti i objavljen. U ovom govoru je, kako snimka pokazuje, od svojih podržatelja zahtijevao: „Vježbati se u strpljenju i involvirati se u državne institucije i potom preuzeti državnu vlast.“ Ovo neupitno ima kazneni sadržaj prijestupa protivu Ustava u kojeg je Atatürk ukotvio svoja načela. Kratko nakon njegova bijega u Pennsylvaniju, zahtijevao je turski državni tužitelj za njega desetogodišnju zatvorsku kaznu, jer je „osnovao organizaciju koja razara sekularni državni aparat i želi ostvariti teokratsku državu.“ Gülen nije poslije bijega u SAD napuštao ovu zemlju, iako su ga sudovi islamiste Erdoğana oslobodili od svih prigovora. Njegovo opiranje da se vrati u Tursku, pojačalo je uvjerenje njegovih protivnika u Turskoj kako on raspolaže bliskim vezama s CIA-om. Godine 2.000.te Gülen je, ipak, optužen zbog veleizdaje zemlje od tada još sekularnih turskih sudova. Uz obrazloženje da boluje od dijabetesa uspjelo je Fetullahu Gülenu, uz pomoć nekih njegovih utjecajnih prijatelja u CIA i u američkom ministarstvu vanjskih poslova (State Department) smjestiti se u SAD i tamo dobiti neograničenu dozvolu boravka, prije nego što je optužba podignuta. Sumnja se da je bio unaprijed upozoren.

Vuk u jagnjećem krznu – uz pomoć CIA

CIA je odlučila stvoriti u javnosti posve drugačiji image o Fetullahu Gülenu nešto poput džihadističkih „svetih ratnika“ kakvi su Gulbuddin Hekmatyar u Afganistanu ili Naser Orić iz Bosne. Umjesto kao vodeći krvoločni, bezoosjećajni džihadist svjetskoj javnosti je Gülen prezentiran kao čovjek „mira, ljubavi i bratstva“. Aranžiran mu je čak i susret s papom Ivanom Pavlom II. Fotografiju s ovog susreta objavio je Gülen ponosno na počasnom mjestu njegove internet stranice. Kratko po dolasku u SAD angažirao je Gülenov pokret jednu od najbolje plaćenih ekspertkinja za rad s javnošću u Washingtonu, Karen Hughes, raniju voditeljicu izborne kampanje George W. Busha, da Gülenov image ispolira u vodeću figuru „umjerenog“ islama. „Projektom Gülen“ željela je CIA stvoriti Novi otomanski kalifat koji je trebao nazad „vratiti“ veliku regiju ranijeg Otomanskog turskog kalifata.

Kada je Gülen na vrat na nos morao napustiti Tursku zbog prijetećeg veleizdajničkog procesa, odlučio se – uz pomoć CIA – za SAD kao svoje novo sjedište. Iz razloga koji stoje u vezi s napadima od 11. rujna 2001. odbila su američka ministarstva za zaštitu domovine i vanjskih poslova (US Government’s Department of Homeland Security and the US State Department) dodjelu Gülenu „povlaštene vize za stranca s izvanrednim sposobnostima u oblastima obrazovanja i odgoja“. Ministarstva su priložila Sudu detaljno izvješće, u kojemu su pokazali da Fettualah Gülen, koji je završio samo pet razreda škole, nije kvalificiriran za ovu provlaštenu vizu. Njegov životopis, tako su argumentirali, „sadrži naputke o tomu da podnositelj zahtjeva ni u kojemu slučaju nije ekspert u oblasti obrazovanja i nije odgojitelj, kao što ni u najmanjoj mjeri ne pripada ekspertima u oblasti obrazovanja, onima koji su se uzdigli u vrhove svojih struka. Osim toga, priloženi su brojni naputci kako se u slučaju podnositelja zahtjeva radi primarno o vođi jednog velikog, utjecajnog religijskog i političkog pokreta sa značajnim komercijalnim interesima“. Protivu otpora iz redova FBI-ja, US State Department i US Government’s Department of Homeland Security, pak, intervenirali su raniji visokiorangirani suradnici CIA, pa im je uspjelo za Gülena isposlovati „zelenu kartu“ (Green Card) i neograničenu dozvolu boravka…

Kad je riječ o tri CIA- suradnika koji su se angažirali tijekom saslušanja 2007. godine u vezi s Gülenovovom neoročenom boravišnom dozvolom, radilo se o ranijem američkom veleposlaniku u Turskoj, Mortonu Abramowitzu, CIA-suradnicima George Fidasu i Grahamu E. Fülleru. George Fidas je radio 31. godinu za CIA a imao je posla i na Balkanu pod drugim imenom. Morton Abramowitz surađivao je u isto tako blisko, pa ako i kao „neformalni“ CIA-suradnik. Predsjednik George H. W. Bush imenovao ga je 1989. godine veleposlanikom u Turskoj. Ranija prevoditeljica (za turski, farsi i azerbejdžanski) i ljubiteljica kartaških igara (Whistlebloverin) Sibel Edmond okarakterizirala je Abramowitza i Grahama E. Füllera kao sudionike „mračne kabale“ unutar američke vlade, koja – kako je ona otkrila – koristi za to mreže iz Turske s ciljem da se ostvari „država u država“ u turskom svijetu od Istanbula do u Kinu. Ova mreža, koju je ona dokumentirala, bila je u značajnoj mjeri sudionikom, između ostalog, u krijumčarenju heroina iz Afganistana u ostale dijelove svijeta. Nakon njegova odlaska iz State Departmenta radio je Abramowitz u Upravnom odboru od strane američkog Kongresa financirane organizacije NED (National Endowment for Democracy) i pripadao je zajedno s Georgeom Sorosom suosnivačima ICG (International Crisis Group). I NED i ICG su bili nakon sloma Sovjetskog saveza u 1990.tom godinama sudionici različitih „obojenih revolucija“. Iz priloženih naputaka dade se zaključiti da su Füller i njegove kolege namjeravali povjeriti Fettualahu Gülenu njavažniju misiju u operaciji „destabiliziranje Ruskog imperija i zaustavljanje kineskog utjecaja u Centralnoj Aziji“. Nedugo nakon što je Füller u jednom pismu američkoj vladi zamolio da se Gülenu dodijeli povlašćena viza i neograničena dozvola boravka, započeo je raditi na knjizi s naslovom „Nova turska republika: Turska kao ključna država u muslimanskom svijetu“ („The New Turkish Republic: Turkey as a Pivotal State int he Muslim World“). U njoj se kaže: “Gülenova karizmatična osobnost čini ga vodećom islamističkom figurom u Turskoj. Gülenov pokret raspolaže najvećom i najutjecajnijom infrastrukturom i najvećim financijskim resursima od svih pokreta u zemlji…

Pokret je, također, temeljem veoma rasprostranjenog sustava škola… u više od tuce zemalja – među njima i u muslimanskim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, Rusiji, Francuskoj i u SAD – zadobio međunarodno značenje.“… Otuda je jedan povjerljivi FBI izvor okarakterizirao Gülena kao „jednu od najvažnijih operativnih CIA osoba u Centralnoj Aziji i na Kavkazu“. Sredinom 1990.tih godina stasala je, usred kaosa post-sovjetske ere pod predsjednikom Borisom Jelcinom, mreža od 75 Gülenovih škola u Kazhstanu, Tadžikistanu, Azerbejdžanu, Turkmenistanu, Kirgizstanu, Uzbekistanu, pa i unutar Rusije u Dagestanu i Tatarstanu. Godine 2011. objavio je Osman Nuri Gündes, bivši šef turske obavještajne službe za inozemstvo „Milli Istihbarat Teskilati“, i istodobno u 1990.tim godinama najvažniji savjetnik tadašnje predsjednice Vlade Turske Tansu Ciller za pitanja tajnih službi, knjigu koja je odjeknula kao bomba, iako je objavljena samo u Turskoj. U ovoj knjizi razotkrio je tada 85.godišnji Gündes da je u Gülenovim školama, koje su se u 1990.tim godinama proširile na cijelu Euroaziju, aktivno djelovalo na stotine agenata CIA kao operativna baza, da su angažirani u školama pod izgovorom „učitelji kojima je engleski jezik maternji“. Prema Gündesu, tako je Gülenov pokret doveo samo u Kirgistanu i u Uzbekistanu „130 CIA-agenata“. Pri tom su „učitelji engleskog“ bili opremljeni američkim diplomatskim pasošima, svakako neuobičajenim postupkom za normalne učitelje engleskog jezika.

Trenutno Erdoğan postupa s do sada neviđenom oštrinom protivu tajne Gülenove mreže, s kojom je Gülen pokušao – putem infiltracije – zadobiti kontrolu nad policijom, vojskom i pravosuđem. Preostaje sačekati da li će CIA s drugim pučom imati više uspjeha. Ukoliko primjeri nedavnih događaja u Brazilu dozovoljavaju naputak, pretpostaviti je da bi novi pokušaj mogao uslijediti nakon niza financijskih napada na tursku liru i posrnulu tursku privredu. „The rating agency S&P“ je s nižim, „negativnim“ stupnjevanjem Turske u srijedu ove nedjelje pokrenula prvi korak u tom pravcu. Također, druge „rating agencys“, primjerice Fitch and Moody's izjavljuju sada da će preispitati status kreditne uvjerljivosti Turske.

Dnevni list, 09. kolovoza 2016. godine