Pristajanjem na HDZ-ove standarde Evropa bi minirala vlastite vrijednosti, to neće ni proći | Magazin Plus
logo
bios

Pristajanjem na HDZ-ove standarde Evropa bi minirala vlastite vrijednosti, to neće ni proći

Objavljeno prije 6 mjeseci . u uto, feb 6th, 2018

Esad Duraković za Vijesti.ba

Ovo što hoće HDZ je apsolutno izvan pameti. Kako Evropa može uopće razgovarati o tome, pa još gledati kako jedna njena članica zagovara takvu destrukciju temeljnih građanskih i ljudskih prava, kaže u ekskluzivnom intervjuu za Vijesti.ba akademik Esad Duraković.

Razgovarao: Nihad Hebibović

– Kako biste ocijenili briselske sastanke koje su članovi Predsjedništva BiH imali sa predsjednikom Evropske narodne partije i predsjednikom Evropske komisije. Da li možemo reći da je sukob oko izmjena Izbornog zakona dublje koncepcijske prirode, a ne kao što se to često može čuti tek problem između SDA i HDZ-a?

– Insistiranje HDZ (onoga u Republici Hrvatskoj i HDZ u BiH) na izmjenama Izbornog zakona prema mjeri, ili prema “standardima” ta dva HDZ je pravi tekst za privrženost Evrope vlastitim  standardima, ili vlastitim najvišim vrijednostima. Čovićev zahtjev za izmjene Izbornog zakona (a Čović oličava i predvodi cijelu jednu politiku koja je destruktivna u svakom smislu, posebno u smislu destrukcije ljudskih prava!), kao i činjenica da takav zahtjev podržava najviši politički vrh Republike Hrvatske, nažalost, u dramatičnom je sukobu s temeljnim evropskim vrijednostima. Taj prijedlog izmjena Izbornog zakona zagovara segregaciju, neku “aparthejda” – ukratko, riječ je o nečemu što je apsolutno neprihvatljivo sa stanovišta demokratskih i građanskih prava kakva vladaju u slobodnom svijetu, pa tako i u Evropi.

Dakle, pristajanjem na hadezeovske standarde (a pod stijegom te partije vršeno je etničko čišćenje i osnivani su logori u Evropi!), Evropa bi doslovce minirala vlastite najviše vrijednosti. Zato sam uvjeren da takav prijedlog neće proći u Evropi i ja mislim da će evropske institucije nametnuti te univerzalne vrijednosti. Ne bude li tako, Evropa bi pala na osnovnom ispitu, na potiranju vlastitih temeljnih načela. Zato čvrsto vjerujem – i to je očigledno – da se ovdje ne radi o problemima između HDZ i SDA jer su u igri, “na sonu”,u pitanju je odnos prema temeljnim vrijednostima naspram  humanosti i demokracije koje su oličene u stavovima HDZ i SDA, onog istog HDZ koji, afirmiranjem „rasističkih vrijednosti“, već četvrt vijeka drži dvije škole pod jednim krovom, što je zaista sramno za Evropu.

– Primjetno je da čak ni nakon tih sastanaka nije došlo ne samo do približavanja političkih stavova između domaćih aktera, nego je na Izetbegovića sručena bujica optužbi  zbog toga što je kazao da je treći entitet moguć jedino ratom. Kada sa druge strane Čović prijeti mobilizacijom, svi šute. Zašto je to tako, i zašto se izjednačava obaveza čuvanja integriteta i teritorijalnog suvereniteta države sa napadom na isto?

– Izetbegović je u pravu u ovome slučaju. SDA, kao ni sve druge progresivne partije u BiH, ne bi smjele pristati na Čovićeve i Kolindine zahtjeve. Ono što traži Čovićev HDZ i hrvatska Predsjednica u vezi s Izbornim zakonom jest dovršenje ratnih ciljeva i planova predsjednika Tuđmana. Takve dramatične promjene koje bi ustoličio Izborni zakon, ako bi došlo do njih u najgorem slučaju, ne samo da bi značile priznavanje, odnosno poraz u Evropi njenih najviših vrijednosti nego bi to zaista vodilo novim sukobima među narodima, u ovom slučaju u prvom redu Hrvata i Bošnjaka, jer – ni armije nisu uspjele devedesetih godina izvesti, dovršiti etničko čišćenje kakvo sada zagovara HDZ-ov prijedlog Izbornog zakona. Bili bi to novi tektonski poremećaji u BiH.

Ono što zapanjuje jest nedovoljno artikuliran otpor bh. Hrvata takvom projektu: upravo oni su izgubili veoma mnogo u proteklom ratu, a sada bi se – predloženim izmjenama Izbornog zakona – taj gubitak vrlo značajno uvećao jer bi mnogo Hrvata ostalo izvan teritorije koju markiraju, kao hrvatske, HDZ BiH i HDZ Hrvatske. Ovdašnji Hrvati morali biti dići snažan glas protiv te retrogradne politike jer je direktno na njihovu štetu.

– Po Vašem mišljenju, zbog čega Evropa jasno i decidirano ne poruči HDZ-u da njihova floskula o legitimnim predstavncima u evropskim pravnim normama i konvencijama ne znači ništa, jer je EU utemeljena na građanskom principu, i ne postoji nijedna zemlja članica EU, u kojoj postoje nekakvi legitimni predstavnici. Uostalom ni Evropska konvencija o ljudskim pravima ne poznaje “legitimne predstavnike”?

– Ta činjenica koju navodite u vezi s odnosom Evrope prema zahtjevima i opstrukcijama Čovića pokazuje – po ko zna koji put – da je Evropa strašno birokratizirana, da nema političku viziju, pa ni političko poštenje u smislu političke konzistentnosti u nekim vrlo važnim pitanjima. Neshvatljivo je zaista, da institucije EU i njeni tzv. lideri ne upozore Hrvatsku, na najstrožiji način, da se okani miješanja u unutrašnje stvari BiH jer jedini način, ili uslov, da BiH krene naprijed jest da Hrvatska i Srbija ostave  BiH na miru. Pri svim tim njihovim uplitanjima u unutrašnje stvari BiH ne smije se ispustiti iz vida da su upravo te dvije zemlje izvršile agresiju na BiH, što znači da se njihov odnos uvijek na taj način kontekstualizira.

BiH je, valjda, jedina zemlja na svijetu koja sve utemeljuje ne etnijama, a te etnije su u konfliktu već četvrt vijeka i one su, zarad preferiranja tih tzv. etničkih vrijednosti i identiteta, i danas u permanentnom sukobu. To je naprosto jedna vrsta nesretne političke perverzije, nastranosti koja osujećuje napredak zemlje, svih njenih naroda upravo zato što se ne “tretiraju” kao građani. Politički i civilizacijski je naprosto i nevjerovatno nastrano da u jednoj zemlji svi njeni narodi strašno trpe kao građani zato da bi, navodno, afirmirali etničke identitete (a oni su u sukobu).

Neshvatljivo je da to ne uviđaju isti ti narodi zato što – obmanuti od strane svojih samoživih lidera – ne pristaju da budu građani, i da Evropa ne uviđa taj paradoks! Nije mi poznato da u savremenom svijetu postoji “rješenje” po kome neki građanin neke države nema pravo da glasa za nekog kandidata zato što nije njegove etničke, rasne ili neke druge pripadnosti. Ovo što hoće HDZ je apsolutno izvan pameti. Kako Evropa može uopće razgovarati o tome, pa još gledati kako jedna njena članica zagovara takvu destrukciju temeljnih građanskih i ljudskih prava?!

– Kako gledate na činjenicu da SNSD i HDZ koordinirano opstruiraju provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Upravo bi provođenje tih presuda osnažnilo građanski koncept u BiH na uštrb etničkog?

– Suština je tu vrlo jednostavna i očigledna. Čelnici HDZ i SNSD (Čović i Dodik i njihove kamarile) su eksponenti najviši političkih struktura susjedne Hrvatske i Srbije. Te dvije zemlje, koje su izvršile agresiju na BiH, nisu se odrekle, kao što rekoh, ratnih ciljeva: one se još uvijek nadaju podjeli BiH i rade na tome svim snagama. Dakle, to je nastavak agresije drugom sredstvima, nema sumnje. Na tim principima temelji se prijateljstvo, odnosno partnerstvo Čovića i Dodika, a to su upravo isti oni principi na kojima je počivalo partnerstvo Miloševića i Tuđmana. Dakle, riječ je o ljudima i o partijama kojima je najveći interes opstruiranje svakog napretka BiH, njeno mrcvarenje zato da bi i narodi (a ne građani!) u BiH i neodlučna, dezorijentirana Evropa najzad kazali: pa ovako više ne može – podijelite se najzad.

Nadalje, sve ovo temelji se na etničkim ekskluzivitetima a ne na jednakim građanskim pravima. Građanski koncept uređenja države značio bi konačan poraz etničkih preferencija i ekskluziviteta koji su platforma za disoluciju zemlje upravo po “etničkim šavovima”. Nisu za ovo najveći krivci Čović i Dodik, niti njihove partije, već upravo međunarodni subjekt koji dopušta srbijanskom i hrvatskom političkom rukovodstvu nastavak agresijske politike i koji trpi takve nastranosti u domenu ljudskih prava, a taj subjekt ima moć da stvari prekorene u pravom smjeru, ako bi to htio.

– U posljednje vrijeme bilo je dosta govora o ruskom uticaju na politiku Milorada Dodika ali i Dragana Čovića. HDZ-ova rezerviranost prema dinamiziranju NATO puta BIH,  HDZ-ovo prećutkivanja Dodikove otvorene najave blokade MAP-a, a ranije referenduma o NATO-u, podrška Rusije HDZ-ovim segregacijskom prijedlogu izmjena izbornog zakona, sve to otvorilo je sumnju u povezanost HDZ-a sa Rusijom. Hrvatski historičar Ivo Banac je čak kazao da je Rusija posljednje Čovićevo i Dodikovo uporište. Da li su pretjerane takve ocjene?

– Ruske političke aspiracije na Balkanu su očigledne. Sjetimo se samo udara na Crnu Goru, “Humanitarne baze” kod Niša i sl. Naravno, Rusija ima interes na Balkanu, ali ne mislim da je taj interes ispoljen prvenstveno u tome da “politički zaposjedne” BiH ili dio Balkana jer je NATO već posvuda unaokolo. Meni se čini da Rusija ima ambicije da destabilizira dio Balkana pa tako i BiH zato da bi, na taj način, destabilizirala Evropu, odnosno da bi Evropi stvorila problem u njoj samoj, da se sobom zabavi. To je njen primarni interes, koliko ja vidim. E, sad – u vezi s tim se ponovo očituje nedoraslost evropske politike.

Nevjerovatno je da ne uočavaju kako Čović zajedno s Dodikom radi za ruske interese u BiH te da ne sankcioniraju takvu politiku Čovića i onih koji ga podržavaju iz Hrvatske. Evropljani su propustili prilike, i još uvijek ih propuštaju, da prime BiH u EU, posebno u NATO, ne postavljajući prevelike preduvjete, a postavljaju pred BiH često takve zahtjeve koji su neostvarivi upravo zato što je međunarodna zajednica nakaradno konstruirala BiH. Normalno bi bilo da i EU i NATO prigrle BiH u stanju u kakvom jest pa da potom, u hodu, rješavaju  mnogo pitanja, odnosno standarde koje BiH treba da ispuni. Time bi se osujetio utjecaj Rusije. Danas je to mnogo teže izvesti nego što je bilo prije 10 i petnaestak godina. Ova Evropa nema dobar politički refleks.

– Kako gledate na svojevrsnu “isilizaciju Bošnjaka” koje su se poduzela oba HDZ-a? Javna je tajna da komplenta hrvatska diplomatija po svijetu hoda i iznosi klevete na račun Bošnjaka, u kontekstu nastojanja za formiranjem nekakvog kalifata. Da li je BiH nakon presuda haškoj šestorci umjesto izvinjenja zaslužila jedan takav odnos?

– Oba HDZ igraju na kartu islamofobije koja jača u svijetu, čak i u Evropi, možda posebno u njoj. Koristeći taj međunarodni trend, oni žele satanizirati Bošnjake kao muslimane, kao navodnu prijetnju, pa tako i kao svoju legitimnu metu iako bosanski muslimani, zaista, mogu biti i samoj Evropi primjer umijeća za multikulturalni i internacionalno kreativan život. To su dokazali tokom stoljeća pa i tokom genocida koji je izvršen nad njima devedesetih godina. Zato se hrvatski politički vrh (zajedno s Predsjednicom) služi klevetama, denuncijacija, čak krivotvorenjima stvarnosti. Dakle, traži se “argument” za akciju protiv Bošnjaka, odnosno za akciju secesije – kako Hrvati ne bi živjeli u tzv. muslimaniji.

U tom kontekstu ja gledam i na ono o čemu sam više puta govorio kao o masovnoj prodaji grunta Arapima. Nisam arabofob, nisam antisemit, ali masovna prodaja grunta, tla pod nogama, ljudima iz drugih zemalja (u ovom slučaju najvećim dijelom Arapima) jest dio ovoga projekta o kome govorim: da se može kazati kako je Federacija islamizirana i da Hrvati moraju tražiti vlastiti prostor. Bošnjački političari a nažalost i značajan dio intelektualaca, vjerujem, nisu svjesni te opasnosti i činjenice da je riječ o dijelu projekta koji je dugoročno protiv suštinskih interesa BiH i Bošnjaka.

– Kako biste ocijenili politiku Aleksandra Vučića prema BiH. U nekim momentima Vučić pokazuje spremnost na korektnu saradnju, a onda naprasno saziva sjednice Vijeće za nacionalnu sigurnost imputirajući bosanskohercegovačkoj strani loše namjere prema Srbiji i Srbima u cijelosti?

– Vučić je veliki majstor politike, to stalno govorim. Zlatousti Vučić! Zove se Vučić a zapravo je zaista Vuk, da se poigram riječima. Sve je tu kameleonski! Ne bih htio biti grub jer uvijek poštujem instituciju predsjednika bilo koje zemlje, ali ovdje moram reći nešto što bi moglo zvučati grubo. Vučić uporno, mudro ivrlo elokventno VERBALIZIRA prijateljstvo s BiH i s Bošnjacima. Istovremeno, održavaju vojne, odnosno policijske vježbe iz Srbije na prostoru suverene BiH, Vučić priprema s Dodikom nekakvu rezoluciju ili deklaraciju koja se tiče BiH (suverenitet!), saziva Vijeće za nacionalnu sigurnost i td.

Već sam govorio o neostvarenim ratnim ciljevima Srbije i Hrvatske u BiH. Nikad nemojte zaboraviti da je taj mirotvorni gospodin, kome su puna usta poštovanja BiH (a ako stalno govorite o poštovanju nečijeg suvereniteta, to znači, implicite, upravo obrnuto: da taj suverenitet problematizirate), da je taj mirotvorni gospodin, dakle, pucao po civilima Sarajeva, da je bio vrlo aktivan u agresiji na BiH i td. Hajdemo nazvati stvari pravim imenima: dokazano je da je mirotvorac bio ubica civila! E, onda mu Majke Srebrenice udjenu u rever Cvijet Srebrenice! To je zapanjujuća nastranost. O Vučiću, a i drugima, treba suditi isključivo prema njihovim  djelima a ne prema verbaliziranju prijateljstva.

– Šta se po Vašem mišljenju promijenilo u odnosu SAD-a prema BiH godinu dana nakon što je za novog predsjednika izabran Donald Trump. Svojevremeno su najavljivane tektonske promjene?

–  Nisam zapazio nikakvu promjenu američke politike prema BiH. Barem ne zasad. Amerika je usredsređena na druga žarišta, nažalost. Ja mislim da uopće nismo u njihovom fokusu iako imaju moralnu obavezu da osposobe za normalan život zemlju koju su upravo oni doveli u stanje nakaznosti zbog koje se zlopati već četvrt vijeka.

(Vijesti.ba)

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh