logo
bios

“Priča o samoubilačkom liberalizmu i o blesavoj demokratiji”

Objavljeno prije 2 godine . u pon, jun 6th, 2016

Imre Kertes, mađarski nobelovac iz devedesetih godina prošlog vijeka, aktuelizirao je dilemu “da je priča o samoubilačkom liberalizmu i o blesavoj demokratiji” došla do te mjere – društvene relativizacije da li treba dati “demokratiju i pravo glasa čimpanzama”.
Naravno, ovom prilikom nećemo o kontekstu u kojem je autor promišljao ovu misao – kontekstualizacija ovakve misli primjerena je za brzbroj društvenih prilika.

Imre Kertes, na pitanje “da li vidi nekakvu razliku između fašizma i komunizma” – dao je vrlo kratak odgovor: komunizam je utopija, a fašizam je praksa.

Klaudio Magris u svojoj knjizi “Al´ povijesti nije kraj” piše: “Od komunista gori je samo jedan soj ljudi: to su antikomunisti”.

Balkanska je praksa, a vrijeme je pokazalo da su od komunista i antikomunista gori politički “suncokreti”, politički diletanti koji igrom slučaja postaju politički akteri.

Iako, još politički akteru nisu obznanili sve svoje političke adute sa kojima će u izbornu utrku, do sada viđeno ukazuje da politički akteri podcjenjuju zdravorazmnost biračkog tijela – GRAĐANA.

Politički i ideološki konvertiti će biti jedan od ključnih faktora ovih izbora. Ta činjenica dovoljno kazuje u kojoj smo fazi mentalne krize – samoskrivljene građanske nezrelosti ako prihvatamo društveno poželjnim političke aktere koji su vlastiti politički diskurs sami birali, eventualno spoznali pogrešku, pa pokazali samoljublje i derogirali osnovne demokratske postulate i samovoljno devalvirali političke subjekte koji su ima dali politički legitimitet – afirmišući vlastito sebstvo kao prioritetan politički cilj i program. To nije ništa drugo no politička nepismenost, pojednostavljeno kazano GLUPOST.

Političke “lašvanke” se ovih dana pazaruju, a kako će profitirati zavisi od volje bračkog tijela.
Ako se ova politička praksa pokaže učinkovitom, a ne sumnjam da hoće, iluzorno je govoriti o boljitku društvenih prilika. Plitko pamćenje ne dozvoljava nam da sagledam štetnost takvih, koji bi trebali da nam kažu, pokažu i argumentirano podastru šta je to što su uradili u svojoj dosadašnjoj političkoj praksi.

Njihov je problem što u startu nisu htjeli, znali ili iz bilo kog drugog njima znanog razloga – nisu svjesni bili da su samo politički “kurton”, što im ne daje za pravo da vlastiti politički diletantizam testiraju poreskim novcima, voljom građana ili na bilo koji treći način.

Političke partije koje nas ponižavaju fabrikovanjem lojalista, suncokreta i mehaničkog zbira ručica, a da nam ne nude političke programe i programske platforme; pitanje je koliko zavređuju da ih se tretira političkim subjektima.

Teško se oteti dojmu da su ovdašnji politički subjekti pošli nalikovati NVO sektoru. Politički transferi kojima svjedočimo ovih dana, ogavno su licemjerstvo kojim opoganjujemo ne samo politički ambijent, već cjelokupnu društvenu zbilju.

Politička praksa koju nam nameću politički solisti – egocentrici, glorifikujući vlastitu političku nebitnost u predizborne političke platforme, nije njihova sramota. Oni su ogledalo građanske svijesti i odgovornosti.
Rijaliti šou je to što nam se nudi. Licitiranje između podjednako loših kadrovskih rješenja, samo i jedino na bazi sentimentalnih osjećanja, a ovdje bi se moglo dodati i interesnih, jaranski, rodbinskih i inih.
Podjednako nesposobni će Vas uvjeravati kako su oni manja šteta ili zlo od onih drugih.
Sve dok se ovdašnja politička praksa svodi na to: ko i kako će gazdovati društvenim dobrima i krčmiti poreske novce koji sistemskim putevima se slivaju na račun lokalne zajednice – daleko smo od politički uređenog društva.

Čast izuzetcima ali demokratsko načelo kazuje da se svaka društvena zbilja valorizira kroz nadpolovičnu većinu.

Kjell A. Nordström i Jonas Ridderstråle dvojica su svjetski slavnih ekonomista koji su u ekonomsku, može se reči društvenu, a zašto ne kazati i političku misao integrisali “Vjerodostojni hendikep” kao recept za uspjeh.

Pojednostavljeno kazano – oni zagovaraju tezu da se od svih zatečenih okolnosti u kojima se čovjek može analizirati, mogu pronači afirmativni mehanizmi da se ciljevi, s predznakom uspjeha, postignu.

Za ovdašnje prilike, ova teorija zvuči prihvatljivom u svim društvenim prilikama, a zbog činjenice da u svim segmentima imamo više hendikepiranog nego “zdravog” osnova.

Takvu priliku je propustila aktuelna načelnica Amra Babić. Javnosti je malo poznato da je njen sukob sa SDA dugotrajan, skoro tri godine.
U tom periodu koketirala je sa drugim partijama i pazarivala od sjednice do sjednice sve predložene odluke Općinskog vijeća Visoko.
Ako za tri godine nije bila u stanju da formira “kritičnu masu” društvenih i političkih aktera na jasno definisanim programskim zadatcima i ciljevima, čemu se nadati u narednom mandatu za koji se “začešljala” sa skupinom “nezavisnih”.
Bilo bi dobro javnosti pojasniti šta znači “nezavisni”: od čega i koga, sa kakvim političkim i programskim orjentacijama će “nezavisno” djelovati u društvenim prilikama koje zadaju politički akteri na sceni.
Šta će to podrazumjevati u odnosu “nezavisnih” prema “zavisnima” po vertikali i horizontali političke vlasti u BiH, a u tom kontekstu općine Visoko.

Halim Zukić se konačno odlučio “zaigrati” na poziciju načelnika općine Visoko.
Ako je Amra Babić bila njegov najveći adut 2012-te, a jeste – ako su završili kako jesu, a po istoj formuli Halim sada “niodkuda izvlači za aduta” Kemala Mušinbegovića; budi mo realni – to je podcjenjivanje zdravorazumnosti ne samo članstva SDA u Visokom, nego i sveukupnog građanstva ove općine.
Osim toga, ovim činom je obesmislio koalicioni aranžman sa SBB-om i nema toga “Tita” koji će mu osigurati izborne glasove ove partije u Visokom. Taman da predizbornih dana, po Visokom i Bakir i Radončić,  budu dijelili po desetku ćevapa sa šerbetom.

Refik Kurgaš i visočka A-SDA će svim sredstvima pokušati kapitalizirati na pogreškama Amre Babić i Halima Zukića. Koliko će im to poći za rukom vrijeme će pokazati. Refik Kurgaš, Doc. dr. Amir Ganić, Mirza Bukić, Mufid Bečarević jesu respektabilna politička osnova koja može pomrsiti račune svim političkim akterima. Za sve nadolazeće partije je pitanje svih pitanja kako artikulirati zajedničke interese i timsku igru, a sa druge strane udovoljiti sujetama ili ih znati artikulirati kroz zajednički cilj.

Ermin Dlakić sa SDP-om ulazi u izbornu utrku za načelnika općine Visoko. Realno, od svih spomenutih kandidata, možda je jedini koji je imao osnove i preduslove za “nezavisnu” kandidaturu. Predugo ovdašnji SDP vodi ideološku politiku, previše personaliziranu i svedenu na partikularne interese.

Naprijed spomenuti akteri će se boriti za Prvog čovjeka općine Visoko, a samo jedan ili jedna od njih će na kraju slaviti “pirovu” pobjedu.

U Visokom sa ovakvim političkim akterima pobjednika nema. Već sada se može ustvrditi da će Lokalni izbori 2016. godine za općinu Visoko biti samo još jedno “već viđeno”.
Građani će u svakom slućaju biti na gubitku.

M.H.
magazinplus.eu

 

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh