-TopSLIDEKultura

“Preko praga” Vladike Grigorija

Postoje štiva – rukopisi koji se čitaju u jednom “cugu“, onako na “prvu” vas povuku i ne popuštaju do samog kraja.

Melanholična zbirka priča “Preko praga” vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija Durića je štivo koje se čita u “cugu”.

LOPTA

“… U naše malo mjesto, koje je odvajkada njegovalo igru s loptom, onom primitivnom vunenom ili dlakavom, svejedno je, stigao je pravi pravcati fudbal 1960. godine. Donio ga je iz Njemačke neki čovjek, gastarbajter Momir Pantić, tih i miran, ni po čemu neobičan. Pokoj mu dobroj i bezazlenoj duši, ušao je u istoriju našeg sela,
eto, kao donosilac prvoga pravcatoga fudbala. Kažu da su mladi momci preigrali tim novim pravim fudbalom jedan cijeli dan i cijelu noć. Dozivale su ih majke, prijetili krupni i ozbiljni očevi, ali sve je bilo uzalud. Ostalo je upamćeno da je neki po mudrosti u selu poznati đed Zeko izrekao još jednu proročanski istinitu riječ – od
danas više ništa neće biti isto….
…..
Nastojao sam da imam kakvu-takvu loptu i to u svim prilikama. Kud god sam hodio, ja sam vodio loptu nogom po neravnom putu, a košarkašku sam tapkao do besvijesti, i po ravnom i neravnom. Koliko samo raznih lopti u mom životu! Naduvanih, izduvanih, živih, tvrdih. Svih se sjećam. Sjećam se jedne koja mi je trajala samo par minuta, jer sam prvim udarcem pogodio neki oštri lim. Majka ju je izrezala nožem na komadiće pred mojim očima punim groznih suza. Iz vaspitnih razloga. Sjećam se svake njene šare, a, eto, trajala je samo dva minuta….”

“Preko praga” je zbirka pripovjedaka o sudbinama malih ljudi u hercegovačkom podneblju s kraja prošlog stoljeća.

“Ta knjiga je neka moja mala ispovest u tom periodu koji je za mene bio buran i strašan. U tom smislu sam našao nekoliko karakterističnih primera za mene koji su ostavili dubok trag. Ono što sam najviše želeo je da pokažem da su u ratu ljudi svih nacionalnosti i vera – bili ljudi i da su ljudi svih nacionalnosti i vera bili neljudi. Ja sam smatrao da je to važno iz prespektive jednog episkopa, ali i iz perspektive nekoga ko hoće nešto ljudima da kaže”, naveo je vladika Grigorije u nedavnom intervjuu za N1.

Knjiga “Preko praga” objavljena je 28. aprila u izdanju beogradske izdavačke kuće “Laguna”, a do sada je doživjela svoje četvrto izdanje.
Kaže da su mu uzor u pisanju Meša Selimović, Ivo Andrić, Janko Veselinović i Laza Kostić.
Vladika Grigorije je do sada objavio knjige “Dolazi čas i već je nastao” (besjede i razgovori, 2004), “Lazar” (novela, 2008), “Priča o starom kralju” (novela, 2009) i “Radost života” (kolumne, 2010).

U “Laguni” ističu da vladika Grigorije melanholičnom zbirkom priča “Preko praga” ulazi u red darovitih pisaca iz BiH koji svojom prozom nastavljaju najbolju tradiciju pripovjedača, od Petra Kočića do Zuke Džumhura, Ive Andrića ili Meše Selimovića.

Kada piše o pojedinačnim sudbinama savremenika, njihovim nesrećama, nesporazumima i zabludama, bolestima, bjedi i stranputici, pisac izdvaja najsvjetlije trenutke njihovog života i nalazi najdragocenije crte njihovog karaktera. A kada piše o lopti, smjehu, vozovima, o brigama, moru ili manastirima, Grigorije Durić oživljava zaboravljene ili ispražnjene prostore, predjele i raspoloženja svoga ratom opustošenog podneblja.

Izvanredan psihološki portretista, autorski glas u ovoj knjizi uzdiže se iznad zlosrećnih podjela u narodu, prelazeći preko uskog i sebičnog praga svoje kuće, vjere i nacije, i daje nam svakim retkom svoje proze na znanje da će se ugledati na Andrićevu misao: „Najveća planina koju čovjek mora preći je prag njegove sopstvene kuće.“

Vladika Grigorije kaže da su u knjizi realne priče, događaji koje je sam proživio ili su mu ih pričali njegovi bližnji, a koje imaju pečat njegovog doživljaja.
“Ove priče pokazuju da je život često puta kompleksniji nego naša imaginacija i izmišljanja priče, koja, svakako, može biti korisno i umjetnički važno. Ove priče, tim prije, što su istinite događaji opisani iz moga viđenja, daju važan aspekt svemu što možemo pročitati u ovoj knjizi”, rekao je autor zbirke pripovjedaka “Preko praga”.

Knjiga, prema riječima akademika Enesa Karića, ima pradavni naslov i predstavlja ispovjednu književnost.

– Veoma je važno da knjiga nosi duboku humanističku poruku, obzirom da Vladika u njoj ljude ne dijeli prema nacionalnosti, vjerama ili drugim određenjima. Najvažnija podjela u knjizi je ona koja je vjerovatno i najviše ohrabrila čitateljstvo, a to je postojanje ljudi i neljudi. Ovo je djelo na koje se dugo čekalo u BiH, djelo koje kaže da se nesreća i na nesreću ne gleda nacionalno, već višenacionalno. U knjizi je to najvažniji prag do kojeg je došao vladika. Svako od poglavlja u knjizi može se uvrstiti i u čitanke, pa čak i u škole koje danas nažalost rade po principu dvije škole pod jednim krovom, rekao je Enes Karić na mostarskoj promociji ove knjige.

“Veoma je važno da Vladika u ovoj knjizi nudi duboku humanističku poruku, jer on ljude ne dijeli po nacionalnosti, vjerama ili različitim drugim određenima, nego „ohrabruje čitateljstvo na samo jednu podjelu među ljudima, na ljude i neljude“, pa je upravo zbog toga ovo knjiga koja se dugo čekala u našoj zemlji.” – prof.dr.sc.Mile Lasić.

“Moj stalni cilj je da ne pristanemo na ukidanje različitosti u Bosni i Hercegovini, ljudi su ljudi bez obzira na koju se naciju, vjeru ili religiju pozivaju, s druge strane da pokažemo da su neljudi samo neljudi, ma kako da se zovu”.

“Preko praga” – PDF prvih 28 stranica

N1

______________

Vladika Grigorije (Durić) rođen je 17. decembra 1967. godine u Varešu, u centralnoj Bosni, u pravoslavnoj srpskoj porodici od oca Zdravka Durića i majke Savke rođ. Jović. Djetinjstvo je proveo u selu Planinica gdje je živjela njegova porodica, inače porijeklom iz hercegovačkog sela Banjani iz okoline Bilećkog jezera.

Osnovnu školu je završio u Varešu 1981. godine, a 1984. Elektroničarsku (u to vrijeme tako nazvanu) školu u Varešu. Srednju bogoslovsku školu je upisao 1984. i završio je 1988. u Beogradu, nakon čega upisuje Bogoslovski fakultet i potom 1989. odlazi na odsluženje vojnog roka u Zagreb.

Zamonašen je u manastiru Ostrog 23. juna 1992. godine, odakle odlazi sa episkopom Atanasijem (Jevtićem) u obnovljeni manastir Uspenja Presvete Bogorodice Tvrdoš kod Trebinja. Rukopoložen je za jerođakona 17. jula 1992, a za jeromonaha 19. avgusta 1992. godine. Tvrdoški iguman postaje 12. maja 1996, a arhimandrit 19. avgusta 1997. godine. Bogoslovski fakultet je završio 1994. godine i od 1995. do 1997. bio je na postdiplomskim studijama u Atini.

Na vladičanskom tronu Hercegovačke eparhije episkop Grigorije je ustoličen po blagoslovu patrijarha srpskog Pavla od strane mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija (Radovića), dana 3. oktobra 1999, kada je stao na čelo srpskog naroda u Hercegovini i postao njegov duhovni vođa.

Nasljednik je prethodnih jerarha ove eparhije, osam stotina godina stare, od kojih je prvi Ilarion, a za njim slijede sedamdesetorica velikih crkvenih pastira, poput Svetog Danila Humskog, Svetog Vasilija Ostroškog i TvrdoškogSvetog Petra Zimonjića i drugih, do vladike Atanasija (Jevtića).

Doktorirao je 29. oktobra 2014. godine.

Izvori: N1 – Nezavisne novine

magazinplus.eu

 

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close