“Kod nas je kriminal uobličio zakonodavni i sudski sistem, koji mu najviše odgovora, odnosno, s kojim će imati najmanje problema…”; “Ne postoji sila koja može zaustaviti mlade naše zemlje da polako preuzimaju upravljačke poluge društva od starijih generacija…”; “Ako je atribut ili optužba da smo sarajevocentrični nekad i bila dijelom opravdana, danas to sigurno nije…”
Razgovarao Ibro Čavčić
Novovrijeme.ba
Predrag Kojović je predsjednik Naše stranke i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. U intervjuu za Novo vrijeme govori o “sistemskom kriminalu”, mladima u Bosni i Hercegovini, nastupu na predstojećim lokalnim izborima, djelovanju Naše stranke na području Republike Srpske, te o drugim važnim temama.
NV: Gospodine Kojoviću, već ste se ranije u svojim javnim istupima pri objašnjavanju uzroka ovdašnjih političkih prilika koristili terminom “sistemski kriminal”, koji se, uzgred, zasniva na etničkim platformama. Je li u Bosni i Hercegovini moguće egzistirati, u političkom smislu, izvan tog i takvog sistema?
Iako političke elite putem medija diskretno ali uporno plasiraju tezu da je naš sistem, ustavni, politički, taj koji uzrokuje kriminal, ja bih kazao da je stvar obrnuta i da je kod nas kriminal uobličio zakonodavni i sudski sistem, koji mu najviše odgovara, odnosno s kojim će imati najmanje problema.
U jednom velikom dijelu upravo kriminal osigurava finansijsku, pa i glasačku podršku strankama na vlasti i tako se uspostavlja jedna političko-kriminalna simbioza u kojoj nacionalne političke elite i kriminalne organizacije podržavaju jedne druge. Dakle, politika eksploatira strah ljudi stalnim podsjećanjem na 90-te, podizanjem međuetničkih tenzija i širenjem straha, a kriminal finansira njihove milionske predizborne kampanje. Po dolasku na vlast, politički lideri putem sistema javnih nabavki, putem imenovanja u rukovodeće strukture javnih kompanija ili utjecajem na Tužilaštvo i sudstvo kompenziraju svoje finansijere.
Međutim, činjenica da Naša stranka iz izbornog ciklusa u izborni ciklus jača, značajno povećava svoj broj glasača, osniva lokalne odbore u kojima nije bila prisutna prije, te da se taj intenzitet povećava iz godine u godinu – dokaz je da je jedna drukčija, bolja BiH moguća jer pokazuje da se građani bude iz političke apatije u kojoj su, također sistemski, zarobljeni već 20 i nešto godina. To nepobitno dokazuje da naporan, principijelan rad i iskreno vjerovanje da ova zemlja može bolje, daje rezultate.
Demografija, odnosno, činjenica da ne postoji sila koja može zaustaviti mlade naše zemlje da polako preuzimaju upravljačke poluge društva od starijih generacija, neumoljiva je i to je snaga koja Našu stranku nezaustavljivo vodi ka krajnjem uspjehu.
NV: Ima li, prema Vašem mišljenju, izlaza iz ove neprekidne krize u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi već dvije decenije?
Naravno da ima. Upravo sam iznio jedan od argumenata. Mislim da su generacije koje dolaze mnogo informiranije, bolje, racionalnije i, ako mogu da upotrijebim taj kolokvijalni opis, normalnije nego ljudi koji danas upravljaju ovom zemljom. Imali su priliku vidjeti kakav su efekt na njih imale politike koje vladaju zemljom 20 i nešto godina, ne žele da provedu život u začaranom krugu mržnje i straha i, što je najvažnije, imaju snažan motiv da se bore da se ova zemlja promijeni, jer će u suprotnom biti prisiljeni da krenu u svijet trbuhom za kruhom i da sa svojim roditeljima i prijateljima s kojima su odrasli komuniciraju samo vikendom putem Skypea.
NV: Nije li ono što vidimo na političkoj sceni zapravo samo ogledalo društva?
Možda je obrnuto. A možda među našom političkom elitom nema lidera, ljudi koji su spremni hrabrim i principijelnim odlukama povesti zemlju naprijed, a ne slijediti samo ono što javno mnijenje želi ili ono što oni misle da javno mnijenje želi.
NV: Već ste ranije govorili da su “klinci i klinceze bolji od nas”. Mislite li da će se prije ili kasnije stopiti u sivilo koje im se priređuje?
Od odgovora na Vaše pitanje zavisi i njihova i budućnosti ove zemlje i svih nas. Pred njima je sasvim sigurno težak historijski izazov. U naslijeđe im ostavljamo posljedice strašnog rata, ratnih zločina, politički iracionalnu, nefunkcionalnu i ekonomski neodrživu državu razjedenu međuetničkim tenzijama i kriminalom. Dakle, ostavljamo im ranjenu i opljačkanu zemlju.
Meni su moji roditelji svojevremeno ostavili zemlju u mnogo boljem stanju u odnosu na ono koje su oni sami zatekli i to je nepravda koju smo učinili prema našim mladima. Pošto me međutim pitate šta ja mislim, reći ću Vam: mislim da će oni uspjeti i da će sve ovo što se na ovim prostorima događalo od početka 90-ih do danas biti jedan kratak period u historiji BiH nad kojim će se neke buduće generacije, da upotrijebim jednu staru ali vrlo preciznu riječ – ibretiti, s nevjericom. Jer kako ćete nekome za 10-20 godina, kad BiH bude u Evropskoj uniji, objasniti zašto smo imali dvije škole pod jednim krovom ili zašto se neko ko se izjašnjava kao Bosanac i Hercegovac nije mogao kandidirati na izborima za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine ili, u krajnjem slučaju, kako smo došli na ideju da je 14 vlada i više od 400 ministara najbolji način da upravljamo zemljom od tri-četiri miliona stanovnika.
NV: Uskoro će godina dana otkako ste na poziciji predsjednika Naše stranke. Kako teku pripreme za lokalne izbore 2016. godine?
Sasvim sigurno da ne postoji u ovom trenutku politička organizacija u našim zakonodavnim tijelima, bez obzira na nivo vlasti, koja se po količini i kvalitetu prijedloga može porediti s Našom strankom. Naš zastupnik u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta Dennis Gratz je podnio više konkretnih zakonskih prijedloga i inicijativa nego bilo koji od ostalih 97 zastupnika. Među njima i neke od zakona koje mi smatramo temeljnim za moralno ozdravljenje društva, za uspostavljanje temelja zdravog društva, kakav je, naprimjer, zakon o zabrani negiranja genocida, holokausta i zločina protiv čovječnosti. O aktivnosti naših općinskih vijećnika, o našim kantonalnim predstavnicima da i ne govorim, jer ne prođe nijedna sjednica a da mi nemamo prijedloge; predlažemo projekte i vrlo često smo uspješni, jer smo kao stranka lijevog centra i kao dokazano konstruktivna stranka u poziciji da komuniciramo i s desnicom i s ljevicom i da ih okupljamo oko naših prijedloga. Uzmite za primjer ovaj posljednji slučaj, našu mostarsku rezoluciju u Domu naroda FBiH.
Mi očekujemo da nas glasači ocjenjuju najviše po tome, po našem konkretnom radu. U svakom slučaju, naša će kampanja u velikom dijelu biti jednostavna, u smislu da će prezentirati ono što smo radili i ono što ćemo raditi. Izaći ćemo na ulice, ići od vrata do vrata i predstaviti građanima, kao što smo to uvijek radili, konkretne prijedloge na kojima ćemo raditi ako nam daju povjerenje. Sasvim sigurno nećemo ih lobirati po vjerskim objektima, poklanjati krave, kilogram kafe i šećera ili nuditi 20 km za glas.
NV: Igrom slučaja smo, tokom dogovora za ovaj intervju, saznali da ste ovih dana boravili u Banjoj Luci. Može li se kazati da će se Naša stranka na predstojećim lokalnim izborima iskobeljati iz “sarajevocentričnosti” koja joj se spočitava?
Ako je atribut ili optužba da smo sarajevocentrični nekad i bila dijelom opravdana; danas to sigurno nije.
Bihać, Sanski Most, Bosanska Krupa, Mostar, Zenica, Tuzla, Gračanica, Vareš, Lukavac, Živinice, Banja Luka, Goražde…
To su mjesta u kojima imamo vrijedne ljude koji veoma dobro rade, pa stranku koja ima takvu organizaciju po cijeloj BiH ne bih nazvao sarajevocentričnom. Ali, i ovo je vrlo važno. Nama je mnogo više od geografske prisutnosti ili masovnosti bio i ostao važan kvalitet naših lokalnih lidera i članstva, željeli smo ljude koji su obavili razgovor sa sobom, iskreno preispitali sebe u smislu ličnih političkih uvjerenja i zaključili da nisu ni nacionalisti ni socijalisti nego socijal-liberali – znači vjeruju da je temelj demokratskog društva građanin, a ne etnička grupa ili ekonomska klasa, i taj princip primjenjuju i kad je riječ o ljudskim pravima i slobodama i razvoju ekonomije i socijalnim davanjima.
NV: Možete li konkretnije govoriti o djelovanju Naše stranke na području Republike Srpske?
To je za svaku građansku stranku, pa, prema tome, posebno za Našu stranku, velik izazov, ali za nas je to izazov u koji smo spremni uložiti sve što imamo i možemo. Politička klima u RS-u se znatno razlikuje od one u Federaciji i zahtijeva više rada, više strpljenja, pa možda i korekciju u načinu funkcioniranja na nivou cijele stranke. Mi sa svojim stranačkim kolegama u Banjoj Luci dijelimo iste vrijednosti, uključujući i odnos prema ratnim zločinima i zločincima. Do stavova o kontroverznim pitanjima koja se pred nas postavljaju dolazimo u razgovoru s njima i tražimo koncenzus. Njihovim stavovima, koji se nekad razlikuju od naših koji su, htjeli mi to priznati ili ne, formirani u jednom dijelu pod utjecajem lokalnih medija i, generalno, federalne političke atmosfere, prilazimo otvorene svijesti, bez predrasuda i s poštovanjem. Ali naš fokus je na konkretnom, dakle, na onome što su problemi života u sredini u kojoj djelujemo, a ne patriotska busanja u prsa ili retorika od koje građani nemaju nikakve koristi.
NV: Ko i zašto koči zakon o prijavljivanju, porijeklu i kontroli imovine izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u Kantonu Sarajevo?
Samo su dva zakona u FBiH toliko dugo na čekanju, koliko ja znam. Jedan je ZASKOK (Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala) i drugi je taj kantonalni o kojem govorite. Velik dio odgovora na ovo pitanje sam vam ponudio u odgovoru na prvo pitanje. Nadam se da je građanima koji će izaći na izbore u oktobru sasvim jasno kome i zašto ne odgovara uvođenje bilo kakve imovinsko-finansijske kontrole nad primanjima, naknadama i imovinom političara i imenovanih dužnosnika. S psihološke strane, meni je taj otpor potpuno jasan. Teško je očekivati od ljudi da glasajući ili provodeći ove zakone sami sebe eliminiraju iz angažmana koji im je toliko toga donio u materijalnom smislu. Jedini koji mogu, da tako kažem, pritisnuti to dugme za njihovu eliminaciju jesu glasači.
NV: S obzirom na to da je ovo posljednji broj Novog vremena, možda biste se mogli kao bivši novinar osvrnuti na naš dosadašnji rad?
Pratio sam “Novo vrijeme”, ali ne u potrebnoj mjeri da bih se usudio komentirati sveukupnost vašeg rada. Mi živimo u vremenu velikih i brzih promjena u svijetu medija. Medijski giganti i ikone kvalitetnog novinarstva nestaju ili se mijenjaju, pojavljuju se novi.
“New York Times” prestaje da izlazi u printanoj formi, najjači medij je “Huffington Post” koji postoji samo na internetu…
Predrag Kojović je rođen je 1965. u Travniku. Diplomirao je 1988. na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Prije početka rata u Jugoslaviji radio je kao novinar za niz domaćih medija, a od 1991. radi kao dopisnik agencije REUTERS iz rata u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Godine 1992. odaziva se na mobilizaciju ARBiH i biva raspoređen na radnu obavezu, a od 1993. radi kao ratni izvještač iz BiH, a kasnije i na različitim ratnim žarištima širom svijeta. Na izborima 2010. je izabran za zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo te delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije, a isti rezultat je ponovio i 2014. godine. Od 2015. godine je na funkciji predsjednika Naše stranke.
