Komičnosti aktuelne vlasti nema kraja: Banovićki kružni tok, električni šok i ‘lažni suficit’ federalne vlasti
Banovićki kružni tok je pušten u promet. Makaze su imali predstavnici zakondavne i izvršne vlasti Tuzlanskog kantona. Izgradnji termoeletrana u Banovićima i Tuzli je opet produžen rok. Izvjesno je povećanje električne energije u mandatu aktuelnog generalnog direktora koji očito nema sreće.Bila je jaka zima, nije bilo uglja, iscurila voda iz akumulacija, zaustavljena gradnja hiroelektrane „'Vranduk’. Komičnosti i tragičnosti aktuelne vlasti nema kraja. I kada su sve sabrali iz teke (sveske) koja se zove ‘agenda’ ispao je dug i ostao samo suficit. Svi promašaji vlasti su se pretvorili u višak prihoda u odnosu na raniji period jer je iz teke/sveske ispao ‘skelet’ koji se zove ‘poreski teret’. Poreski teret direktnih poreza su porasli. Indirektni porezi su elastični i izdašni. ‘Poreski klin’ je pokazao da nema tzv. neutralnosti poreza i da je povećana presija i ostvarena redistribucija dohotka u korist javnog sektora. Kratkih rukava je ostao privatni sektor privrede i građani koji izdvajaju više za doprinose na dohotke zaposlenih, poreze na dobit i poreze na dohodak.
Komičnost situacije se javlja u povećanim javnim prihodima fondova i budžeta svih nivoa vlasti za preko 300 miliona KM, što na razini godine iznosi oko 700 miliona KM i značiti će povećanje javnih prihoda za oko 5% ili udjela u društvenom bruto prozvodu oko 48%. Rast bruto dohotka na razini od 3% i obaveze za servisiranje duga će biti u obimu koji neće dovesti do pravilne alokacije dohotka i njegovog stabilizacionog djelovanja. U periodu od sedam godina (2009-2016) prosječna godišnja stopa rasta društvenog bruto proizvoda je oko 1%. Period od 7-8 godina na kraju mandata vlasti od 2010-2018. pokazuje sve promašaje iste koja se ne može opravdati lažnim ‘suficitom’ koji u kategorijalnom smislu kako se predstavlja ne postoji kao takva obračunska kategorija. Deficit ili suficit tekućeg računa je izvedena kategorija u sistemu obračuna prihoda i rashoda. Finansijske dubioze se stvaraju na razini cjelokupnog javnog sektora: budžeta, fondova, javnih preduzeća, javnih ustanova. Konsolidovani bilans javnog sektora bi pružio katastrofalnu sliku vlasti koja ne zna gdje je početak i kraj. Smisao za humor aktuelnog premijera Fadila Novalića je postao prepoznatljiv. Od one ‘spasi me Fadile od dobra i potrošnje’, ‘da sve raste, osim nezaposlenosti’, do prepoznatljivosti sive ekonomije iz ‘vlastite poduzetničke aktivnosti’. Kada se poreske obaveze smatraju gubici, a neplaćeni porezi i doprinosi kao ‘ekstra zarada’ koja se pretvara u lično bogastvo novostvorenih tajkuna koji za vrijeme mandata izlaze bogatiji dok narod spas traži u narodnim kuhinjama. Optimizam ministra za penzionere i nezaposlene treba shvatiti tragikomično u smislu kako se glavni promotor reforme penzionog sistema promoviše u liku i djelu čovjeka kojeg bi u sarajevskom žargonu nazvali ‘para’. Briga za vlast postaje toliko prepoznatljiva kao i datum koji je najavljen za štrajk penzionera. Naravno, toga štrajka neće niti može biti jer nije logičan. Kao što logika pada u vodu kada se borcima koji protestuju ne može obećati registar i ukidanje oko 1.600 udruženja.
Banovićki kružni tok od 1, 5 miliona KM, gubitak u Elektroprivredi BIH i ‘suficit’ prihoda se može staviti u kontekst finansijskog stanja koji se izvodi u samo jednoj ekonomskoj kategoriji koja se zove likvidnost ili sollventnost. S toga bi se aktuelna vlast na svim nivoima mogla pohvaliti da im raste nelikvidnost i nesolventnost. Likvidnosti kao sve veća kreditna zaduženost. Solventnosti gubitak imovine, odnosno kapitala. Likvidnost se izražava u sposobnosti plaćanja. Ona je sve izraženija u realnom sektoru. Trezor u javnom sektoru postaje samo paradigma vlasti da se ovlada svim prihodima bez obzira da li oni dolazili od javnih fakulteta ili namjenske proizvodnje. Sav novac se stavlja pod kontrolu u želji da se istim raspolaže. Time se piše ‘katil fermen’ svim onim koji generiraju prihode i imaju uspjeha na tržištu. Naravno da to nosioci vlasti ne mogu prepoznati. Onii su opsjednuti samo privatnim interesima interenih skupina koje predstavljaju. Pitanje solventnosti je složena kategorija koja se najbolje može sagledati u broju blokiranih računa i pokrenutih ili nepokrenutih stečajnih postupaka. Primjeri su brojni. Javna imovina se polako isisava i ostaje ‘šuplja školjka’. Radi se o oprobanom receptu koji su tadašnji tajkuni pljačkali javnu imovinu u postupku privatizacije. Za to se danas o privatizaciji rijetko govori. Ona se odvija na perfidniji način gubitka kapitala u javnim preduzećima i javnim ustanovama. Primjeri su brojni, počev od rudnika, željeznica, bolnica, klinika, domova zdravlja, direkcija, agencija i fondacija.
Sve u svemu vlast se nalazi u kružnom toku jer želi da promijeni stvari za 360% stepeni u izborima za 2018. godinu. S toga sve svoje promašaje želi da pokaže u drugom svijetlu. Vremena je očitio malo. Posljednja godina aktelne vlasti ostaje da se glasaći uvjere da vjeruju njihovim, a ne svojim očima. Zaokret za 360% je maksimum koji mogu postići. Za to im nije potrebno bilo kakvo znanje. Čak i znanje da je deficit ili suficit rezultat rashoda i prihoda i da je trezor u funkciji održavanja likvidnosti i solventnosti. Cijenu svih ovih ‘kružnih tokova’ plaćaju građani. Gubitak Elektroprivrede BiH se neće nadoknaditi iz plata zaposlenih gdje čistačica ima platu srednjoškolskog profesora, nego preko cijene potrošača koji nijesu na liberalizovanom tržištu u restrukturiranim elektroprivredama gdje se zna ko je proizvođač, ko je distributer, a ko je operater. Sve u svemu ostaje nam sasvim dovoljno vremena da shvatimo da nas aktuelna vlast laže i obmanjuje. Da su nornmalni uslovi aktuelna vlast ne bi čekala ‘katil fermen’ 2018. godine, nego su isti zaslužilii na sredini mandata, kada se nešto i moglo spasiti. Ovako neka nam je dragi Bog na pomoći, jer nam spasa nema, a propast ne možemo.
(TIP/Autor: prof. Izudin Kešetović/Foto: Pogleda.ba)
