Politika ne voli velike i važne ličnosti

A kada se javno primjeti da su mediji po svojoj strukturnoj usmjerenosti antibosanski, onda tek slijedi linčovanje i ponižavanje. Dovoljno je sedam dana pratiti sadržaje na medijima u Bosni i vidjeti u kojem procentu su ti mediji usmjereni protiv vrijednosti Bosne. Oni rade na potkopavanju nade u red i potiskivanju pravde, pokušavaju pripremiti “pobačaj pravde” (miscarriage of justice), oni su pretvoreni u informacijska čvorišta antibosanstva i podrivanja svijesti o bosanskom biću i njegovom pravu na život, slobodu i istinu. Ne radi se tu samo o velikom neznanju! Mediji svojim postupanjem na isti način blokiraju državu Bosnu i Hercegovinu kao što to rade u dejtonskim političkim procedurama antibosanske snage. Mediji to umotavaju u narative koji obeshrabruju ljude da budu slobodni i poštuju razlike.

Mediji su postali glasnogovornici najmračnijih političkih ideologija za koje smo mislili da pripadaju prošlosti na evropskom kontinentu. Svojom površnom naracijom obesmišljavaju genocid nad Bošnjacima i relativiziraju razmjere agresije na Bosnu od strane Miloševićevog režima 1992. godine. Ne pomažu da se sučimo s posljedicama koje su nastupile dok nas zaglupljuju zdravorazumskom i opasnom taktikom ravnomjernog raspoređivanja krivice za uši slušalaca i gledatelja. Oni su u stanju da semantički transformiraju “Bartlomejsku noć”, “Istragu poturica” i “Kristalnacht”, da naprave fake story, krivotvorinu i ponude je kao sliku koja služi nekoj vrsti moći koja ih “podržava”. Oni ne žele da objasne odricanje od moralnog stava kako bi se najzad razumjelo zašto se dogodi u ljudima provala zla i zbog čega onda naprave zločine od kojih se stidi čovječanstvo. Najgore u svemu tome je kad mediji služe u prikrivanju zločina i zločinaca, kada negiraju genocid nad bošnjačkim narodom, kada služe kao govornica fašista. Oni su gotovo sve svoje sadržaje pretvorili u Aphrodisia, slično festivalu u antičkom svijetu koji je bio posvećen boginji Afroditi, samo što je ovdje pučka zabava obesmislila sve druge sadržaje življenja i potisnula ih.

Profana politika ne voli izuzetne ljude, velike i važne ličnosti za društveni život, koje drugim ljudima služe kao znakovi smisla postojanja. I ne treba ih u svome polju, jer među političarima nema velikana. Dominaciju politike u današnjici isključuje postojanje velikih ličnosti, zbog kojih se političari i sveštenici osjećaju inferiornim – zato se filozofi, pisci, umjetnici, ljudi od duha kupuju ili sklanjaju da bi prostor za politiku ostao nezaposjednut i slobodan za političare. Mediji u tome igraju posebnu ulogu. Oni jedno vrijeme po zadatku ili po naredbi odstreljuju sve ličnosti koje su intelektualni potencijali društva, a onda kada ih sviju “sahrane” i kad ih političari počnu cijediti i ponižavati, snishodljivo prizivaju intelektualce da se uključe u javni život, da se čuje njihov glas, da se um vrati u javni prostor i tome slično. Ali tad je već sve porušeno, nema više volje da se govori o kulturi koja je postala mizerna i provincijalna. Tad je univerzitet urušen i znanost je svedena na mizerne grane. U tom kulturnom kontekstu dominiraju mali vladari sa svojim poslugama i sve im smeta što drugačije misli i govori. “Posluge” – mediji, policija, tužilaštva, tajne službe… – obavljaju prljave poslove. Provincijalne kulturne forme ne podnose prekoračenja zadatih “standarda” života koji se poklapaju s mjerilima političara i sveštenika. Zato stradaju najbolji likovi ljudskih zajednica, a na univerzitetima se oblikuju zajednice konzervativaca koje ne vide aktuelni povijesni proces u kojem žive. Mediji se pritom prave naivni i nude nam zabave za mase. Širom ciničkog svijeta čuje se neprestano rečenica: Well, I don't care what kind of opinions people have. U bosanskom to zvuči kao “baš me briga šta ko misli”.

Preporod.com