Političari – politika – IMT
Vjerovatno da je i „pticama na granama“, već dojadila plebiscitarna priča ovdašnjih političara – društvenih aktera kako se oni zalažu za demokratske vrijednosti, za privlačenje ino i domaćih investitora, za ovo – za ono, bla, bla, bla.
LAŽU i Boga i naroda
Jedino i samo, svu tu bulumentu uhljeba, političkih poltrona i diletanata zanima IMT – Ima li mene tu.
Za jotu se ne razlikuju na općinskim nivoima do državnog vrha. Sistemski se ta bagra pozicionirala, a po organizacijskoj šemi dijeli se u dvije grupacije.
Javnost zna i ponekad polemiše o političkim mehanizmima pljačke društvenih dobara – političkom reketiranju svake vrste poduzetništva.
Opasniji od te bagre su „državni uposlenici“ koji su zaštićeni kao medvjedi, a svojom „stručnošću“ vješto manipuliraju sve dok vam ne iznude „IMT“, a u skladu s istim i vašim potrebama prilagode zakonska rješenja.
Samo u BiH, a to je već izlizana fraza, „mafija ima svoju državu“ ( Svaka država ima svoju mafiju, samo u BiH mafija ima svoju državu).
Svakodnevno smo u prilici slušati kako je jedna te ista „politička“ vlast bila ekspeditivna u jednom slučaju, a sasvim suprotno od toga u drugome. Razlika je samo u „IMT-u.
U ovoj državi svaka protuha – ubleha što je na budžetskim jaslama ima osjećaj MOĆI, svojevrsnu manevarsku mogućnost „gluhog baruta“. Niti znate, niti vam tko želi reći „gdje je zapelo“ jer odgovor vam se sam po sebi kazuje – ako niste „ukalkulisali IMT“ ima da se naslušate milion razloga zašto se „vaš predmet“ ne može „adetvarno riješiti“.
Javna je tajna, a niko ništa ne zna: koliko su koštale funkcije ministara, premijera i inih funkcija koje se dijele političkim putem – svaki od kantona imao je cjenovnik te u skladu s financijskim mogućnostima mogao je birati funkcije. Od 200 do 500 hiljada KM se radilo.
Posao u „naplatnim kućicama“ je 30 000 KM.
Čistačica u državnoj ustanovi nije ispod 10 000 KM.
I svi se prave mutavi, a svi sve znaju i cjenovnici se znaju.
Nedavno je jedan visokopozicionirani načelnik usaglašavao „poticajna sredstva“ za svoju općinu s federalnim ministrom – partijskim kolegom. Ništa mu to nije pomoglo, ministar je bio eksplicitan – samo ako mu vrati „cenera“ može dobiti „poticaj“. Naravno da je ta općina dobila poticajna sredstva nadležnog ministarstva.
Prošlog mjeseca sa svih „nivoa“ vlasti „tražili su“ nevladin sektor da bi podjelili donatorska sredstva. Pred godišnje odmore bili su velikodušni. Naravno, imalo je to svoju cijenu.
Jedan od primjera konkretnih,a takvih je bilo bezbroj – nudi se, recimo 2.500 KM donacija pod uslovom da se „vrati“ 2.000 KM, a zadrži 500 KM.
Davno je jedan renomirani političar, ovdje u Visokom kazao – jebeš onog načelnika koji u mandatu nije u stanju da „uzme milion, dva – on je smotan“. Kako više nema „smotanih“, svi su „odmotani“ – ovdje se podrazumijeva „IMT“ kao najnormalnija obaveza.
Razlaz visočke SDA i „nezavisne visočke“ politike počeo je na „arapskim investitorima“ i dilemi ko će im „uzeti mjeru“. Ko god da im je „uzeo mjeru“, skoro ČETIRI godine je trebalo da dobiju službene dozvole za investiciju.
Dvije godine je domaći investitor, doskorašnji politički lider jedne od opozicionih partija, čekao „papire“ u predmetnom slučaju „čistom ko suza“.
„Hadžince“ iz ministarskih kancelarije u Vladi ZDK najnormalnije, bez ikakvih skrupula i diplomatskog žargona „investitorima“ znaju reći „podebljaj kovertu Ti si ratni tajkun ili „arapski igrač“ ili šta već u kontekstu identifikacije koja bi trebala da znači samo jedno, a to je IMT.
Naši silni „doktori“ od struke i zvanja, zašto ne reći i lideri akademskih ustanova, bez ikakvih ustručavanja traže IMT da bi se određenom privrednom subjektu omogućilo ono što ga sljeduje u normalnoj proceduri. Primjera radi: traženo je 250 hiljada na kafu – IMT za uvrštavanje kompanije na listu izvoznika u EU i pored činjenice da su za tu kompaniju predstavnici nadležnih institucija EU kazali da radi po standardima koji tek predstoje proizvođačima u EU.
I Visoko je imalo slučaj „ugrađivanja“ u određene projekte za koje je EP BiH osigurala kompletna sredstva. I pored činjenice da je taj „stručnjak“ i vijećnik tu činjenicu znao i imao u vidu. Iz općinskog budžeta je traženo dvadesetak hiljada da se „stvar pogura“.
Načini i modeli IMT-a su razrađeni do savršenstva. Najjednostavniji način je kada izbrojite novce s IMT-om i predate ih „osobi od povjerenja“ koja će sve da uradi za vas.
Sofisticirani način su raznorazni javni tenderi, a potom aneksi na ugovore koji poskupljuju projekt, taman za onoliko koliko ima korisnika IMT-a u istom.
Izdržavana lica, tj. budžetski korisnici su postali društveni paraziti – izjedaju svaki segment društva, samo i jedino s ciljem osiguravanja sebstva i stečenih pozicija.
Slavni njemački pravnik, historičar, sociolog, političar i ekonomista Max Weber je u svom fascinantnom predavanju „Politika kao poziv“, političare podijelio u dvije grupe i to: političare koji žive „za“ politiku i političare koji žive „od“ politike.
Weber konstatuje da neobjektivnost političara vodi da umjesto stvarnoj moći teži blještavom prividu moći, dok njegova neodgovornost ga navodi da uživa u moći radi nje same bez sadržaja i svrhe.
Da je Weber živ, danas bi s pravom mogao ustvrditi da su ovdašnji političari koji žive „od“ politike, svoju neodgovornost i svrhu komercijalizirali – pretvorili u „dopunsku djelatnost“ te uz prvobitno življenje na teret građana i poreskih obveznika kao bonus – beneficiju vlastitog zamheta, sistemski razvili IMT – Ima li mene tu. A građane, privrednike i sve druge aktere društvene zbilje pretvorili su u svoje MUŠTERIJE.
Političke MUŠTERIJE su svi oni koji su naivno povjerovali u bezvrijedna obećanja političara i njihove prevare.
Skloni smo plitkoj pameti i brzom zaboravu
Zenica, Kakanj, Visoko ….., koliko puta ste u posljednje vrijeme pročitali da se ove sredine razvijaju i idealne investicijske sredine. Investitori se „ubiše nogama u guzicu“ da investiraju u ove sredine.
Ako i dođe do „svečanog“ promoviranja nekog radnog mjesta, vremenom se ispostavi kako se radi o „političkim privrednim projektima“ ili dobro razrađenom projektu „pranja poreskog novca“.
Prosta matematička projekcija do koje se dođe, naravno ako se bude u prilici sagledati financijski proces, pokazuje veliki diskurs između obećanja i konačnih brojki.
Činjenica da u državi koja bilježi skromne inflacijske trendove, projekti drastično poskupljuju tokom realizacije, pa i preko 50% – prolazi ne zapažena. Kakva je to „struka“, kakvi su to tenderski procesi i monitoring međunarodnih ublehaša kojima se potkradaju tolike greške pa u konačnici svaki „projekt“ značajno premašuje prvobitne finansijske okvire.
S druge strane i u međuvremenu, isti ti koji pobijediše obećavajući „boljitak“, jedino i samo „otvaraju“ sebi mehanizme učinkovitosti kao i svi njihovi prethodnici.
Mogu u Visokom „kovati u zvijezde – Most ljubavi“, međutim bilo bi OK i pošteno prema poreskim obveznicima pojasniti kako je isti premašio MILION KM u odnosu na predračunsku vrijednost od 600 hiljada KM. Evo da kažemo; da trebao je, super je, samo nam je još to falilo …., a sad nam kažite u čemu je “finta” – javnosti radi.
Da li je ovdašnja javnost vrijedna ISTINE po pitanju propalih donatorskih projakata iz Turske (15 miliona KM) i kreditnog zaduženja od 9 miliona KM za iste te projekte.
Ne bi bilo loše da nam „agilna SDA politika u Kaknju“ precizira INVESTITORE i njihov poduzetnički, a zašto ne reći i politički CV.
Zenicu i Zeničane živo zanima kako se „autokratskim“ metodama prkosi „državi“, a u međuvremenu se upošljavaju ljubavnice na „državne jasle“, uništava sportski „Čelik“ i dijele investicijska obećanja od kojih nema ništa – „zapne“ negdje u administraciji.
Možda je krajnje vrijeme da se neki – ovdašnji privredni lideri kandidiraju za “Nobelovu nagradu iz ekonomskih nauka” jer uspijevaju “prihvatizirati” svaki od posrnulih privrednih giganata, a da to nikome prije njih nije pošlo za rukom.
Bilo bi dobro da svoje “znanje i vještine” podjele s ostatkom civilizacije.
Jebeno nam se piše kako god – zavini ili nezavisni od pameti su lišeni i jedni i drugi, a istim mehanizmom IMT-a manevrišu.
magazinplus.eu
