Ojačati imuni sistem muslimanske mladosti kako ne bi padala u mrežu terorizma
Autor: Fethullah Gülen
Odgovornost za posljednje krvave napade u Londonu i Manchesteru i ovaj put preuzela je grupa koja sebe naziva ISIS. Kako god sebe nazivala ova grupa koja je i ranije preuzimala odgovornost za mnoge napade u kojima su meta bili nedužni građani, jedini naziv koji zaslužuju jeste “Organizacija lišena čovječnosti”.
Muslimani širom svijeta dužni su pružiti podršku obavještajnim aktivnostima i mjerama koje se preduzimaju kako bi se spriječili mogući napadi u budućnosti. Na isti način dužnost svakog muslimana jeste da pruži lični doprinos kako bi se u korijenu ugušilo zlo zvano terorizam. Laži plasirane od strane ove grupe, nastale na ostacima iračke frakcije Al-Kaide, od samog početka pratile su pokolje u režiji ove iste grupe. I kako god sebe predstavljala ova grupa, koja korištenjem imena “islam” baca mrlju na svijetlo lice naše vjere, riječ je o jednoj zabludjeloj zajedinici koja vjeru zloupotrebljava za svoje političke ciljeve. Njihova odjeća, zastave i parole kojima se koriste nisu dovoljne da sakriju izdaju usmjerenu prema duhu islama.
Značajan faktor propagande koju ova zločinačka grupa plasira prema mladim ljudima, koje pokušava uvući u svoju mrežu, jeste tvrdnja da se radi o “državi”. Pokazati da se radi o tvrdnji koja nema nikakvo utemeljenje u činjeničnom stanju trebao bi biti cilj svim muslimana u svijetu. Međutim, treba reći da je ovaj problem višedimenzionalan i da vojna intervencija nije dovoljna za njegovo rješenje. Ono što predstavlja još dublji problem, a koji se danas ponajviše manifestuje kroz djelovanje ISIS-a, jeste to što ova i slične grupe sebi za cilj uzimaju mlade ljude odbačene u svojim zajednicama, obećavajući im borbu za više ciljeve i davajući im osjećaj pripadnosti, pretvaraju ih i pobornike jedne totalitarne ideologije. Riječ je o problemu koji ima svoju vjersku, političku i psiho-socijalnu dimenziju, pa tako i njegovo rješenje mora biti višedimenzionalno. Problemom segregacije i društvenog odbacivanja potrebno je pozabaviti se na nivou država i društvenih zajednica. S druge strane u situacijama kakva je evidentna u Siriji, gdje vladajući režim ugnjetava vlastiti narod, međunarodna zajednica mora intervenisati na način da intervencija poluči određene rezultate. Zapadne vlade moraju voditi konzistentnu vanjsku politiku utemeljenu na načelima morala. S druge strane muslimani mogu i trebaju biti dio ove borbe, s tim što oni imaju i dodatnu odgovornost.
Najvažniji i najkritičniji zadatak nas muslimana jeste da ojačamo imuni sistem naše mladeži kako bi ih zaštitili od virusa zvanog „nasilje i terorizam“. Zapitamo li se ikada kako je došlo do toga da naše zajednice postanu plodno tlo za registraciju mladih ljudi od strane terorističkih organizacija. Naravno da postoje i vanjski faktori koji se moraju uzeti u obzir, međutim mi kao muslimani moramo prvenstveno ispitati sami sebe. To je naša vjerska obaveza. S druge strane u rješavanju ovog problema aktivnu ulogu trebaju igrati roditelji, nastavnici, vjerski i idejni lideri.
Važan segment u borbi protiv ovog zla treba biti nastojanje da se na idejnom polju pobjede svi oni koji nasilje doživljavaju kao legitimno sredstvo za borbu. Zajednička greška/taktika svih grupa koje promoviraju nasilje jeste vađenje kur'anskih ajeta i riječi našeg poslanika iz konteksta, te njihovo tumačenje na način da služi već unaprijed definisanim ciljevima. Ideolozi koje djeluju za navedene grupe najčešće koriste određenu sliku iz života Poslanika, s.a.v.s. ili njegovih ashaba i tumače je na način da opravdaju djela koja su unaprijed naumili počiniti.
Jedan od način da se borimo protiv ove zloupotrebe jeste organizacija obrazovnog sistema u kome će se vjerska praksa posmatrati kroz jedan integralan pristup, odnosno na način da se svaka pojava tretira u skladu sa kontekstom stvari i uzročno-posljedičnoj vezi koja je dovela do nje. Naše mlade generacije moraju saznati na koji način je Poslanik, s.a.v.s., svoj narod izbavio iz divljaštva i preobrazio ga u zajednicu koja je prihvatila moralna načela ibrahimovskih vjera. Temeljitim poznavanjem duha Kur’an-i kerima i života Božijeg Poslanika, s.a.v.s., mladi ljudi će doći u poziciju da postanu dovoljno jaki da se odupru varljivom pozivu radikalnih grupa. S druge strane, osiguravanjem vjerskih sloboda muslimana od strane vlada zemalja u kojima žive, te iste vlade mogu dati zanačajan doprinos u ovoj borbi.
Jedan od važnijih principa integralnog obrazovnog sistema treba biti i promocija činjenice da je Allah svakog čovjeka stvorio kao jedinstveno umjetničko djelo. Na različitim mjestima u Kur'anu Uzvišeni Gospodar se obraća svim ljudima, bez obzira na njihovo vjerovanje. I kada Allah kaže: „Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali…“ (El-Isra’, 70), tu se misli na sve ljude koji su počastvovani. Na isti način Kur'an, ubisto jednog čovjeka opisuje kao ubisto cijelog jednog čovječanstva. (El-Ma'ide, 32) I mada se radilo o opravdanim odbrambenim ratovima, naš Poslanik, s.a.v.s., izričito je zabranjivao nasilje prema nenaoružanim ljudima, a posebno prema ženama, djeci i svećenicima. S druge strane, historičari poput Abdurrahmana Azzama mišljenja su da su svi njegovi ratovi imali odbrambeni karakter, što je stav s kojim se i ja lično slažem. S tim u vezi, vjerovati da će se ubijanjem drugih ljudi obezbijediti Džennet, velika je zabluda za čovjeka.
Još jedna od velikih grešaka radikalnih grupa jeste njihovo nastojanje da u 21. stoljeće prenesu vjerske odredbe iz Srednjeg vijeka, odnosno perioda kada su se političke razlike najčešće poklapale sa vjerskim razlikama i zbog toga međusobno brkale. Danas muslimani imaju mogućnost da u sekularnim i demokratskim uređenjima svoju vjeru žive u punom potencijalu. Osnovne vrijednosi islama kao što su socijalna pravda, vladavina prava, pluralizam i jednakost, mnogo su kompatibilnije sa uređenjima u kojima široke narodne mase učestvuju u upravljanju državom. Drugim riječima, muslimani mogu živjeti u demokratskim uređenjima i zemlje u kojima aktivno učestvuju u društvenom životu najbolji su dokaz tome.
Da bi poduzeli neophodne mjere predostrožnosti, potrebno je da osiguramo prostor u kome će naša mladež u pozitivnom okruženju zadovoljavati svoje društvene potrebe i na konstruktivan način trošiti energiju. Jedan od načina jeste da ih usmjerimo u humanitarne projekte gdje će kroz volonterski rad pomagati ljudima pogođenim ratovima ili prirodnim katastrofama. Na taj način olakšat će se boli unesrećenih ljudi, dok će svi oni koji im služe osjetiti zadovoljstvo zbog činjenice da su bili dio jednog pozitivnog projekta. Dijalog sa pripadnicima drugih religija i saradnja kroz rad u okviru humanitarnih projekata, stvari su koje će unaprijediti razumijevanje i poštivanje među ljudima. Kroz ovu vrstu dijaloga naša mladež će osjetiti da je dio vlastite vjerske zajednice, ali će prihvatiti i činjenicu da je svako od njih ponaosob dio jedne šire ljudske porodice. Na taj način sve aktivnosti usmjerene prema pozitivnom cilju, pomoći će da se kod mladih ljudi razvije pozitivan karakter i osjećaj iskrene pripadnosti.
Članovi pokreta Hizmet, među kojima s ponosom ubrajam i svoju malenkost, u preko 150 zemalja uspjeli su otvoriti preko hiljadu modernih sekularnih škola, besplatnih centara za učenje, univerziteta, bolnica i humanitarih organizacija. Ove ustanove i grupe volontera formirane oko njih, angažovale su veliki broj mladih profesionalaca u svojstvu odgajatelja, nastavnika i pomoćnog osoblja. Formirajući jednu zdravu sredinu za njih, pružena im je mogućnost da uz osjećaj pripadnosti aktivno djeluju u pravcu ostvaranja jednog uzvišenog ideala. Do tih mladih ljudi radikalni elementi nisu uspjeli doprijeti. Ostali su sačuvani od svake vrste nasilja. Djeca u tim ustanovama dobila su priliku za učenje stranih jezika i učešće u edukativnim putovanjima, što im je pomoglo da razviju osjećaj za razumijevanjem drugog i drugačijeg, te da pojavama oko sebe prilaze fleksibilno i sa kritičkim stavom. U tom okviru, želimo li kod naših mladih ljudi razviti imunitet prema bolesnim ideologijama koje im se nude od strane radikalnih grupa, najbolji način za to je da im kroz obrazovanje i u praksi pokažemo alternativne pravce utemeljene na pozitivnom djelovanju.
U svojim dnevnim molitvama muslimani se više puta u toku dana mole svom Gospodaru da ih uputi na Pravi put i da ih učini postojanim na tom putu. A jedan od najvažnijih preduslova da bi se u današnje vrijeme ostalo na Pravom putu jeste konstantno samopropitivanje. Koliko razumijemo osnovne vrijednosti naše vjere? Koliko ih primjenjujemo u svakodnevnom životu? Sve su to pitanja koja moramo postaviti ukoliko želimo da naša mladež stekne neophodni imunitet naspram kontradiktornih pojava i poruka.
Svi oni koji žele da se napadi poput onih u Londonu, Manchesteru ili na nekom drugom mjestu više nikada ne ponove, dužni su dati svoj doprinos u globalnoj borbi protiv grupa koje promovišu ovu vrstu borbe. To je naša i ljudska i vjerska obaveza.[1]
[1] Kolumna koju je M.Fethullah Gulen napisao za časopis Politico Europe.
