ANU BiH vs. BANU – sukob naučne i paranaučne institucije

Autor: Vuk Bačanović
Izvor: BNN.BA

Nakon što je medijski skandal izbio, Akademija nauka i umjetnosti BiH, koja se do tada vodila zvaničnim pokroviteljem ovoga projekta, zvaničnim je sapštenjem i obrazloženjem povukla odluku “o davanju pokroviteljstva ‘Bošnjačkoj asocijaciji 33’ za izdavanje djela ‘Rječnik bosanskog jezika’ autora Dževada Jahića, data aktom predsjednika ANUBiH broj: 01–01–136/11 od 02. 03. 2011. godine.“ Kao razlozi su navedeni cijeli niz prestupa i skandaloznih postupaka kao što su navođenje akademika Muhameda Filipovića kao “lice koje predstavlja pokrovitelja”, iako ANUBiH nikada nije dala takvu saglasnost. Zatim je  “konstatovano… da je izdavač promijenjen, umjesto ‘Bošnjačke asocijacije 33’ kao izdavač se pojavljuje sam autor.

Organizacija koja je tražila i dobila pokroviteljstvo dobila je, barem po jednom dijelu impresuma, samo ulogu suizdavača”, da je “uvidom u tom 7. konstatovano je da ISBN sadrži oznaku – 534 – koja upućuje na pojedinca kao jedinog izdavača. ANUBiH ne daje pokroviteljstvo ili suizdavaštvo pojedincima, pa su stoga ovakve radnje gruba povreda pokroviteljstva”, te da se u “tomovima 6 i 7, koji su objavljeni 2014. godine, kao drugi pokrovitelj pojavljuje Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti. O ovome ANUBiH nije bila nikada obaviještena, niti je dala saglasnost za takav postupak.”

Tako se ANUBiH čiji je status od potpisivanja Dejtonskog sporazuma nejasan (država je odbija priznati kao svoju instituciju, te se nekako održava na životu budžetskim izdvajanjima Kantona Sarajevo i Tuzla, jednokratnim dodjelama sedstava od strane grada Sarajeva i grantovima Vlade FBiH), našla na udaru medija bliskih Stranci demoratske akcije. Sedmičnik „Stav“ je na svojoj naslovnici objavio zastrašujuću masku (koja valjda ANUBiH treba predstaviti kao svojevrsnog Freddy Kruegera za bošnjački nacionalni identitet) sa naslovom “Bosanska akademija protiv bosanskog jezika”. Ovom prozivanju se pridružila i Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (ista ona koja se misteriozno pojavila kao suizdavač Rječnika bosanskog jezika).

“Ta odluka izazvala je čuđenje iz jednostavnog razloga što se u njoj oduzima pravo podrške jedne odgovorne naučne institucije koja pripada svim narodima ove zemlje, i to u pitanju koje je stvar bitnih nacionalnih prava i interesa bošnjačkog naroda. Naime, svakome onom koji zna šta se sve sa Bošnjacima u najnovijoj historiji zbivalo dugi vijek i po zna da su iz određenih centara nacionalne misli i politike dolazila nastojanja da se ospori postojanje Bosne kao države, njene historije, njene kulture i njene ukupne duhovnosti, prije svega jezika, književnosti i umjetnosti, i da se sve što pripada toj sferi svede samo na postojanje srpskog i hrvatskog nacionalnoga kompleksa, koji je, historijski gledano, novijega datuma.

Taj novostvoreni odnos  ne može biti sudija cjelokupnom smislu i značenju bosanske historije i posebno onog naroda u Bosni i Hercegovini koji se nikada nije odricao Bosne kao domovine i nije tražio druge domovine, niti se distancirao od njene sudbine , nego je u svom imenu sačuvao direktan spomen svoje države, a u jeziku osnov i ključ svog nacionalnog identiteta”, stoji, između ostalog u saopštenju BANU (nevladine organizacije osnovane 2011. na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru pod pokroviteljstvom muftije IZ u Srbiji, Muamera Zukorlića). Ako sagledamo sve argumente, onda nije teško zaključiti da je ANUBiH nesumnjivo prozvana, ne radi navodnog antibošnjaštva, već radi toga što je precizno secirala diletantizam, neukost i šlampavost profesionalnih bošnjačkih zastupnika i medijskih bukača.

U ma kako teškom položaju bila i jeste, ANUBiH je ozbiljna institucija koja postoji od 1966. i koja i danas izdaje stručne naučne časpise, u njenom članstvu su najpriznatiji stručnjaci i umjetnici iz BiH, oganizuje respektabilne konferencije i simpozijume na kojima se okupljaju priznati stručnjaci iz BiH i cijelog svijeta. S druge strane, BANU i njena pridružena medijska mašinerija se, do sada, mogu pohvaliti jedino podrškama opskurnim djelima kao što je npr. nedavna studija Seada Zubanovića o tome kako su najbolji romani Meše Selimovića, zapravo, podmetačine iz velikosrpske kuhinje u svrhu uništenja bošnjačkog identieta. Odgovor BANU, prema tome, nije nikakva zaštita Bošnjaka, već zaštita predstavljanja vlastitog diletantizma kao napora za kreiranje ozbiljne nacionalne institucije.

Umjesto nauke, BANU nam nudi mantre o “zavjerama centara moći” i mistifikacije i fantazmagorije o “ukupnim duhovnostima”, ugroženima od duhovnosti “novijeg datuma”. ANUBiH, logično smeta, budući da je decenijama bila mjesto naučnog objašnjavanja kako je do nečega došlo, umjesto odbrane isfantazirane prošlosti od kreiranog neprijatelja. Ukoliko BANU nije u stanju organizovati ozbiljan naučni skup, izdati zbornik naučnih radova koji neće biti vođeni patetičnim krilaticama tipa “Bosnu niko ne može poreći, ako je se svako i može odreći! Taman se svi Bosne odrekli, ne bi Bosnu porekli!”, ili svoju svrhu umjesto onoga kako sebe definira (nauka i umjetnost) ne posvećivati tragikomičnim težnjama “obnove kraljevske duše Bošnjaka” (akademik Ferid Muhić), kako onda možemo govoriti o instituciji koja bi sutra trebala braniti dignitet određenog naroda i države? Simpozijumom o 20 godina Dejtonskog sporazuma koji je, sabravši istoričare, pravnike i politologe organizirala ANUBiH ili možda pokličem “Nigdje i nikada ne povjeruj da si u tuđoj kući, jer si svugdje i uvijek u Božjoj kući! Ima samo jedna dijaspora: ovaj svijet i onaj svijet!” (iz Proglasa Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti).

Jednako je i sa spornim riječnikom Dževada Jahića. Ukoliko se posao na izradi rječnika dobro ne uradi i ukoliko se naučne metode zamjenjuju ličnim emocijama i hirovima prema npr. “đikanima” i nečim što je opisano kao “genetski” četnici, onda tome nije kriva naučna institucija kakva je ANUBiH, već javašluk onih koji misle da se ozbiljne institucije grade preko noći, sa malo znanja i mnogo parolašenja.

Autor: Vuk Bačanović