-TopSLIDEBiHPrivreda

Od defektnog do efektnog razvoja BiH

Pored unutarnjih neravnoteža (nezaposlenost i neaktivnost) i vanjskoekonomskih neravnoteža (deficiti tekućeg računa i negativna neto internacionalna investicijska pozicija), BiH nije u stanju tijekom poslijeratnog razdoblja stvoriti ni fening tuzemne štednje.

Nije ni u stanju ni reagirati na snažnije vanjske šokove, pa je razdoblje od izbijanja globalne recesije iz 2007. izgubljeno. Ukoliko ne napravi radikalan zaokret, upašće u “zamku strukturne transformacije” kakvu je svijet imao prilike vidjeti u Grčkoj ili Argentini.

Da bi postala ekonomija visokog dohotka, BiH mora proizvoditi visoko sofisticirane i internacionalno konkurentne proizvode s viskom dodanom vrijednošću. A za to je potrebno pokrenuti temeljite reforme. A za njih je nužno pripremiti građane, jer postoje gubitnici (npr. beskrupulozni privatizeri društvene svojine, podzaposlenici javnog sektora, lažni primatelji javnih potpora) i dobitnici reforama (npr. izvoznici roba i usluga visoke dodane vrijednosti, produktivni poduzetnici, nezaposleni, neaktivni itd.).

No, za tu svrhu BiH mora uvesti razvojnu politiku, posebice politiku produktivnosti. A kako ih uvesti i staviti BiH na stazu visokog rasta i razvoja raspravlja se u ovom tekstu.

MN: Ekonomija bez domaće štednje

BiH ima samo jednu korist od currency boarda. To je nepostojanje inflacije, što se može ostvariti i bez currency boarda. Velika, ali u BiH nepostojeća prednost currency boarda je djelovanje mehanizma uravnotežavanja kakav npr. postoji u uvjetima zlatnog standarda, kojemu je currency board najsličniji režim.

To pokazuju visoka nezaposlenost, visoke kamatne stope i veliki vanjskotrgovinski deficiti. Stoga što primjerice nema politika koje bi ispravljale vanjskoekonomske neravnoteže, koje traju od 1995, gomilanje deficita tekuće balance (naročito u srednjoročnom razdoblju koje je prethodilo izbijanju globalne recesije iz 2007. kad su ti deficiti tj. uvoz ino štednje, služili financiranju visokih stopa ekonomskog rasta) vodi pogoršavanju neto investicijske pozicije zemlje. Iznosi -53% BDP, znatno niže ispod prihvatljivih – 35%. No, to nitko u BiH ne stavlja na dnevni red.

No, srećom po BiH, te neravnoteže se ne financiraju samo kreditima, nego poglavito nekreditnim sredstvima tj. prilivom deviza po osnovu izvoza proizvoda neobuhvaćene ekonomije (NE), ino penzija, ino doznaka i investicija dijaspore te inozemnih izravnih investicija (III) i portofolio investicija.

Od iznimnog su značaja ino transferi, glavninu kojih Centralna Banka BiH pripisuje doznakama rodbine. No, tu se uglavnom ne radi o sekundarnom dohotku (transferima) nego o primarnom dohotku koji potiče iz NE. Na njih otpada, po našoj procjeni, polovica priliva tih ‘transfera’, dok se preostali dio zvanično iskazanog sekundarnog dohotka koji otpada na domaćinstva može raspodijeliti na dva podjednaka dijela: penzije i doznake rodbine.

Zahvaljujući ino transferima negativna domaća štednja (od oko 1 mlrd KM godišnje; jer se građani i država pružaju dulje no što im je guber dug) pretvara se u pozitivnu ukupnu (nacionalnu) štednju od (oko 3.5 mlrd KM).

Ni ‘druga Slovačka’

BiH je u razdoblju 2004-2006. bila na stazi ubrzanog razvoja, pa joj je dohodak po stanovniku tog razdoblja premašivao prosječan dohodak po stanovniku zemalja s višim srednjim dohotkom.

No, globalna recesija je zaustavila taj napredak, pa se BiH strmoglavljuje prema zemljama srednjeg dohotka umjesto da se penje prema zemljama višeg i visokog dohotka. Kao što ni bivša Jugoslavija nije uspjela vratiti se na stope rasta prije eksternih (naftnih) šokova i nastavila istodobno održavati visoku osobnu i javnu potrošnje ino resursima (u veličini deficita tekućeg računa), tako radi BiH. No, računi će, prije ili kasnije, stići na naplatu.

Ni znanja ni infrastrukture

BiH ima nizak izvoz jer nema izvozljivih roba i usluga, jer nema privatnog sektora koji bi ih proizveo. A njega nema jer nema njegovog razvoja ‘odozdo’ (organski) dok je razvoj ‘odozgo’ ugušen ‘privatizacijom’ društvenih poduzeća. To je dovelo do deindustrijalizacije i nedostatka izvozljivih roba i usluga.

FBiH ima svega 1443 istraživača u punom radnom vremenu (od čega svega 27 u poslovnom sektoru) i ulaže oko 0.13% bruto domaćeg proizvoda u istraživanja i razvoj (usput, Afrička Unija ima standard od 1%, a Europska Unija od 3% bruto domaćeg proizvoda, što znači da afričke zemlje vode više računa o ulaganju u istraživanja i razvoj nego (F)BiH).  Istraživačko-razvojni centri poduzeća ne postoje jer na njih otpada svega 1.86% ukupnog broja istraživača (dok u zemljama EU zapošljavaju 60% ukupnog broja istraživača), pa ni preduvjeta za proizvodnju i izvoz sofisticiranih roba i usluga.

Globaliziranost BiH je iznimno niska, i to zbog slabe fizičke infrastrukture, prvenstveno informacijsko-komunikacijske i transportne infrastrukture. Građanima i firmama BiH svijet postaje sve dalji – fizički, virtualno i ekonomski.

BiH je postala digitalna pustinja Europe

Vlast u BiH skoro da ne prikuplja prihode temeljem direktnih poreza tj. od bogatih građana i njihove imovine, pa se nejednakost društva povećava. Proletarijat, koji je u komunizmu živio loše ali sigurno, danas živi i loše i nesigurno tj. pretvorio se u prekarijat. Ti prihodi od direktnih poreza iznose svega 8.4% ukupnih poreznih prihoda FBiH, četiri puta manje od EU prosjeka, pa čak i dva puta manje od Hrvatske, najlošije EU članice po tom osnovu. Ako nema prihoda po ovom osnovu, ukupni porezni prihodi se namiču po drugim osnovama, preciznije prihodima od socijalnih doprinosa, koji su kod FBiH veći no i kod jedne zemlje članice EU (v. tablicu 1).

Tablica 1: Struktura poreznih prihoda; BiH (2016) i EU (2014)
Direktni porezi (5 najnižih)     Indirektni porezi (5 najviših)     Socijalni doprinosi (5 najviših)
Hrvatska     16.7     Bugarska     52.4     Slovačka     43.3
Mađarska     17.4     Švedska     51.7     Češka     43.2
Litvanija     18.3     Hrvatska     51.3     Litvanija     40.2
Slovenija     19.6     Mađarska     48.7     Njemačka     39.7
Bugarska     19.9     Rumunija     46.6     Nizozemska     39.6
EU prosjek     33.8     EU prosjek     35.1     EU prosjek     31.4
BiH     8.7         50.9         40.3
FBiH     8.4         46.7         44.9

Izvor: Centralna banka BiH i Eurostat (2017)

Elementi efektne razvojne politike

Puštanje ekonomiji da ide kako ide, iziskivalo bi barem dva stoljeća da postane ekonomija visokog dohotka, ako bi ikad i postala (ilustracije radi, globalna ekonomija će u 2017. rasti 3.5-4% a BiH 3%, umjesto barem 5%).

Vizija razvoja BiH može biti jedino: postati zemlja visokog dohotka. Drugi ciljevi, poput postajanja članicom EU i sl. mogu biti tek izvedeni, nikako strateški ciljevi politike BiH. BiH ne mora postati članicom EU no mora postati zemljom visokog dohotka. BiH se treba pozicionirati kao most Europe i Mediterana tj. ići prema EU na mala vrata a ne navrat-nanos.

Za ekonomiju BiH nisu prihvatljive stope ekonomskog rasta niže od 7% godišnje. Nužno je povećavati produktivnost za 4% godišnje (radi postizanja zadovoljenja EU kriterija konkurentnosti) i zaposlenost za minimalno 3-4% godišnje (radi smanjenja nezaposlenosti na barem 10%).

Kad bi održala stopu rasta od oko 7%, za deset godina bi dostigla dohodak od 9,400 US$. Time bi premašila današnji svjetski prosjek, odnosno imala dohodak nešto veći od onog kojeg danas ima Rumunija. Tek dvocifrena stopa rasta od oko 10.5-11.0% na deset godina osigurava dostizanje dohotka od 12,196 US$ i ulazak u sadašnji klub zemalja s visokim dohotkom. No, taj prag će se u međuvremenu povisiti na oko 15,600 US$.

Da bi BiH povećala udio dodane vrijednosti prerađivačke industrije u BDP, posebice povećala nisku razinu proizvoda visokog tehnološkog sadržaja (sa svega 27 US$ po stanovniku u 2016.), mora provesti treću industrijsku revoluciju i stvoriti uvjete za četvrtu industrijsku revoluciju. Prvu industrijsku revoluciju provela je Austro-Ugarska, drugu SFR Jugoslavija, pa je na aktualnim vlastima BiH provesti treću tijekom narednih deset godina.

BiH ne može biti ni konkurentna, a kamoli tehnološki lider u proizvodnji izvjesnih roba i usluga, ako nema inovacijsku politiku kojom će poticati i istraživačko-razvojnu politiku firmi

Nema visokih stopa ekonomskog rasta bez visokih stopa štednje i investicija. Da bi BiH dostigla komparatore (zemlje visokog srednjeg dohotka i zemlje visokog dohotka) treba imati stopu domaće štednje od oko 30% BDP tj. generirati oko 5 mlrd KM domaće štednje godišnje.

Cenzus za osnivanje trgovačkih banka treba povećati na 20 miliona KM, za osnivanje štedionica na 10 miliona KM, a za štedno-kreditne zadruge na 1 mln KM. Time bi se izvršilo okrupnjavanje bankarskog sistema, dok bi se preostale banke mogle transformirati u štedionice.

Štedionice bi bile regionalne institucije koje bi služile potrebama građana i MMSP. Mogle bi steći 20-30% kreditnog tržišta, kao u slučaju zemalja ekonomskih komparatora tj. imati tržišni udio od barem pet milijardi KM.

Štedno-kreditne zadruge moguće je susresti u 109 zemalja svijeta na šest kontinenata. Prošle godine, na Svjetski dan kreditnih zadruga osnovana je i prva kreditna zadruga u BiH, Iskra 1 no još nije dobila dozvolu za rad i slučaj će najvjerojatnije završiti na Europskom sudu za ljudska prava zbog ugrožavanja ljudskih prava na samoorganiziranje.

Štedno-kreditne zadruge u BiH počela je razvijati Austro-Ugarska početkom 20. stoljeća, kad su imale i snažan rast, koji je u doba Kraljevine Jugoslavije slabio a u komunističkoj Jugoslaviji kopnio dok se u kapitalističkoj BiH i zakonom zabranio.

Važno je spriječiti apsorpciju generirane tuzemne privatne štednje deficitima javnog sektora. Tim prije što deficiti nastaju radi financiranja tekuće potrošnje, a ne radi financiranja fizičke infrastrukture. Tako nema fiskalnog multiplikatora no ima istiskivanja privatnog sektora (‘crowding out’ efekt).

Razvoj treba biti utemeljen, što je više moguće, na inozemnim izravnim investicijama (III) jer nijedna zemlja nije postizala snažan razvoj ako nije ostvarivala transfer tehnologija, kojega je najisplatljivije postizati prilivom III. Nužno je ostvariti minimalno milijardu KM III godišnje.

Piše: Dr. sc. Vjekoslav Domljan, predsjednik Ekonomskog savjeta Vlade FBiH

(Dnevni list)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close