Nije istina da vlast kvari ljude – Istina je da budale kvare vlast

“Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast.” – Bernard Shaw

“Budala ima veliku prednost pred pametnim čovjekom: uvijek je zadovoljan samim sobom.” – Napoleon Bonaparta

Davno je britanski filozof Bertran Rasel pisao: „Jedna od bolnih stvari našeg doba je da su oni koji se osjećaju sigurnim glupi, a oni koji imaju maštu i razumijevanje ispunjeni su sumnjom i neodlučnošću.”

Ovih dana čujemo da lokalni političari se transferiraju i manifestiraju politiku vlastitog mišljenja a delegitimiraju se po pitanju biračkog povjerenja. Ovom prilikom nisu vrijedni pomena – da im se ime spominje, a ima ih u svim političkim subjektima koji participiraju u aktuelnoj lokalnoj vlasti.
Duže vremena se špekuliše o razočarenju koalicionih partnera unutar “nezavisne koalicije”, a povrijeđene su i sujete partijskih liderčića koji su se svesrdno nadali da će im koalicioni aranžman biti politička prednost, a ispostavilo se da ih sada “niko ne jebe ni za suhu šljivu”. Postali su politički nus produkt – kolateralna šteta jeftinog kurvaluka.
Beskurac je što takvi po društvenim mrežama vode “politiku viših nivoa” – sjebaše se retroaktivnom pameću,a u osnovu radi se o najmorbidnijim ništarijame koje ne zavređuju povjerenje u savjetu mjesne zajednice u nekoj nedođiji.
S druge strane imamo “opozicione lidere” koji su završili na direktorskim pozicijama,a da realno ni sami nisu očekivali takvu i toliku stimulaciju za “izdaju opozicije i politčke ideje”.

Na svu sreću političkih aktera pa hemoroidi nisu prelazna bolist, a prepoznavali bi ih po hemoroidno procvjetalim ustima. Njihova rektalna milokliznost i lojalnost je fenomen: vlastitom voljom zavlače se u svaki šupak za koji predpostave da im može neku korist obezbjediti, a da nisu svjesni pri prvom naletu “vjetra” da će završiti na društvenoj vjetrometini. To njima ne predstavlja problem, karakter, obraz, moralnost su njima nepoznanica. Radi se o lešinarima koji cio život egzistiraju na štetu drugih.
Kako nisu vrijedni pažnje i spomena, svako polemisanje o personama je uzaludno trošenje vremena: pitanje svih pitanja je odnos “razumom obdarenih” prema vlastitoj savjesti – DA LI TRPLJENJE BUDALA ima više smisla.

Politička prostitucija kojoj dajemo vlastiti doprinos činjenjem ili ne činjenjem svega onog što su obaveze i prava GRAĐANINA, svako malo kulminira do granica apsurda. Mada je i ta konstatacija relativna ako analitiku postavimo na njenim temeljnim polaznicama.
Današnja politička prostitucija je NAŠ proizvod – produkt mentalne ljenosti GRAĐANINA i njegovog pokušaja da logikom “snalaženja” osigura vlastiti egzistencionalni minimum.

Više nije potrebno da „car“ poduzima bilo kakve korake. Potrćke, protuhe, ublehaši i ini sufleri će mehanizmom „stoke sitnog zuba“, utrkivati se da vas stigmatiziraju, društveno obezvrijede i ušutkaju.

Danas se autoritetima vjeruje. Stručnjaci nisu stručnjaci, već EKSPERTI – produžena ruka autoriteta koja pod nekom formom struke fabrikuje politički pamflet – kolokvijalno kazano „prodaje muda pod bubrege“.
Današnji društveni akteri „igraju dvostruku igru“: jednu za široke narodne mase, a druga je iza kulica.

Činjenica je da se sa promjenom društvenog uređenja i načina mišljenja mijenja i karakter generacija, a sa promjenom karaktera mora se mijenjati i lice patologije. Ovako koncipiran društveni poredak pogoduje stvaranju narcisa, koji pate od praznine i narušenog samopoštovanja.

Današnji građanin, običan i prosječan se nema za šta uhvatiti u smislu stalne i stabilne društvene orjentacije. Kako nemamo društvene strukture i smisao građanina postaje upitnim. Moralne i društvene vertikala se uprostila na vulgarno „SNALAŽENJE“.
Od kada je GRAĐANIN prestao razvijati u sebstvu moralnost kao kriterij vlastitog ponašanja, priča o „NORMALNIM LJUDIMA“ je samo fraza.

Da smo bolseno društvo, to nije nikakva novost ali jeste alarm za sve koji se smatraju “razumom obdareni”.
Nisu ova dešavanja nikakva novost ili naš recept. Teorija dobro poznaje ovo pitanje. Koliko god je austrijski liječnik i psiholog Sigmund Freud (May 6, 1856 – September 23, 1939) bio značajan za izučavanje problema individualne psihopatologije, toliko je francuski sociolog Emile Durkheim (April 15, 1858 – November 15, 1917) bio zaslužan za izučavanje problema socijalne patologije. I što god više vrijeme prolazi to ova dva znanstvenika dobivaju sve više na značaju. Svoje životne putove su započeli skoro istovremeno (Freud je živio nešto duže), no Freud je bio zaslužan za pojam psihoanalize na razini individuuma, a Durkheim za pojam „anomije“ na razini društvene zajednice. Ovdje je riječ o anomiji i posljedicama koje takvo stanje u društvu proizvodi.

Kako se anomija definira?

Francuska Wikpedija Anomija (od grčkog an-: odsustvo od, i nomos: ime, zakon, red, struktura) je društveno stanje koje karakterizira dezintegracija normi koje reguliraju ljudske uvjete i osiguravaju društveni red.

Online Medical Dictionary: Stanje društvene dezorganizacije i demoralizacije koja rezultira disharmonijom između kulturnih ciljeva i načina kako ih dostići. To se može reflektirati na ponašanje pojedinaca na mnogo načina, kroz asocijalno i devijantno ponašanje.
Na Dictionary.com:
„.. stanje ili uvjet individue ili društva koja se karakterizira slomom ili odsustvom društvenih normi i vrijednosti“
Na American Heritage Dictionary:
1. Društvena nestabilnost izazvana erozijom društvenih standarda i vrijednosti.
2. Otuđenje i besmisao nastali kod osoba ili društvenih grupa kao rezultat pomanjkanja standarda, vrijednosti i ideala.
Online Etymology Dictionary:
1. Stanje izoliranosti i uznemirenosti koje proizlazi iz pomanjkanja društvene regulacije i kontrole.
2. Pomanjkanje moralnih standarda u društvu.

Ovdje smo naveli samo primjer da društveni problemi kroz koje prolazimo nisu STRUCI nepoznanica.
GLUPOST uvjek i iznova istražuje i izučava „toplu vodu“.

A ovdašnjoj GLUPOST, legalitet i legitimitet su dali GRAĐANI. Nikada i nigdje na ovim prostorima politički akteri nisu dolazili na vlast nasilno – sve garniture vlasti dolaze “voljom biračkog tijela”.

Svaka druga logika promišljanja odvodi nas pogrešnim smjerom – traženje krivca u “onom drugom” je klasični bijeg od vlastite razumnosti, odgovornosti, obaveza i prava.

Ovdašnje političko, društveno, kulturno i ino stanje je samo i jedino posljedica VOLJE GRAĐANA.

Poraznija činjenica od trenutnog stanja, ogleda se u tome da ALTERNATIVA ne postoji. To što bi se moglo naslućivati kao alternativa još je gore od trenutnih rješenja.
Pojednostavljeno kazano, ovdje se već odavno bira manje loše rješenja od još lošijeg.
Političkih subjekata nemamo, a ovo što zovemo političarima su mentalne i intelektualne lijenčine koje su skontale da se najbolje živi na “državnim jaslama”.
NE ISPLATI SE RADITI, odavno je fraza i floskula koju će te čuti od srednjoškolaca do penzionera.
Ovdje se isplati biti državni uposlenik i NVO aktivista na budžetskim hazmama, a u tu kategoriju spadaju i politički aktivisti svih političkih partija.

M.H. – magazinplus.eu