BiHPolitika

Nije „Čova“ od jučer licemjer

Treba da te bude stid kad kažeš da su Hrvati ugroženi u Mostaru, kao da ne znaš da si sa svojim koalicionim partnerima učinio sve da to tako bude, mostarska djeca i Hrvati, i Srbi i Bošnjaci jedva čekaju da napuste Mostar i BiH jer nemaju posla, tu se ne razlikuju, kao što se ne razlikuju, kad u Abraševiću, Kantarevcu, Pavarottiju ili diskotekama slušaju iste bendove i muziku koju vole.

 

     Tempus omnia revelat/ Vrijeme sve otkriva

 

Piše: Ena ŠARIĆ
Tacno.net             

Kao lik sa ikonostasa, izduženo, mirno lice Dragana Čovića, nije ni okom trepnulo kada je upitan da prokomentarira slučaj verbalnih napada na banjalučkog biskupa Franju Komaricu zbog njegove izjave o Banja Luci kao Blajburgu, Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović je kazao kako je “pogrešno vraćati se i licitirati s prošlošću”.

Licitirali mi ili ne, neke činjenice i događaji su nepobitni kao što je i ova. Istorija a i povjest se ponavljaju. Jer kako Draganu Čoviću, ni u posljednjem ratu, nisu bili važni bosanski Hrvati, koji kao da su bili manje vrijedni jer nisu bili radikalni, tako je i sada. Vratimo se malo u prošlost, pa podsjetimo, kako za hercegovački HDZ nisu bili dovoljno dobri  Hrvati ni, Stjepan Kljujić, ni Ivo Komšić, ni Gradimir Gojer, koji je u Parlamentu ustao da upozori na upotrebu hrvatskog jezika upravo u Parlamentu, koje  Sarajevo u to vrijeme nije poštovalo, iako je jezik već bio ustavna kategorija, nije dobar bio ni Željko Komšić, koji je podsjetimo, u Mosataru prokazan kao Zlatni Ljiljan, jer to je za hercegovačke Hrvate bilo pogrdno, i neupitno loša lična karakteristika, nije dobar bio ni prof. dr. Slavo Kukić osvjedočeni hrvatski intelektualac. Dovoljno nisu bili dobri  ni fra Marko Oršolić ni fra Petar Anđelović, kao što sada  „izvornim hercegovačkim HDZ-ovcima“ nije dobar fra Drago Bojić, dva čapljinska fratra koji su bili dobri građanima ali ne i HDZ-u….ni svi oni koji su disali i dišu zajedničkom državom i koji su BIH prepoznavali kao svoju domovinu, a ne sa figom u džepu govorili „BIH je i naša/moja država“.

„BiH je zemlja religioznih nevjernika”, rekao je dr. Esad  Bajtal. Aferim, stranke i ljudi, koji vode ovu zemlju i svoje narode, ne izlaze iz crkava i džamije, pa pri tome  nimalo ne zaziru od krađe, pljačke i ubijanja. Njihove religijske vođe žive u potpunom srazu sa svojim nacionalnim strankam i u potpunosti podržavaju njihova načela.

U vremenu kada se etničkim čišćenjima Bošnjaka i Srba i tektonskim premještanjima Hrvata iz Bosne u Hercegovinu, kako bi se po Tuđmanovoj i Tutinoj zamisli gradila Herceg Bosna sa glavnim gradom Mostarom, malo k’o je držao do mišljenja bosanskih Hrvata jer to nije bilo mišljenje hrvatskog političkog „centra“ ni u BIH ni u Hrvatskoj. Nikada neću zaboraviti početak sukoba Armije i HVO u Mostaru dok su grad još uvijek kontrolirale zajedničke patrole Armije i HVO, kao i mješovite patrole građana. Tada je iz Posavine došlo nekoliko visokih dužnosnika HVO u pokušaju da smire situaciju. Nisu mogli vjerovati  šta se u Mostaru dešava, jer dok su se u Bosni ujedinjeni HVO i Armija  borili protiv srpskog agresora, u Mostaru i Hercegovina HVO i Armija su bili u ozbiljnom ratu, jer Armija nije dozvolila svoje stavljanje pod komandu HVO-a, pa tako i stvaranje Herceg Bosne. Kako u ratu nisu realizirali dogovoreno, iako su uredno odradili etničko čiščenje Bošnjaka i Srba iz Hercegovina, posebno iz Mostara, kako bi u nju preselili hiljade „zatečenih“ bosanskih Hrvata iz Srednje Bosne, vrijeme za naplatu je stiglo, osjete to najviše Mostar i Banja Luka.

Nekada  smo se još nadali da će i SDA i HDZ, zaiste prerasti u stranke centra kako su obećali u Daytonu no, ni do danas od toga nema ništa, ostale su na istim pozicijama nacionalizma i svojim stavovima bliži su desnici nego centru, potpuno neosjetlivi za ljudska, radnička, socijalna i ina prava građana BiH.  HDZ je i dalje potpuno posvećen nerealiziranom cilju, stvaranju Herceg Bosne, pripremajući institucije, ekonomiju, privredu i obrazovanje, rješava sistem kojem još samo nedostaje teritorij.

Pišem ovaj tekst da uvjerim i sebe i druge da Dragn Čović nije beskrupulozan, bezdušan, licimjeran i neetičan od jučer, jer ni Dragan Čović, ni HDZBIH nisu ni za jotu odmaknuli od ratnih razmišljana, još uvijek im bosanski Hrvati nisu pravi Hrvati pa tako ni Dodikove prijetnje Biskupu Komarici, nisu izazvale Čovićevu reakciji, ne zbog toga što Čović ne vjeruje u Biskupove riječi, nego zbog toga što bi se tim činom suprotstavio novom koalicionom partneru, SNSD-u odnosno Dodiku, ujedinjeni u istom cilju, podjeli BIH na tri dijela. Zato bosanski  Hrvati  ni pod kojim uslovima ne pripadaju Herceg Bosni, jer ne djele njihovo mišljene o uređenju države u kojoj od „građana“ birani partneri na vlasti, ujedinjenim snagama ruše, kradu, i zlostavljaju i državu i građane koji su ih birali.

I da kažem da nismo svi slijepi i gluhi, da kažem da glas bosanskog Hrvata vrijedi manje od glasa hercegovačkog Hrvata, i da to uporedim sa onim što HDZ radi u Mostaru, svodeći izbore na prosti matematički zbir, zaboravljajući svoju odgovornost za logore, urbicid, licimjerstvo u falš privatizacijama i potpuno uništenu mostarsku privredu, i sve ono zbog čega se u Mostar nije vratilo desetine njegovih protjeranih građana. Hoću da kažem da treba da te bude stid kad kažeš da su Hrvati ugroženi u Mostaru, kao da ne znaš da si sa svojim koalicionim partnerima učinio sve da to tako bude, mostarska djeca i Hrvati, i Srbi i Bošnjaci jedva čekaju da napuste Mostar i BiH jer nemaju posla, tu se ne razlikuju, kao što se ne razlikuju, kad u Abraševiću, Kantarevcu, Pavarottiju ili diskotekama.slušaju iste bendove i muziku koju vole.

I  da  se ne lažemo, kao što je SDA prepustila povratak građana Mostara vremenu, a na njihova mjesta dovela podobne glasače sa okolnih brda i planina naše zemlje ponosne, tako je i HDZ bosanske Hrvati i one  u Banja Luci, i one u Sarajevu, proglasio nedostatnim i nepotrebnim, kako ne bi kvarili hrvatsku idilu u BiH. Dragan Čovići i HDZ, zatvarali su oči i uši pred njihovim argumentima, jer bili su nezgodni u izjavama, a i teritorija se nije mogla zaokružiti, jer su bh. Hrvati živjeli uz ostale narode u svim djelovima BiH poznate po izgledu leopardove kože.

Teško je bilo napraviti Herceg Bosnu, odužilo se evo, sve do sada, pa kad je već nema, “Šta me briga za bosanske Hrvate, eto im Dodika i Bakira pa nek se bakću s njima, ionako nismo isti narod“. Ja to tako čitam iz Čovićevog odgovora  na novinarsko pitanje, da prokomentira verbalne napade na biskupa Komaricu, kada je kazao kako je “pogrešno vraćati se i licitirati s prošlošću”, i kako će „demokratski organizirati bezlični „okrugli stol“ koji bi trebao popraviti položaj ono malo preostalih Hrvata u Banja Luci.

Sa prošlošću, tu se slažemo, zaista ne treba licitirati ali se sa prošlošću treba suočiti pogotovo kada se „obnašaju„ tako visoke državničke i stranačke  funkcije. S prošlosti se treba suočiti kada vjera u sekularnoj državi postaje mjerilo života i pravde, jer kako je to lijepo kazao prof. Esad Bajtal: “BiH je zemlja religioznih nevjernika”. Aferim, stranke i ljudi, koji vode ovu zemlju i svoje narode, ne izlaze iz crkava i džamije, pa pri tome  nimalo ne zaziru od krađe, pljačke, ubijanja. Njihove religijske vođe žive u potpunom srazu sa svojim nacionalnim strankam i u potpunosti podržavaju njihova načela.

A sad’ bih rekla nešto što je meni moja nene govorila: „Da bi bila dobar vjernik, ne moraš ti sine, lizati ni džamijske  ni crkvene podove, pred Boga ideš sa svojim djelima“, ona te vode ili u dženet ili džehenem, odnosno, u raj ili pakao,  pa nešto mislim neka se ove naše vođe pripreme. A ako se mene pita na sljedećim izborima za kolektivnog predsjednika države BIH postavila bih bosanske franjevce, čuvare BiH od pamtivjeka.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close