Neotkriveni potencijali: Vraćanje izgubljenih funkcija mozga

Prema teoriji neuronske plastičnosti, mozak nije statičan, nego je riječ o dinamičnom, fleksibilnom i promjenjivom organu, sposobnom da se adaptira novonastalim uvjetima. Naučnici koji zastupaju ovu teoriju smatraju da mozak u kojem su narušeni centri vida ili čula može ponovo obnoviti te centre i vratiti funkcije tim čulima

Mozak novorođene bebe razvija se i raste nevjerovatnom brzinom. Posebno tokom prve tri godine, u mozgu dolazi do intenzivnog formiranja novih ćelija (neuroni), te novih nervnih mreža i spojeva (aksoni, sinapse i dendriti). Nove grane koje se šire iz neurona (spojevi) pružaju se do susjednih ili dalekih neurona, čime se uspostavlja veza s mišićima ili žlijezdama. U tom procesu važnu ulogu igraju hemijske tvari slične hormonima. One su zadužene za razmnožavanje nervnih ćelija i njihovo međusobno uvezivanje. Tako su naprimjer faktor rasta nerva i neutrofički faktori ti koji imaju ulogu u restrukturiranju nervnih ćelija.

Nervne ćelije koje tokom prvih 612 sedmice života ne uspiju izgraditi vezu s drugim ćelijama (nervi, mišići, žlijezde) ostaju izložene planskom izumiranju (apoptoza), kao da su primile neku vrstu Božanske zapovijedi. Primjera radi, ako se pokusnim životinjama nekoliko sedmica nakon rođenja oči drže zatvorenim, neuroni zaduženi za vid, koji se nalaze u moždanoj kori (korteks), izumrijet će i životinja će ostati slijepa.

Mišljenje da nervne ćelije i tkiva koja su oštećena ili doživjela smrt nemaju kapacitet samoobnavljanja, odnosno da se ne mogu povratiti tjelesne funkcije koje su izgubljene kao rezultat oštećenja nervnog tkiva, godinama je bilo zastupljeno u svijetu medicine. Premda je ova teza u dobroj mjeri tačna u slučaju odraslih jedinki, sad već pouzdano znamo da u slučaju djece ovo mišljenje nije tačno. Istraživači su otkrili da se izgubljene moždane funkcije mogu vratiti u određenoj mjeri, odnosno da je ova sposobnost samoobnavljanja ugrađena u samu srž ljudskog bića. Ova sposobnost je nazvana neuronskom plastičnošću ili kapacitetom regeneracije.

Neuronska regeneracija je naziv za funkciju nervnog tkiva da obnovi vlastitu strukturu čije je oštećenje rezultat traume, ishemije, infekcija i mnogih drugih faktora. Ilustracije radi, u slučajevima dječije paralize, kao rezultat izumiranja nervnih limfi na nogama i rukama, dolazi do paralize mišića koji se pokreću pogođenim dijelom nervnog sistema. Međutim, susjedni nervi, razvijajući nove nervne grane, sposobni su ponovo pokrenuti paralizirani mišić. Ovu situaciju možemo usporediti sa situacijom u kojoj bi vaš komšija ostao bez telefonskog signala usljed prekinutog kabla, nakon čega mu vi pružate liniju preko vaše telefonske parnice te oba stana imaju aktivnu liniju.

Prema teoriji neuronske plastičnosti, mozak nije statičan, nego je riječ o dinamičnom, fleksibilnom i promjenjivom organu, sposobnom da se adaptira novonastalim uvjetima. Naučnici koji zastupaju ovu teoriju smatraju da mozak u kojem su narušeni centri vida ili čula može ponovo obnoviti te centre i vratiti funkcije tim čulima. Međutim, pred istraživačima je još mnogo rada da bi se došlo do te tačke. Takva regeneracija predstavlja mehanizam koji podupire teoriju plastičnosti. Uz pomoć ovog mehanizma nadražava se multipliciranje matičnih ćelija. Ćelije kod kojih je nastupila smrt svoju funkciju prebacuju na druge ćelije, kod kojih se inicira razvoj novih grana (dendriti ili aksoni) kod preostalih funkcionalnih nervnih ćelija. Otkrivanjem mehanizama koji stoje iza neuronske plastičnosti i regeneracije rodila se nada u mogućnost liječenja bolesti koje su do sada bile neizlječive.

Primjera radi, kod djece koja pate od cerebralne paralize, kao rezultat nedostatka kisika u moždanoj strukturi do kojeg dolazi prije, tokom ili odmah nakon poroda, pojavljuju se problemi s motorikom, percepcijom i inteligencijom. Kako bi obavio funkcije koje su oštećene, mozak prolazi period adaptacije. Posebno u prvim godinama čovjekova života, naučnici su primijetili nevjerovatan kapacitet reorganizacije ljudskog mozga, a sve da bi se nadoknadili gubici uzrokovani oštećenjem.

Laboratorijska istraživanja, koja su pokazala da neuronska plastičnost i regeneracija imaju pozitivan učinak kod liječenja moždane paralize, razlog su sve veće nade da će u skorijoj budućnosti biti pronađen lijek za mnoge neurološke bolesti odraslih ljudi. Ozdravljenje mozga putem neuronske plastičnosti i regeneracije ne postiže se samo lijekovima. Taj je proces moguće inicirati i putem akupunkture, dodira, masaže i drugih alternativnih načina. Usto, već dugo je poznato da sportovi kakvi su plivanje i jahanje također imaju ulogu inicijatora u regeneraciji oštećenih nervnih ćelija.

Istraživanja koja smo sumirali u ovom tekstu jasno ukazuju na pogrešnost teze da je nemoguće oštećeni centralni nervni sistem popraviti i vratiti mu prvobitnu funkciju. Određeni mehanizmi ugrađeni od Stvoritelja u ljudski metabolizam (genetsku građu) još čekaju da budu otkriveni. Da bismo saznali kakve se to još Božanske tajne kriju u nama, vrlo je važno, uz razvoj nauke, nastaviti i s opširnim naučnim istraživanjima. A sva istraživanja, kakav je bio slučaj i u prošlosti, samo će biti dodatan dokaz Božijeg umijeća i Njegove stvaralačke mudrosti.

Novovrijeme.ba – Haris Gatalo

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close