Nemoć političkih aktera da artikulišu smislenu političku naraciju | Magazin Plus
logo
bios

Nemoć političkih aktera da artikulišu smislenu političku naraciju

Objavljeno prije 2 godine . u sub, jul 23rd, 2016

Model kritičke diskusije u ovdašnjem društvu je ugrožen. Nemoć političkih aktera da artikulišu smislenu političku naraciju zasniva se, prije svega, na mentalnoj lijenosti društvenih aktera i svjesnosti činjenice da savremene tehnologije komuniciranja sa masama omogućavaju manipulativne modele populističkog karaktera koji se zasnivaju na snazi fabrikovanih poluistina – laži.

Oscar Wilde – “Tko li je ono rekao da je čovjek razumna životinja? To je najnesmotrenija definicija koja je ikada izrečena. Čovjek je sve, samo ne razuman”.

 

Model kritičke diskusije se formira generalizacijom kriterija zasnovanih na naučnim raspravama i dostignućima pozitivne političke prakse. Sudionici u svim fazama rasprava su izjednačeni i dopuštena su im racionalna rješenja, dok se nedopuštena smatraju iracionalnim.
Konvencionalnost argumentacijskih pravila podrazumijeva jednakopravnost svih aktera, pri čemu je fenomen zajedničkog znanja ujedno i pretpostavka kritičkog diskursa.

Današnje društvo izgubilo je senzibilitet prema spoznaji ISTINE. Društvo je doživjelo postupno prihvatanje primordijalnog interesa u sferi društvenog života. Sedimentacija društva i pojedinca na formu, a ne sadržaj – razvijanje svih mogućih kombinatorika, a da pri tome elementarne kompetitivne i kvalifikacijske faktore zanemarujemo; doveli su nas u fazu mentalne lijenosti i potrošačke građanske svijesti.
Komercijalizacija personaliteta kao političkog repromaterijala – sirovine za već profilirane političke forme; definitivno je ugrozila trend pozitivnih civilizacijskih tokova.

Danas čovječanstvo ide unazad, po svim elementarnim pokazateljima. Oblikovanje identiteta prepušteno je globalnim trendovima, a da ni sami nismo sigurni da znamo čega smo to danas baštinici. O kojoj tradiciji i baštini, o kojem identitetu govorimo danas u BiH, pa budimo još precizniji u Visokom. Koje je to društveno, kulturno i nadasve političko dobro koje imamo artikulisano kroz politički život ovog grada.

Egzistencijalizam je sebstvo, nauka tako kaže, a kod nas je to temeljno političko polazište sa kojega se nismo još pomakli. Nauka bi, naše stanje, definirala riječima “egsitencionalizam kao sekularni humanizam”, a da sekularni humanizam nije implikacija egzistencijalizma.
David Harvey, istaknuti profesor antropologije na Diplomskom centru Gradskog sveučilišta u New Yorku (CUNtY), kaže za neoliberalizam da je “maskiran velikom količinom retorike o individualnoj slobodi”, da “legitimira drakonske politike koje su stvorene da bi obnovile i konsolidirale kapitalistički klasnu moć.”

“Budala ga vidi na kraju, pametniji u sredini, a samo mudrac vidi cilj već na prvom koraku.” – Friedrich Rückert

U namjeri da sa ovih nekoliko generalizovanih definicija društvenih prilika, naglasim da se ništa ne dešava spontano ili pukim razvojem prilika – želim da objektiviziram visočke političke prilike pred Lokalne izbore 2016. godine.

VISOKO od ratnih godina pa do današnjeg dana nema usaglašenu strategiju vlastitih resursa, komparativne mogućnosti i kadrovskih kapaciteta.
Politika se bazira i kreira unutar kapaciteta jedne ili dvije političke partije po hijerarhijskoj vertikali sa pogrešnim pravcem kretanja. Nikad Visoko nije imalo definiranu političku naraciju koja se afirmirala prema višim organizacijskim strukturama partije ili vlasti. Sve ove godine, ovdašnja politika je pod hipotekom ratnih i poratnih privredno-političkih promašaja, te sa druge strane duboko involvirana u političko-privrednu privatizaciju društvenih dobara.
Političke prilike su namjenski prostitucionalizirane, a sve sa ciljem da se pažnja javnosti preusmjeri na manje bitne stvari dok “velike ribe” ne riješe svoja interesna pitanja.

Za posljedicu imamo političke partije koje više liče na NVO sektor, a i u svom djelovanju se ponašaju tako. (Napomena, kurtoazna: Čast izuzetcima)

Politički rijaliti šou će biti predizborna kampanja što je pred nama. Oblik i formu je zadala aktuelna načelnica Amra Babić, koja dobrano aktuelnu poziciju iskorištava u vlastitu predizbornu kampanju za još jedan mandat na istom mjestu.

I nije sporno što ona to radi dosta vješto i populistički očigledno – iznenađuje inertnost političkih partija koje participiraju u aktuelnoj vlasti.
Amra Babić, realno gledano – predstavlja personifikaciju političkog diskursa u današnjem Visokom.

Medijsko pumpanje lika i djela, kao žrtve vlastite SDA je jedini argument, mada isti ne znači da vlastiti rat sa doskorašnjim političkim istomišljenicima je čini politički relevantnom i da građani Visokog trebaju biti žrtvom političkih previranja u bilo kojoj partiji.
“REZULTATI” kojima se NAPUMPAVA njena predizborna kampanja nemaju nikave logike sa političkom praksom u kojoj živimo. Radi se o vještom iskorištavanju političke “ne snalažljivosti” aktuelnih političkih aktera.

Instrumentalizacija pozicije “Načelnika” i svih “rezultata”, a trebalo bi značiti i “promašaja” – produkt su artikulacije političkih interesa partija koje čine aktuelnu vlast. Izvršna vlast je samo operativni mehanizam Zakonodavne vlasti, a istu čine politički akteri.

Žalosno je da nam se nude politički konvertiti kao najbolje rješenje.

Principijelno gledano; građanim treba kazati da svi oni politički kadrovi koji nisu imali dobro analitičku predpostavku prilikom izbora političkog identiteta, te se retroaktivno “opametili” – nije, i ne smije biti društveno pitanje, već prije svega cijena političkog sazrijevanja koju trebaju platiti.
Primjera radi: vijećnik “X” je u aktuelni saziv Općinskog vijeća Visoko ušao kao “nezavisni” kandidat, a potom konvertirao u SDA, pa opet u “nezavisnog” – sve u istom mandatu. Mijenjanje političkog identiteta tri puta u jednom mandatu je CIRKUS za koji nema niti jednog zdravorazumnog opravdanja.

Proizvodnja senzibiliziranih, emocijama nabijenih spinovanja u obračunu političkih aktera; građanima i društvu ne donose nikavog dobra.

Politika koju nam se pokušava “prodati” u formi “društva jednog lica”, bez političkog koncepta u kome se nude rješenja o političkom kapacitetu vlasti su prodavanje magle.
Ovo društvo je uređeno kao političko po svim zaknoskim parametrima. Za funkcionisanje političke vlasti je potreban politički kapacitet i koncenzus aktera u istoj.

Hipotetički gledano, a istine radi; Visoko je pred izborima da dajući povjerenje “Nezavisnom” kandidatu nastavi praksu političke anrahije u kojoj se nikog neće moći politički analizirati i pozivati na društvenu odgovornost.

Već skoro tri godine imamo tu praksu – Amra Babić, formalno i pravno funkcioniše kao “nezavisni” kandidat od frcanja ostavki u visočkoj SDA, a to je bilo u proljeće 2013. godine.
Od tada do danas, visočka vlast funkcioniše na način da se sve odluke u Općinskom vijeću Visoko “pazaruju” sa političkim partijama koje participiraju u istom.
“Opozicija” u svom sitnošićarluku “lovi u mutnom”, a SDA se ne snalazi.

Ako takvu političku praksu podrazumjeva “nezavisna kandidatura” Amre Babić, građani bi trebali znati da niko u takvoj vlasti neće snositi nikavu političku ili društvenu odgovornost.
Sve političke partije će imati alibi da nisu kreatori političkih tokova, a “Nezavisni” načelnik (bilo ko kada bi bio u toj poziciji) uvjek će imati alibi da mu fali političke podrške u Zakonodavnoj vlasti.

Ako je to izbor i volja građana – stanje stalne političke napetosti i konstantno krčmljenje poreskog novca za kupovinu političkog legitimiteta; demokratski principi nalažu da se poštuje.
Međutim, građani će biti u prilici da biraju kao politički odgovorne osobe ili kao akteri rijaliti zabave; šta god da izaberu bit će to Lokalna vlast u Visokom.

ZA i PROTIV, bilo koga od aktera koji će se nači u ponudi Lokalnih izbora 2016. godine, a da nemamo jasnih i preciznih – principijelnih NARACIJA (planova i programa); svodi se na narodnu “sjaši Kurta da uzjaši Murta”.

P.S.

Nije ovo rukopis protiv Amre Babić, a eventualno “puhanje u vjetar” Halimu Zukiću, Refiku Kurgašu ili Erminu Dlakiću.
Ovo je pokušaj objektivizacije političke zbilje iz trenutne perspektive.
Političke partije i kandidati za predstojeće Lokalne izbore 2016. godine, još se nisu politički angažirali – javno artikulisali svoje političke ponude, te je stoga ovo osvrt na predizbornu kampanju Amre Babić, koja je započeta iz perspektive aktuelne načelnice i poreskim novcima koji podjednako pripadaju svim političkim akterima što participiraju u aktuelnoj visočkoj vlasti.

 

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh