Piše: Enver Išerić
Danas je 2. maj, dan kada je Bosna i Hercegovina bila napadnuta od agresorskih vojnih formacija. Toga dana trebala je, po planovima iz Beograda, da bude zauzeta zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine, svrgnuta legalna bosanskohercegovačka vlast i okončano zauzimanje naše države u samo nekoliko dana vojnih aktivnosti JNA.
Međutim, hrabri branioci Bosne i Hercegovine osujetili su takve monstruozne planove i svojim životima su branili i odbranili našu državu.
Danas, trideset i jednu godinu nakon tih događaja, sudi se najvišem civilnom i vojnom rukovodstvu Republike Bosne i Hercegovine. Sudi se za slučaj „Dobrovoljačka“ i to baš pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pred sudom one države koju su branili i odbranili.
Ja bih volio vidjeti stručnjaka koji bi ovu situaciju mogao objasniti i opravdati na bilo kojem dijelu ove naše planete Zemlje, bilo kojem narodu bez obzira na stepen njegovog društveno-ekonomskog i tehnološkog razvoja.
Ovdje se radi o ozbiljnom društvenom poremećaju bosanskohercegovačkog društva ili bolje rečeno onih koji obavljaju značajne društvene funkcije. U konkretnom slučaju riječ je o pravosudnom sistemu odnosno VSTV-u Bosne i Hercegovine.
Naime, nakon okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, da bi se osnažio i unaprijedio Dejtonski mirovni sporazum, zaključen je međunarodni sporazum, koji je odražavao volju vlasti iz BiH, SRJ i Hrvatske, predstavnika međunarodne zajednice i predstavnika ICTY-a, poznat kao Rimski sporazum, koji je sadržavao Pravila puta po kojima su strane dokaze protiv osoba o počinjenju ratnih zločina, morale dostaviti Tužilaštvu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Osnovni razlog za pregled predmeta od strane Tužiteljstva ICTY-a bio je uspostavljen s ciljem sprečavanja nekontroliranih, politički motiviranih hapšenja i krivičnih progona u zemljama bivše Jugoslavije.
Odluke Tužilaštva međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, donesene nakon provjere dostavljenih dokaza, su obavezujuće za lokalne tužioce, odnosno za tužioce država potpisnica Rimskog sporazuma.
Tako je u slučaju „Dobrovoljačka“, a koji predmet je pripremljen od strane Beograda i Republike Srpske, Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrdilo da je konvoj za koji se sudi braniocima naše države, bio legitiman vojni cilj i da je napad na njega bio „prima facie“ zakonit. Pravila puta uvažavala su najviše međunarodne standarde pri ocjeni dostavljenih dokaza i donošenju tužilačke odluke u tim predmetima.
Zašto se lokalni tužioci (tužioci Bosne i Hercegovine) ne pridržavaju ove odluke Tužilaštva međunarodnog krivičnog suda? Da li to predstavlja kršenje tog međunarodnog sporazuma? Naravno da predstavlja kršenje obavezujuće, već donesene odluke, Tužilaštva međunarodnog krivičnog suda.
Zbog toga bi bilo potrebno, u konkretnom slučaju, zatražiti mišljenje od Međunarodnog mehanizma za krivične sudove, jer je potpisnik ovog sporazuma i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.
Međunarodni mehanizam za krivične sudove bi trebao dati i svoje mišljenje o obustavljanju istrage od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine za više od 250 osoba koje su se nalazile na „A listi“, a to je lista na kojoj se nalaze osobe za koje je Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrdilo da postoji dovoljno dokaza za teška kršenje međunarodnog humanitarnog prava.
Očigledno je VSTV Bosne i Hercegovine, koje ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, skinulo povez sa očiju.
A povez na očima boginje pravde u obliku žene sa vagom i mačem simbolizira nepristrasnost suda koji se ne osvrće na stranke, već pazi na činjenice i istinu pri tome slušajući obje stranke u postupku. Zato Međunarodni mehanizam za krivične sudove, ne smije dići ruke od kontrole provođenja njegovih odluka, odnosno odluka tužilaštva Međunarodnog krivičnog suda, a čije predmete je preuzeo.
Patria
