Države vode ljudi koji su izabrani, ili „izabrani“ od naroda. Narod bira one koji im se, na osnovu dostupnih informacija, čine sličnima njima; one za koje misle da imaju ciljeve slične njihovima.
Tako narod pomalo oblikuje vlast, a vlast narod. Kako vlast ima više mogućnosti pokazati ono što radi, ali i prikriti ono što nije uradila, a trebala je, kao i prikriti ono što je uradila, a nije trebala, ona često manipulira i obmanjuje narod. Nekim politikama i političarima to ide veoma dobro od ruke i ostaju dugo na vlasti, a neki su toliko šlampavi ili izgube vezu s realnošću pa pomisle da im je sve dozvoljeno, pa ih brzo razotkriju i sruše. Naravno, ima i političara i vlasti koji više ili manje rade u korist naroda, ne gledajući vlastiti interes, ali to je druga tema.
Uglavnom, da se primijetiti kako se neke države ponašaju nasilnički. To su prvenstveno velike države, s jakom vojskom, ili one koje imaju zaštitu takvih država jer imaju neke zajedničke interese. I „od kad je svijeta“, uvijek je postojala neka zemlja koja je bila najjača i koja je pokoravala druge. Neke od njih su postojale dugo, a neke poput zvijezda padalica – samo bljesnule i nestale, obično sa smrću vođe koji ih je stvorio. Ipak, zajedničko svima je da su nestale. Ako se nije pojavila nova sila koja ih je nadjačala i uništila, onda su se pojavile unutarnje nesuglasice i trvenja što je dovelo do raspada i urušavanja države.
U ovom trenu najveća sila je, još uvijek, Amerika, mada je očito da je njena moć u odnosu na neke druge zemlje sve slabija i da je samo pitanje vremena kad će se dogoditi promjena. Na svom putu ka uspjehu, ovi i ovakvi Amerikanci, odnosno SAD, uglavnom su koristili silu, i toga se ni do danas nisu odrekli. Još kad su počeli naseljavati kontinent, to su radili silom. Bezobzirno su potiskivali autohtono stanovništvo i otimali njihovo kao da im to pripada po svim mogućim zakonima i po pravdi. Na silu su dovodili robove koji će za njih raditi. Kad pogledamo ko su bili ti doseljenici, vidimo da su na početku bili uglavnom stanovnici iz kolonijalnih sila, koji su se i do tada slično ponašali i živjeli na tuđi račun, zlostavljajući druge, slabije od sebe.
Kako su, dobrim dijelom, otimanjem i korištenjem besplatne radne snage brzo jačali, tako su SAD sve više ugrožavale druge zemlje. Jasno im je bilo da za to trebaju vojnu moć i nisu štedjeli na ulaganju u vojsku. Kad su postali dovoljno jaki, odbacili su i formalnu englesku vlast i postali istinski gospodari. Počeli su smjenjivati režime u drugim državama kako im se prohtije. Nametati sankcije svima koji po njihovim mjerilima ne rade, kao da ime je neko dao to pravo. Ono što drugi nisu smjeli ni pomisliti uraditi, Amerikanci su radili kao da je to najnormalnije. Uz njih su, naravno, lijepo živjeli i oni koji su ih slušali, koji su ih bespogovorno podržavali. Recimo, Englezi su odmah shvatili da su izgubili moć i da se „protivniku koga ne možeš pobijediti, treba priključiti“. Bili su vrlo poslušni i time dobili šansu da i dalje na mnogim mjestima budu važni i veliki, tamo gdje je to bio i interes Amerikanaca, ili bar nije bio protiv njihovih interesa.
Ali Amerika postavljena na ovakvim temeljima može opstati samo dok je toliko jača od drugih da ih može silom držati pokorne. Ako se odrekne sile, to bi značilo, između ostaloga, da mora vratiti svoje dugove, a samo to da učini, trebaju joj godine i godine. Za to vrijeme bi je pretekle mnoge zemlje, SAD bi se raspale i postale sporedan faktor u svijetu, što ljudi navikli na vladavinu silom ne mogu ni zamisliti. Ipak, kraj moći ove države je na vidiku, na dohvat ruke, i pitanje je samo na koji način će se to dogoditi i koje posljedice će uslijediti. Bezbolno neće biti, a čini se i da bi čovječanstvo bilo osvježeno promjenom.
Međutim, ne trebamo biti naivni i očekivati drastičnu promjenu odnosa u svijetu nakon što na vrh izbije neka nova sila. Za očekivati je da će neko vrijeme to biti promjena na bolje, da će biti više pravde, ali to neće dugo potrajati. Tome nas uči povijest, a kažu da je ona učiteljica života. Svaka nova sila je nakon nekog vremena počela sličiti na one koje su bile prije nje, pa zašto bi i ubuduće bilo drukčije? Imamo očite primjere gdje su neki narodi bili ugrožavani, a kad su se oni dočepali vlasti, postali su još nasilniji od onih koji su njih ugrožavali. Da bi se stvarno promijenilo stanje, trebali bi se promijeniti ljudi, a to je ipak mnogo složeniji problem.
Logicno.com
