Piše: Vildana SELIMBEGOVIĆ
Oslobođenje
Posjetili ste Tužiteljstvo Kantona Sarajevo, koje je pokrenulo niz ozbiljnih akcija otkrivanja i hapšenja osumnjičenih za organizirani kriminal. Kad se možemo nadati da na državnom nivou vidimo slične slučajeve?
– Imao sam sastanak sa tužiteljicom Dalidom Burzić i njenim saradnicima. Iz dva razloga. Zato što sam primijetio da ne postoji dovoljno dobra saradnja između Kantonalnog tužilaštva i državnih policijskih agencija, jer je nametnut nekakav stereotip da državne agencije ne trebaju da rade ni za koga drugog u ovoj državi već samo za državno Tužilaštvo i potrebe državnog Tužilaštva, što nije tačno. Htio sam da otvorim te kanale i komunikaciju, pogotovo što se vidi u posljednje vrijeme da Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu radi vrlo ozbiljno, vrlo kvalitetno. Htio sam da ih podržim i da čestitam.
Potraga za receptom
To je način borbe protiv kriminala i korupcije. I zato treba odati priznanje za takav rad, a ujedno sam htio da vidim kakav je recept u Tužilaštvu KS-a za dobar rad, da bih sam sebi odgovorio na pitanje zašto sve to ne funkcioniše u Tužilaštvu BiH. Zašto Tužilaštvo BiH ne može da odgovori na zahtjeve u pogledu otkrivanja, sprečavanja najtežeg oblika krivičnih djela, organizovanog kriminala i korupcije, a zapravo bi po svojoj nadležnosti upravo to trebali da rade.
I šta je recept?
– Ja sam zaključio da je recept da u kompletnom menadžmentu i kod svih tužilaca postoji svijest i opredjeljenje da se bore protiv kriminala i korupcije. Uvjereni su da samo takvom borbom mogu uspostaviti vladavinu prava, mogu uspostaviti pravnu državu i da je to praktično budućnost kvalitetnog i dobrog života u Bosni i Hercegovini. Dakle, oni su svjesni te činjenice i svjesni su svoje odgovornosti, opredijeljeni su da ispune tu svoju obavezu koju je država povjerila njima.
Mislite da te svijesti nema u Tužiteljstvu BiH?
– Ne postoji kod njih ta vrsta svjesnosti. U državnom Tužilaštvu su umislili da su oni elita, da su najpametniji, najbolji, da oni sve znaju, i da su ovi ostali nivoi za neke niže poslove. Mi imamo slučaj Pandora koji se vuče već treću godinu. Ja stvarno ne znam kako da to Tužilaštvo BiH ubijedimo da od njih najvećim dijelom zavisi hoćemo li se mi ovdje izboriti za vladavinu prava i da od njih zavisi da li će se rasvijetliti, otkriti, spriječiti najveće prevare koje se dešavaju ovoj državi i ovom društvu pomoću kojih se veliki dio novca iz državnog vlasništva, da tako kažem, prenosi u privatne džepove? I zbog te svoje umišljenosti, zbog te svoje nesvjesnosti o čitavom tom problemu, pa i ranijeg menadžmenta koji je totalno promašeno i pogrešno vodio Tužilaštvo, ova zemlja tu ima problem. Tužilaštvo BiH je samo pokušavalo naći način na koji će se reklamirati, a iza reklame nema ništa: pompezno su najavljivali Pandoru kao proces stoljeća, kao predmet u kojem je država oštećena preko dvije milijarde KM, a šta su uradili? Treća godina prolazi. I nema nijednog opravdanja, a nabrojat ćemo desetine sličnih pandora. I oni su u kolapsu, haosu, u glibu i vrte se samo u tom blatu. Njima treba glasno i jasno reći da u vrlo kratkom periodu podvuku crtu i ustanove jesu li u stanju da uspostave red, nekakvu organizaciju, da funkcionišu, da se okrenu svojoj ulozi i onom što od njih ovo društvo očekuje. Ako nisu, onda se mora neko umiješati i postaviti pitanje odgovornosti, ako treba i opravdanosti postojanja zbog neefikasnosti i nerada.
Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće je nadležno i moralo bi da radi svoj dio posla?
– Ono je dobrim dijelom odgovorno za čitavo stanje u pravosuđu zato što praktično ne postoje nikakvi kriteriji. Da ne pominjem ovdje nepotizam, korupciju, ali istina je da su nekvalitetni ljudi došli na određene pozicije, a od njih se očekuju odgovorni poslovi. Ima tužilaca u Tužilaštvu BiH koji ne znaju da odrade složen predmet.
Ima i problema druge vrste: javna je tajna da je suspendirani glavni tužitelj čuvao predmete po ladicama, neki dan je objavljeno da će istraga o Bobar banci ponovo biti provedena zato što je davao svom šefu kabineta da ispituje svjedoke?
– Pitanje je uopšte kako će se završiti taj predmet. To je sad vrlo diskutabilno. Ja sam totalno sumnjičav, zato što je pitanje šta će sada govoriti svi ranije saslušani. Mogu mijenjati iskaze, svakakve razloge da traže i bukvalno je onda jasno da je Tužilaštvo BiH upropastilo i uništilo taj predmet. Jeste bivši glavni tužilac nanio najviše štete tom predmetu zato što je neovlaštenoj osobi dao da radi procesne radnje, međutim, njega više nema i nadam se da ga neće više biti na toj poziciji, da će odgovarati krivično za sve što je uradio. Šta se sad dešava?
Sve smo siromašniji
Mi nemamo nikakvih naznaka da će se bilo šta u tom Tužilaštvu promijeniti. Tužilaštvo BiH ne funkcioniše u organizacionom smislu, u institucionalnom smislu, u smislu ljudskih odnosa, u smislu opredjeljenja da se uhvati ukoštac sa gorućim problemima, da se bori protiv kriminala i korupcije, da se zalaže za snažnu vladavinu prava. Od toga koliko je snažna pravna država zavisi sudbina ove države i svih njenih građana. Zato što korupcija i organizovani kriminal ruše temelje ove države. Zato što nijedan ozbiljan investitor neće doći ovdje. Zato što kapital neće doći ovdje. Zato što neće biti novih radnih mjesta ovdje i zato što ćemo na ovaj način biti sve siromašniji i siromašniji, što će sve više i više pogotovo mladih ljudi ići iz ove države.
U slučaju Pandora spomenuli ste oštećenje države od dvije milijarde, Bobar banka je teška 300 miliona, Balkan Investment Banka milijardu i dvjesta miliona, dakle, samo tri slučaja iznose tri i po milijarde, da ne pominjem Pavlović banku. To je više nego naš posljednji aranžman sa MMF-om koji ćemo vraćati tolike godine. Da li iko na ovakav način razmišlja?
– Pa zato ja kažem da mi se čini da ne postoji dovoljno razvijena svijest i odgovornost tih ljudi u pravosudnim institucijama. Mi smo uspostavili nezavisno pravosuđe i to je dobro, ali ti ljudi ne razmišljaju o državi i ne prihvataju odgovornost. Mi smo sada sabrali tri i po milijarde, ali kada bismo duže nabrajali, došli bismo i do 35 milijardi. Nama ne bi trebao MMF. Ali to je pitanje svih pitanja: korupcija je ušla i u te sfere društva i ne postoji percepcija da će zbog kriminala i korupcije neko odgovarati, da će mu biti oduzeta imovina, da će biti konfiskovana.