Daljinski upravljač kao tehničko sredstvo pokazao je svu svoju opravdanost u svakodnevnoj upotrebi.
“Medijski daljinci i analitičari” sa pobjedom Trumpa u Americi definitivno su “prdnuli u šišu”. Svi prethodni primjeri društvene štetnosti Medijskih “daljinaca”, kako u svijetu – tako i u ovdašnjem okruženju, iznalazili su načina da vlastitu odgovorost preusmjere na neke druge stvari i krivcima okvalifikuju neke druge društvene aktere, međutim sa američkim izborima se ta društvena pogan definitivno oslikala u svoj svojoj poraznosti i besmislenosti.
Primjere ovoj tezi lahko je izlistati:
– Mediji i “analitičari” su predvđali “tijesnu pobjedu” protukandidatkinje Trumpu,
– Mediji i “analitičari” su predviđali da građani Engleske neće izglasati izlazak iz EU,
– Mediji i “analitičari” su opravdavali “Arapsko proljeće” i nemilosrdnu likvidaciju lidera Libije i Iraka.
– Mediji i “analitičari” su godinama lagali o nuklearnim postrojenjima u Iranu.
– Mediji i “analitičari” desetljećima opravdavaju neokolonijalnu politiku političkih i financijskih močnika sa Vol strita.
S vremenom su se VELIKE ISTINE pretvarale u fabrikovane laži iza kojih se isčitavala pohlepa, već formirane i etabilirane svjetske mainstream politike, koja se otuđila od svih država i političkih institucija .
SVJETSKA vlada je nešto što se samo nazire, ali duži niz godina njena funkcionalnost je više nego evidentna.
Od pojave Putina i njegovog velikog povratka na svjetsku političku scenu, pa sve do pobjede Trumpa – svijet je strahovao da će postati žrtvom “Svjetske vlade” – neviđene bjede, lešinara koji kao siva eminencija isisavaju sve vrijedno iz svakog planetarnog kutka.
Samo budale, mediji i “analitičari” danas podržavaju i dobroćudnim doživljavaju politike “zapadnih” zemalja. Igrom slućaja, GRAĐANI nisu ovce po mjeri “analitičara”, ili su to prestali biti.
Stidljivo su svjetski, pa neki i “naši” ljudi od pameti ukazivali na pogubnost politike “Svjetske vlade” – političkih i financijskih moćnika sa Vol strita, naglašavajući da je GLUPOST i neznanje postalo najprofitabilniji resurs.
Imre Kertes, mađarski nobelovac iz devedesetih godina prošlog vijeka, aktualizirao je dilemu “da je priča o samoubilačkom liberalizmu i o blesavoj demokratiji” došla do te mjere – društvene relativizacije da li treba dati “demokratiju i pravo glasa čimpanzama”.
Pouzdanost američkih analitičara se desetljećima pokazuje, samo i jedino kao dobar spin – “šarena laža” ili dobro unovčena priča po narudžbi Vol strita – diktatora, naravno plaćena poreskim novcima.
Jedan od sistema stvaranja dodatnih profita je da veliki kapital preko svojih poslušnih političara namjerno neumjereno povećavaju izdatke iz državnih kasa, zbog čega se države uvaljuju sve dublje u dugove. Sredstva iz državnih kasa se direktno ili indirektno prelijevaju u profite velikog kapitala i onda na kraju opet narod mora dodatnom štednjom spašavati pretjerane državne dugove od kojih su samo veliki profiteri imali koristi.
Sve kapitalističke zemlje svijeta su pod direktnom političkom tiranijom velikog kapitala.
Žalosno je da ovdašnji društveni akteri, samim tim i mediji svaku budalu i ublehu ako je došla sa ZAPADA ili ISTOKA doživljavamo ozbiljnom, dobronamjernom i što je najžalosnije kompetentnom – kvalificiranom da nam drži lekcije o nama samima.
Današnje moje razočarenje nije bazirano na mentalnim “izdrkotinama” izvjesnih “stručnjaka za ništa”. Tugu mi proizvodi spoznaja po pitanju našeg odnosa prema tim ništarijama, i uzimanje njihovih “mišljenja” za meritorna.
Mentalna ljenost ovdašnjeg insana odavno je prerasla u glupost – to je moje najveće razočarenje.
M.H.
magazinplus.eu
