Beha vlastodršci laganje smatraju svojom temeljnom vrlinom koje je uslov svih ostalih, a kad susretnu istinu, udare u bezglav bijeg, kao da su ugledali sablast izišlu iz groba, onog u kojem počiva rahmetli Bosna i Hercegovina
1. Direktor sarajevskih Toplana Mevledin Bećirević poslao mi je račun za decembar koji veli da mu “dugujem” novih 65,80 kaemova. Valjda to spada u onih 40 posto koje sam obavezan, i nakon isključenja, Mevledinu plaćati do smrti, jer ne mogu sa Toplanama nekažnjeno raskinuti ugovor koji nikad nisam potpisao. Sad mu “dugujem“ ukupno 1.540 maraka za grijanje. Uz taj račun poslao mi je i dopis u kojem se kaže:
„Obavještavamo Vas da smo redovnim kontrolama, obilaskom korisnika koji su isključeni iz centralnog toplifikacionog sistema, bili onemogućeni pristupiti unutrašnjim instalacijama (priključnom mjestu) za Vaš prostor.
S obzirom na rečeno, neophodno je da nas kontaktirate na broj telefona 033 678 395, kontakt osoba Fikreta Sadiković, radi utvrđivanja termina za provjeru statusa korisnik usluge – isključen korisnik.
Ukoliko se ne budu stekli uslovi za navedenu provjeru, obavještavamo Vas da ćemo, u narednom periodu ispostavljati račun za centralno grijanje po odobrenim tarifnim stavovima za korisnike usluga – domaćinstva/poslovni prostori kojima se isporučuje toplotna enerija, odnosno da ćemo Vaš prostor evidentirati kao ponovo uključen na naš sistem i fakturisati pun iznos mjesečnog zaduženja“.
Dosadašnji tekstovi u vezi s Toplanama: prvi, drugi, treći, četvrti
Mevledin, naravno, laže. Ali ga neću pitati: ko te naučio da lažeš? Znaš li da ne valja lagati? Znaš li da je Kuran zabranio laganje? Ili vjeruješ da nije grijeh slagati vlahu? Neću ga pitati, jer znam da beha vlastodršci laganje smatraju svojom temeljnom vrlinom koje je uslov svih ostalih, a kad susretnu istinu, udare u bezglav bijeg, kao da su ugledali sablast izišlu iz groba, onog u kojem počiva rahmetli Bosna i Hercegovina.
Bećirević laže da su „bili onemogućeni pristupiti unutrašnjim instalacijama (priključnom mjestu ) za Vaš prostor“, jer njegovi tehničari, koji su u maju prepilali cijevi, znaju da se priključno mjesto ne nalazi u mom stanu već na hodniku u kutiji koja se ne zaključava, pored ulaza u stan.
Mevledin voli starca u 73. godini i srčanog bolesnika uznemirivati i na ovakav način, ali jebem ja na kamaru sve balije, na čelu s Mevledinom, koji misle da mogu išta Marku Darinkinu koji se, pod granatama, Dabiću i kumpaniji najebo mile materešine.
Pa sam, pred svjedokinjom Aišom, nazvao Fikretu Sadiković, koja je bila na pauzi, ali je njena kolegica ljubezno pristala da njoj kažem što imam, a ona će to prenijeti Fikreti. Rekao sam da sam, od Bećirevića, dobio dopis kojim traži pregled priključnog mjesta, da ću sjutra vazdan biti u stanu, a neka mi se tehničari telefonom jave dva sata prije nego što će doći: moram imati svjedoka, jer živim sam. Bećirevićevi tehničari nisu došli.
Sljedeći dan, opet sam zvao Toplane, dobio Fikretu Sadiković i kazao joj da juče njihovi tehničari nisu došli, a da ću ih sjutra od 11 do 12 sati čekati u svom stanu sa svjedokom. Prenijeću im, rekla je Fikreta. Čekao sam ih, sa Šekijem Radončićem, do jedan sat, i nisu došli. Bećirević je znao gdje je priključno mjesto, ali me voli uznemirivati i ovako i slanjem fiktivnih računa za grijanje.
„Da mu složiš krivičnu prijavu zbog uzemirivanja?“ – kaže Šeki.
„Premali je Mevledin za to. Pisac sa 35 objavljenih knjiga ne bi se sucki ganjao sa Bakirovim kepecom koji visinu kobile na kojoj jaše smatra svojom prirodnom visinom. Iz djetinjstva pamtim Milića Simovića. Nije se skidao sa konja. Nikad ga nisam vidio na zemlji. Jer je bio mali ko škanj, ovdje bi rekli ko šamrla. Bakirovi mameluci većinom su milićisimovići“.
2. Jednom pravniku sam pokazao listing Elektroprivrede koji dokazuje da se od 2013. godine grijem električnim konvektorima, a on je rekao:
„Direktor Toplana nema ugovor sa tobom, i može te uhvatiti za hašimagu. Ne znam na osnovu čega bi mogao da te tuži, jer sudi se po dokumentima, a ne po izvještajima njegovih službenika“.
„Ne službenika no robova. U Bihi vlada feudalizam sa elementima robovlasničkog sistema. Mevledin Bećirević je organ koji je prošli režim, na samrti, zavještao ovom režimu, kako veli jedan aforizam“.
„I ne znam kako bi te bilo koji sud mogao natjerati da mu ‘dug’ platiš. A što se tiče onih četrdeset posto koje bi trebalo da mu plaćaš…“
„Jer u dvoetažnom stanu, koji je na posljednjem spratu i na uglu zgrade, s jednim košmijom dijelim isti zid!“
„To je komedija. Sutra ću ti dati sudsko rješenje u kojem se pominju tih četrdeset posto. Rješenje u kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine zalijepio vruć šamar Vrhovnom sudu Federacije“.
3. Evo te presude koja je dokaz da direktor Toplana, koje su zlatna koka Bakira Jamibegovića, nije na sudu nepobjediv, kako su mi rekle njegove žrtve. Kazano jezikom Tribjun Ferala, u ratu između direktora Bećirevića i građanke Eme Hodžić, Ustavni sud BiH ponudio je lulu mira i Bećirević popušio.
Više neće moći da božanski lahko građanima Sarajeva bakirovsku demokratiju ućeruje u kosti. Nastaviće sa ućerivanjem, jer mu je Allah podario basnoslovan talenat za tu rabotu, a veliki broj mojih sugrađana su ovce koji pojma nemaju o svojim pravima, ali više neće moći da sudove upotrebljava kao pendrek pravljen lično za njega. Apelaciju Eme Hodžić koju je Ustavni sud BiH prihvatio smatram početkom bune protiv dahija na vlasti.
U obrazloženju presude, dugom 17 stranica, Ustavni sud BiH je temeljito analizirao obrazloženja presuda Općinskog suda, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda Federacije BiH i priopćio pravorijek koji je, po ustavu BiH, konačan i obavezujući, pa se Bećirević može žaliti jedino sudu u Strazburu, sa punim pravom, uostalom, jer je pogaženo njegovo neotuđivo ljudsko pravo da Sarajlije prca u zdrav mozak.
A u meni se probudila moja pokojna baba-Staka, čuvena kontra-vještica, to jest narodna vidarica koja je građanima sela Papa salivala stravu. Pa ću, da svojim sugrađanima rašćeram stravu od Bećirevića, kazati da više nisu obavezni biti Mevledinovi mrtvi podanici, jer ih na to ne prisiljava ni ustav BiH, ni Protokol uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava. Naprotiv.
Nije da ih ne razumijem: duh podaništva je ovdje pomno njegovan, kao zumbul, za sultanske vladavine, za cara Franje Josifa, za Karađorđevića, za Pavelića, za Tita i za dinastije Izetbegović, zato je doveden do savršenstva.
Moj prijatelj Tomo Poček sa Cetinja jednom je rekao: “Bosanci, hem! To je vjekovima naviklo da ga neko vrše!” Objašnjenje za one koji ne vladaju crnogorskim jezikom: na gumnu se vrše žito pomoću željeznih ploča prikovanih za konjska kopita.
Razumijem ih, dakle, ali odsad ne moraju biti Bećirevićevi podanici veći neg je normalno, ne moraju biti ”mrtva raja”, kako se zborilo u tursko doba, jer je, u sporu između direktora Toplana i Eme Hodžić, Ustavni sud u sastavu Mirsad Ćeman, predsjednik, Mato Tadić, potpredsjednik, Zlatko M. Knežević, potpredsjednik, Valerija Galić, sutkinja, Miodrag Simović, sudija, i Suada Palavrić, sutkinja, u Velikom vijeću donio sljedeću odluku:
“Usvaja se apelacija Eme Hodžić.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola uz Evopsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 209001 13 Rev. od decembra 2014. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) ustava i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku do 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u ‘Službenom glasniku Bosne i Hercegovine’, ‘Službenim novinama Federacije Bosne Hercegovine’, ‘Službenom glasniku Republike Srpske’ i ‘Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine’”.
Evo kako je počelo. Općinski sud, koji brani bakirovsku demokratiju otimačko-pljačkaško-lupeškog smjera, presudio u Bećirevićevu korist, pa se Hodžićeva žalila i Kantonalni sud je prihvatio njenu apelaciju. Onda se Bećirević žalio i Vrhovni sud FBiH presudio je u njegovu korist. Onda se Hodžićeva žalila na presudu Općinskog i presudu Vrhovnog suda Federacije BiH i Ustavni sud BiH je naložio Vrhovnom sudu FBiH da postupi po naređenju. Pravna pouka za građane: može se pouzdano reći jedino da Babin Sin ne može utjecati na rad Ustavnog suda BiH. A meni se sviđa što je Srbin Miodrag Simović, o kome imam dobro mišljenje – o ostaloj gospodi i gospođama ne znam ništa – učestvovao u odbrani ljudskih prava Hodžićeve.
Danas ovim gradom ne vladaju nego haraju Hadžiuzimagići na čelu sa Bakirom Jamibegovićem, i mnogi moji sugrađani imaju dojam da nema podruma u koji se možeš sakriti od njihovoga granatiranja, ali sudska pobjeda Eme Hodžić kaže da njihove granate treba dočekivati na volej, a u svakom slučaju da se ne moramo ponašati kao Mujo iz onog vica.
Jedan čoek mnogo jači od Muje vezao ga za drvo kraj puta, odradio ga i otišao. Naiđe putnik i pita: šta je to? Mujo mu kaže. I taj odradi Muju i ode. Tako i drugi. Naiđe treći i pita: šta je? A Mujo veli: “Jebi i prolazi!”
4. O čemu se radi? Presudom Općinskog suda (broj taj i taj, datum taj i taj) odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud utvrdi “da su se stekli uvjeti za raskid ugovora o pružanju usluge centralnog grijanja koju je tuženi pružao u stanu na kojem je apelantica vlasnica”, te da je Bećirević “dužan isključiti (apelanticu) sa zajedničkog sistema grijanja i dozvoliti joj da se priključi na individualni sistem etažnog zagrijavanja svog stana” koristeći uslugu ”Sarajevo gasa”.
U obrazloženju Općinski sud je naveo da je apelantica prije pokretanja parničnog postupka vodila vanparnični postupak pred istim sudom (broj taj i taj) radi utvrđenja da postoje tehnički uvjeti za uvođenje individualnog etažnog gasnog grijanja. U toku postupka za osiguranje dokaza provedeno je vještačenje, pa je vještak, pored ostalog, utvrdio da je u zgradi u kojoj se nalazi apelanticin stan “izvedena i gasna instalacija” i da od 1996. godine apelantica ima status evidentiranog potrošača gasa, da je apelantica izmijenila ugrađeni gasni aparat novim koji omogućava i grijanje stambenog prostora, te da postoji tehnička mogućnost priključenja na gasni aparat i odvajanja od zajedničke mreže Bećirevićeve. Dalje je općinski sud naveo da je iz provedenih dokaza nesumnjivo utvrđeno da je apelantica vlasnica stana u pitanju i da koristi toplotnu energiju koju joj isporučuje Bećirević, da mu se obraćala sa zahtjevom za isključenje s kolektivnog zagrijavanja, da mu je dostavila navedeni nalaz vještaka, ali je ovaj njen zahtjev odbio Mevledin Bećirović koji će na dužnosti dikretora Toplana dočekati penziju kada će konačno biti obaviješten o tome šta je sve radio kao Bakirov doberman.
Dalje, uviđajem na licu mjesta, sud je, između ostalog, utvrdio da se “između dva stana ispred ulaza nalaze u zatvorenom ormariću zajedničke cijevi za snabdijevanje toplotnom energijom koje se dalje odvajaju na ulazu u stanove, te da je svaka cijev od strane izvođača osigurana posebnim zatvaračem tako da se ispred stana može prekinuti dovod toplotne energije za svaki stan pojedinačno”.
Sud je također saslušao i svjedoke, koji su također vlasnici stanova u istoj zgradi kao apelantica, koji su izjavili da se ne protive apelantičnom isključenju. Jedan je svjedok izjavio da ne zna kako bi to utjecalo na grijanje u njegovom stanu jer nije stručan da to procijeni, dok je druga svjedokinja izjavila da “smatra da ne bi bilo razlike ukoliko bi (apelantica) nakon toga grijala čitav stan drugim energentom”, kao i da je Bećirević jednoga korisnika isključio s mreže ”zbog neplaćanja računa 40% na ime naknade za grijanje”.
Općinski sud je, rekoh, odbio njen zahtjev.
5. O ovih 40% naslušao sam se priča u susretima sa sugrađanima na ulici, u kafani, ili na drugim javnim mjestima, jer sam od 1992. bio neka vrst sveštenika pred kojim su Sarajlije, što znači ogromnom većinom muslimani, ispovijedali ne svoje grijehe već svoje nesreće i mnoge nevolje. Žitelji Alipašinog Polja, na primjer, gdje je centralno grijanje katastrofalno riješeno, žalili su mi se da ih Bećirović grije nedovoljno – a i zahtjev Eme Hodžić da bude isključena iz Bećirovićeve mreže zasnivao se i na “nedovoljnom zagrijavanju” – pa su se dodatno grijali na struju, ali ugovor sa Toplanama nisu smjeli raskinuti, jer će ih Bećirević sudski prisiliti da i dalje plaćaju četrdeset posto sume koju su ranije plaćali. ”Dokle?” pitao sam jednoga. “Dok je dunjaluka”, rekao je.
Riječ je o “posrednom grijanju”, ubleha koju je Bećirević uspješno prodavao svojim žrtvama: iznad vas je komšija, ispod vas je komšija, i zdesna i slijeva je komšija koji vas posredno griju, i to se mora platiti.
Kantonalni sud, koji je prihvatio Eminu apelaciju, Bećirevićev navod da je apelantica kupovinom stana pristala na opće uvjete iz ugovora o pružanju toplotne enegije proglasio je neosnovanim i da ”nema uporište ni u jednoj zakonskoj odredbi“, a da je ”institut posrednog grijanja”, na koji se Bećirević pozvao, “pravno neodrživ i neosnovan”.
Ljudi s Alipašinog Polja nisu znali da ih Bećirević plaši praznom puškom. Obavezu da plaćaš 40% pune cijene grijanja zakon propisuje samo kad, zbog vanrednih okolnosti, ne zagrijavaš svoj stan, u kom slučaju može doći do pothlađivanja drugih stanova, ali ako se, pod propisanim uslovima, isključiš iz centralnog grijanja i svoj stan griješ drugim energentom, Bećirević može objesiti mačku o rep zahtjev da mu i dalje plaćaš 40% cijene grijanja.
S druge strane, Bećirević je svojevoljno isključio iz mreže jednog stanara u Eminoj zgradi i boljelo ga je dupe što bi to moglo dovesti do pothlađivanja drugih stanova, a bio je ozbiljno zabrinut da bi do tog pothlađivanja moglo doći ako se Ema isključi iz njegove mreže i na plin grije svoj stan.
6. U obrazloženju Ustavnog suda BiH kaže se: “na osnovu izvedenih dokaza, a naročito nalaza stalnog sudskog vještaka koji je izvršio uviđaj i dao mišljenje tokom parničkog postupka, Općinski sud je zaključio da je apelantičin tužbeni zahtjev neosnovan”. Jer, da se poslužim duhovitošću Viktora Ivančića, kad bi Bakir Jamibegović, kome sarajevske Toplane služe kao krava muzara, živio u Londonu ili Štokholmu, bio bi obavezan pridržavati se zakona, ali živi u Sarajevu i zakoni su obavezeni pridržavati se Bakira Jamibegovića.
7. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: “Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje imovine”. I Bećirević i Općinski i Vrhovni sud FBiH slažu se: U načelu da, ali pod uslovom da Toplane Emi propišu kako će zagrijavati svoj stan.
Osionost i bezobzirnost balija koji su se u Sarajevu dočepali para i moći, to je Strašni sud, kažem Hazbu. “Ne”, veli on, “to je znak da je Kijametni dan blizu”. Jednom je Allah kazao sebi: baš da vidim šta će ispasti ako napravim insane u koje ću turiti ono najgore u bošnjačkom narodu, a rezultat tog pokusa je balijska elita na vlasti. Sve bećirević do bećirevića. “Šta ovo sazdah, majka mi žalosna”, hvata se Allah za glavu. “Šta ćeš, desi se”, kažem ja njemu. “I Dželaludinu Rumiju, koji je veći pjesnik od tebe, dešavalo se da omane”.
8. Mevledin Bećirević koji ima, bar tako mi je rekao čovjek s Alipašinog Polja, 10.000 maraka mjesečnu platu, koliko moja godišnja penzija, zna da su njegove žrtve kokuzi koji nemaju para za advokate kako bi ga ganjali do Ustavnog suda, stoga su osuđeni da se drže Mujinog načela: jebi-i-prolazi. Ema Hodžić je očito imala para da istjera pravdu. Ja jesam umirovljenik, ali sam 10.000 maraka, koje sam dobio kao otpremninu, oročio za svoju sahranu, stoga Bećirevića po crnogorski pozivam: iziđi mi na sudski megdan, ako si žena nijesi!
Autor: Marko Vešović
Izvor fotografije: klix.ba
Prometej.ba
