Marko Tomaš: Kako će bogati igrati u budućnosti

Samo se bosanskohercegovačkim Beavisu i Buttheadu može dogoditi da se čude mlitavoj utakmici već sredinom prvog poluvremena a da su oni sami odabrali upravo tu utakmicu za direktan prijenos. Tako je OBN – ov dvojac pored utakmica između Tottenhama i Borussije te Liverpoola i Seville odabrao, zamislite, spektakularni sraz Real Madrida i ciparskog APOEL – a. Stvarno mi nije jasno što su očekivali ali znam da riječi, koje su odzvanjale mojom dnevnom sobom nakon što sam shvatio da sam osuđen gledati Realovu trening utakmicu, nikako nisu za javnost.

Uskratili su nas tako, svojom mudrošću i providnošću, za sudar nekih od najpotentnijih europskih momčadi. Gdje im je pamet bila pri izboru utakmice stvarno mi nije jasno. Znam da su opet, ni krivi ni dužni, nadrapali gledatelji. Ako netko shvata logiku kojom su rečeni Beavis i Butthead bili vođeni neka mi javi. Stvarno bih volio razumjeti što im je bilo na pameti kad su gledali raspored prvog kola ovogodišnje Lige prvaka pa za prijenos izabrali jednu utakmicu za koju su i potpuno neupućeni mogli pretpostaviti da će biti tek malo teži trening za momčad iz Madrida. Katkad su zbilja iritantni, ali njihova smušenost zna biti simpatična baš kako je slučaj i s gorepomenutim crtanim likovima.
BOGATA BUDUĆNOST

Broj postignutih zgoditaka obrnuto je proporcionalan kvaliteti nogometa koji smo gledali. Još jednom se potvrdilo da iz godine u godinu natjecanje u skupinama Lige prvaka postaje sve predvidivije i dosadnije. Razlike u kvaliteti svake su sezone sve veće i oni mali klubovi koji uspiju dobaciti do Lige prvaka u pravilu služe za popravljanje gol razlike. To sigurno ne ide u prilog natjecanju koje ima pretenzije biti najelitnije nogometno natjecanje na svijetu. Vidjet ćemo koliko će se to promjeniti naredne sezone kada se uvodi novi sustav natjecanja, ali sve miriše na konačno stvaranje nekakve europske superlige koja će okupljati isključivo najbogatije klubove Europe.

Na žalost, to je budućnost. Klasna podjela u sportu koji je u svojoj osnovi imao mogućnost jednakosti. No, kada stvari već idu u tom smjeru dajte onda barem da ne bude dosadno kao što zna biti u prvim utakmicama skupne faze Lige prvaka iz sezone u sezonu.

BARCELONA – JUVENTUS

Očekivao sam puno od ove utakmice. Barem sam očekivao više nego što sam na koncu dobio kao gledatelj. Ponajprije je razočarao Juventus. Makar Allegri ima opravdanje za nestabilnost obrane. Bonuccija više nema u Juventusu. Chiellini je ozlijeđen. Dani Alves je otišai u Pariz. Time se raspala najuigranija obrana na svijetu, obrana na kojoj je počivala cijela koncepcija Juventusove igre. Barzagli je tu, on zna kako stvari hodaju u Staroj dami. Benatija je dobar igrač ali tek treba kliknuti s kolegama. Alex Sandro je tu ali bez Mandžukića lijeva strana obrane postaje ranjiva. Costa je ipak drugi tip igrača.

Najviše, ipak, čini se, nedostajat će Juventusu Dani Alves. De Sciglio je bio odličan. Tada mi se činilo da je Allegri bez problema nadomjestio izostanke i odlaske. Stvar je štimala kako smo naviknuti od Juventusa, ali onda se De Sciglio ozlijedio. Ušao je Sturaro i obrana torinske momčadi odjednom je postala neprepoznatljiva. Bio je to ključni trenutak utakmice.

Barcelona je isto tako bila neprepoznatljiva. Naravno ako im uzmemo za standard odavno izgubljeni šarm kojim su zračili pod ravnanjem Pepa Guardiole. Momčad ima drugačiju fizionomiju. Nema više ni Neymara. Dembele je potencijal ali treba vremena. Srećom po Barcu još uvijek je u utakmicama poput ove koju su igrali protiv Juventusa dovoljno da se upali Lionel Messi. Bilo je dovoljno malo iščašenje kod Juventusa, gubitak balansa i Messi je prosuo magiju. Već nakon prvog pogotka bilo je jasno da je utakmica gotova. Messi i Suarez su odigrali malonogometnu akciju na 16 metara od juventusovih vrata, Buffon je bio savladan a ovakav Juventus, bez žara kojim su zračili prošle sezone, bez čvrste obrane, nije imao šanse da se vrati u utakmicu.

Jednostavno, Juve se nije pojavio na Camp Nou. Jedna izmjena ne bi smjela poremetiti kemiju momčadi koja ima aspiraciju osvajati trofeje. S povratkom Chiellinija i Mandžukića, sa standardiziranjem De Sciglia Juve će opet imati igračku kvalitetu, ali, nakon predstave koju smo vidjeli u Barceloni, pitam se mogu li povratiti onaj stari žar, strast kojom su lomili protivnike prošle sezone. Barci će da povrati barem dio starog sjaja trebati malo više vremena.

Imaju i novog trenera. Valverde će sigurno najviše raditi na obrambenoj koncepciji Barce jer to je njegova filozofija, slična zapravo Allegrijevoj, sve počinje iz zadnje linije. Napravili su neke pametne kupovine koje su zalog za dobru budućnost, a dok je tu Messi, dok je tu Gricko Suarez napadačkih rješenja neće manjkati. Oni su postavili visoke standarde i sad nam je sve ispod toga neprihvatljivo, ali ukoliko uzmemo u obzir nove trendove Barca ih prati.
Oni gomilaju kvalitetu. Ulažu u igrački kadar. Za ulaganje u igru jednostavno se nema vremena. Novac se mora stvarati. To je koncept budućnosti.

Njega mogu poštovati jedino bogati klubovi. Real to radi godinama. PSG udara ritam. City također. Zato je jedini zadatak trenera tih klubova koliko toliko sklepati obranu, a napadačka rješenja će dolaziti sama od sebe i bit će prepuštena igračima, onim najboljima, najskupljima koji će svojim vještinama morati isporučivati pobjede, a svojim zvjezdanim statusom jačati klupski brend. Sve druge klase klubova bit će tu da odgajaju igrače za top klubove. Neki od njih će možda ulagati u stvaranje igre i tamo treba očekivati novu evoluciju igre.

REAL – APOEL

Utakmica koju sam najmanje od svih ponuđenih htio gledati. Bio sam primoran na to. HRT 2 je bio zamračen. A oni su prenosili najatraktivniji par drugog dana prvog kola Lige prvaka.

Igrali su Liverpool i Sevilla. Odigrali su sjajnu utakmicu, ali mi smo imali privilegiju gledati trening Real Madrida. To dovoljno govori o utakmici koju smo gledali. Ciprani su se postavili čvrsto. Njihova namjera je bila jasna. Klasična je to namjera slabijih momčadi. Zatvoriti se, postaviti se čvrsto u duelima i pokušati nekom slučajnom kontrom postići pogodak. Ali Real je i na 40 posto svojih mogućnosti bio prejak jak. Jači taman za 3 pogotka koliko ih je ciparska momčad i primila.

Igra Reala je zapravo savršen model, pokazna vježba za to kako će igrati bogati u budućnosti. Real takav koncept gaji već par sezona. I on je upalio. Treneri koji teže stvaranju određenog modela igre poput Mourinha i Don Carla nisu uspjeli osvojiti toliko željenu titulu Lige prvaka. Zato je to učinio trener početnik. Čovjek očito izvrstan u koordiniranju ljudskih resursa. A to je za zvjezdane momčadi katkad i više nego dovoljno. Treba samo izabrati prave igrače i staviti ih na prave pozicije u sredini terena i obrani. Napad ima toliko kvaliteta da svim igračima treba dati potpunu slobodu s tek ponekom natuknicom o linijama kretanja, točnije uputama kako najlakše otvarati prostor suigračima. I to je to.

Rezultat je berba trofeja po kojoj je Zidane već sada jedan od najboljih trenera svijeta. E, u tom smjeru ide Barca, u tom smjeru idu svi bogati klubovi. Oni koji žele postati globalni brendovi. Igra, dakako, pada u drugi plan. Za spektakl su zaduženi pojedinci na terenu. Sustav je tu da proizvodi novac. A momčadi poput APOEL – a imaju biti sretne već time što imaju privilegiju osjetiti dašak nogometngo luksuza i to onda kada uopće dobiju mogućnost natjecati se s najvećima. Neka uživaju još par sezona. Kako vrijeme bude odmicalo ta privilegija će biti sve rijeđa  i rijeđa.

BRZOPOTEZNI PREGLED

Nije to nikakva novost. Klopp radi sjajan posao. Ali obrana, obrana je kritična i čudi me da to nije pokušao rješiti u ljetnom prijelaznom roku. Mašina prema naprijed radi onako kako je to Nijemac zamislio ali protiv ozbiljnih momčadi poput Seville napad ne može zabiti toliko koliko obrana može primiti. To se mora pormjeniti ukoliko Liverpool misli skinuti poneki trofej. Čak je i tako veliki klub u situaciji da bude onaj koji ovisi o stvaranju igre. I Sevilla je taj klub. Drugi ešalon.

Liverpool ipak zbog prošlosti i globalne popularnosti vjerojatno spada među klubove koji će jednog dana tvoriti europsku superligu. Sevilla pak ne. A trenutačno su kvalitetom igre tu negdje. Imaju sjajne trenere. Sevilla se odlučila za kontinuitet pa su nakon Sampaolija pozvali čovjeka koji mu je bio pomoćnik u reprezentaciji Chillea. Oni će i dalje igrati po unaprijeđenom receptu velikgo Marcela Bielse. Baš onako kako to čini i Liverpool. I Klopp i Berizzo su izašli ispod El Locovog šešira. Takvi će likovi biti zaduženi da katkad probaju razbiti nove supertimove koje stvaraju superbogataši.

Isti je slučaj i s momčadima koje su igrale na slavnom Wembliju. Tottenham i Borussija su bili moj drugi pick večeri, ali dosta o tome. Utakmica je opravdala očekivanja a, čini se, da je Tottenham sazrio da se može potući s najvećima. Šteta je da će jedan od ovih suparnika već nakon skupne faze ispasti iz Lige prvaka jer i jedni i drugi igraju sjajan nogomet, imaju potentne mlade momčadi čiji potencijal se tek treba ispuniti. Mogućnosti su im još uvijek nemjerljive.

Ono što je dobro za nas, obične promatrače, jeste to što i Tottenham i Borussija igraju okomit, brz nogomet pun tempa i nevjerojatno brze tranzicije. Čisti užitak. Treba ih pratiti ako više volite nogomet od ekonomije koja ga prati i mijenja.
Bio sam kivan kada sam čitao i slušao najave te utakmice.

Tobože veliki PSG dolazi u Glasgow. Ej, ljudi pa Celtic je za PSG veliki klub, sjajne tradicije, jeidna momčad u povijesti koja je osvojila Kup prvaka s momčadi sastavljenom isključivo od igrača rođenih i odraslih u okruženju iz kojeg je izrastao i klub. Momčad čuvenog Jocka Steina bila je kopletno rođena u glasgowskoj regiji. Tako je to nekada izgledalo. A onda je došla budućnost i pomela prošlost, okrenula stranicu nogometne povijesti i s najskupljim napadom svijeta utrpala trupama Brendana Rodgersa 6 lakih komada. Uragan je poharao starinsko naselje. Ali Celtic je romantika, topla bakina juha dok je PSG novi McDonaldsov proizvod. Juha neće osvojiti svijet. To je sigurno. Trapava je to metafora, ali jasna i precizna.

Slovenija je sa stilom prošla u polufinale Eurobasketa a Maribor je odigrao remi s jakim moskovskim Spartakom. Nitko se neće tek tako prošetati Ljudskim vrtom. Darko Milanič već godinama izvlači maksimum iz svoje momčadi i siguran sam da će to činiti i u budućnosti. Obzirom na budžet Maribor je već napravio puno. Tu su, u Ligi prvaka, igrat će protiv velikog Liverpoola. Već su uzeli bod protiv slavnog moskovskog Spartaka. Mogu uživati, praznovati. I zaslužili su, jer su pokazali cijeloj regiji kako se pametnim pristupom može napraviti puno.

Slavni i veliki Feyenord se proveo kao i slavni Celtic. Primili su par golova manje ali igrači roterdamske momčadi su bili tek svjedoci, sparing partneri goropadnoj Gurdiolinoj momčadi. Pep Guardiola sve je manje radikalan. Umjesto da stvara igru i on se polako počinje baviti menadžeriranjem ljudskih resursa. S momčadima poput njegove, kako smo to već zaključili i nema druge. Bitno je ukrotiti ega i staviti ih u finkciju, dovesti u stanje da daju najbolje od sebe. Ni Liverpool nije imao šanse protiv njih s igračem manje. Redsi su primili 5 lakih komada. Ali ono što zapanjuje je kako protivnici PSG – a i Cityija djeluju kao lutke za trening, kao da ne postoje kada se najbolje što svijet ima razmaše nogometnim terenom.

Šahtar i Napoli su odigrali su jednu utakmicu koju bi stari komentatorski doajeni nazvali pravom prvenstvenom. Čini se da nijedna od ovih momčadi još nije na svom maksimumu. Djeluju da mogu igrati sa svakim, osim možda protiv industrijskih nogometnih čudovišta koja smo naveli kao budućnost vrhunskog nogometa. A budućnost je već tu.

Treći pick druge večeri bila mi je utakmica između Porta i Bešiktaša. I nisam pogriješio u očekivanjima.  Osim što sam više očekivao od Porta. Bešiktaš je opaka momčad. Sastavljena od iskusnih otpadaka iz velikih zapadnih klubova.

A kada ti dečki igraju rasterećeno kao što to znaju igrači u posljednjim godinama karijere onda možete od njih očekivati svašta. Zaslužena pobjeda Bešiktaša. Ovo neće biti sezona portugalskgo kluba. Nekada i njihov recept uspješnog nadomještanja mora podbaciti.

U Leipziegu su se sastale dvije momčadi budućnosti. Ali one koje moraju ulagati u igru i stvarati igrače. To je obećavalo spektakularnu utakmicu. To se baš i nije dogodilo. I jedni i drugi su djelovali pomalo zakočeno. Monaco je očerupan i trebat će mu još par mjeseci da dosegne razinu igre kakvu je igrao prošle sezone. A RB će i ove sezone dokazivati svima da su zaslužili biti tu gdje jesu. Njihovo etabliranje još uvijek traje, ali nogomet koji isporučuju užitak je gledati. Možda jesu umjetni klub ali barem iznenađuju davajući prigodu mladim budućim zvijezdama svjetskog nogometa.
CSKA je pomalo iznenadio i odnio bodove s La luza.

Bio je to sudar dviju podjednako snažnih momčadi. CSKA je jednostavno imao više koncentracije i sreće. A u ovakvim utakmicama nekada je za pobjedu potrebno malo sreće. Bitno je otići što dalje. Gostujućom pobjedom u Lisabonu CSKA je napravio veliki korak već na samom početku natjecanja. Benfica je u situaciji da se vadi u narednim utakmicama. Obzirom im je u skupini Man United reklo bi se da su doma izgubili od direktnog suparnika za drugu poziciju ako dovoljno blesavi da tek tako otpišemo Basel.

Ako se Mourinho žali da je United druga europska liga onda vam i to može potvrditi sve teze koje sam gore naveo a koje govore o tome kako se oblikuje nogomet skore budućnosti. United je rutinski pobjedio Basel. Na početku sezone momčad iz Manchestera djeluje dosta dobro. Znajući Mourinhovu filozofiju United je jedan od onih klubova na koej treba računati ma koliko istine ima u njegovim riječima da njegova momčad trenutno po igračkim imenima nije europski vrh.

Bayern se s pola snage obračunao s Anderlechtom. Obzirom kako djeluju glavni konkurenti za naslov europskog prvaka Bavarci će ove sezone ovisiti o inspiraciji i instiktu velikog Don Carla Ancellotija kada dođe trenutak obračuna s njima.

Na putu do tih utakmica bitno je stoga trošiti što manje snage. Koliko god to podcjenjivački zvučalo spram njihvoih protivnika to je tako. Mimo toga ostaje nam vjera u čuda.

Pred početak sezone činilo se da stvari u Chelsiju ne funkcioniraju najbolje, da spone između uprave, trenera i igrača pucaju. Ipak su nas prve utakmice koje su Plavci odigrali ove sezone razuvjerile. Conte je opet uspio. Igrači mu djeluju gladno, kao da nisu već većinom zvijezde, kao da imaju puno toga dokazati i sebi i drugima. Tu je Conte majstor. Pobjede poput ove protiv kluba izbjeglice Quarabaga samo su im dodatni poticaj da se razgoropade. Conteova mašina. To je Chelsea trenutačno. Ako uspije održati momčad ovako nabrijanu nemoguće je procjeniti gdje su im granice.
Ne znam kako vi ali iz utakmice između Rome i Atletica nisam mogao izvući ni zaključak u kakvom su stanju obje ove momčadi a kamoli procjeniti koji su im mogući dometi u Ligi prvaka.

Roma mi se čini jačom i solidnijom, čvršćom momčadi nego što je bio slučaj prošlih par sezona. I to je to. Atletico nas je navikao na odrešeni standard i kada ne izgledaju kao Tasmanijski đavo u staromodnom crtići nama se čini da su podbacili.

Rijeka je trebala izbaciti Olympiacos. U to me uvjerila utakmica koju su Grci odigrali protiv Sportinga. Dva gola su postigli tek kada su se Portugalci uljuljkali u sigurnu prednost koju su ostvarili i koju zbog opuštenosti umalo nisu prosuli. Ali mogli su i oni dodatno dokusuriti momčad iz Pireja. Rijeka da je imala manje respekta i više hrabrosti tko zna što se moglo dogoditi. Bilo kako bilo, Sporting je uzeo bitne bodove na strani.

Bit će ovo, ako je suditi po prvim utakmicama, jako interesantna grupa. Olympiacos jeste pomalo nemušt, ali ima igračku kvalitetu da pobjedi bilo kojeg od suparnika u skupini. Pitanje ako će Hasi uspjeti dignuti ih na višu razinu.

A Sporting je legitiman kandidat za prolazak skupine. Oni se mogu mjeriti i s Romom i Atleticom u ovakvom stanju. Dakako, sve što smo do sada zaključili bazirano je na trenutnom dojmu koju su momčadi ostavile na tipa s kauča koji uživa u nogometnom maratonu usred tjedna.

(zurnal.info)