Kolumne

Ladislav Babić: Frljić – pobjeda kao prividni poraz

Istra, Kvarner sa Rijekom i Međimurje bili su za prošlog rata ponajmanje virusom nacionalizma inficirani hrvatski krajevi. Od osamostaljenja devedesetih godina do današnjeg dana, HDZstranka na putu potpune kleroustašizacije – nije nikada bila na vlasti u ovim regijama. Mnogi nisu zaboravili pokušaje potencijalnog ratnog zločinca – koji se presude spasio aktualnim bijegom na „onaj“ svijet – za promjenom etničke strukture Istre, naseljavanjem kosovskih i bosanskih Hrvata, što se razbilo o odlučnost istarskog političkog vodstva i razum tamošnjeg stanovništva. Istra i Rijekasu trn u oku hrvatskih – trenutno, a i najveći dio samostalnosti države vladajućih – nacionalšovinista, jer još od devedesetih pokazuju da „imaju muda“. Vjerojatno tome doprinosi i viši stupanj obrazovanosti stanovništva, te povijesno iskustvo zajedničkog života s pripadnicima drugih kultura. Uostalom, gdje ćeš ti utjerivati jednoumni nacionalizam u lučki grad! Skoro sam uvjeren kako bi banda na vlasti rado zavladala tim područjima čak i po cijenu gubitka parlamentarnih izbora. Svaki novi potez istarske i riječke političke elite iznova diže tlak u razrijeđenim mozgovima vladajućih. Internacionalna regionalna suradnja Istre, ustrajanje na regionalizaciji zemlje, zahtjev za drukčijom raspodjelom novca lokalnoj samoupravi, „azil“Oliveru Frljiću koji mu je pružilo riječko HNK „Ivan pl. Zajec“, potom i proglašenje ovog grada „Evropskom prijestolnicom kulture 2020“ (EPK), a vjerujem da će to učiniti i najnovija vijest, mada na prvi pogled izgleda kao ostvarenje sna hrvatskih kleroustašoida.

Frljić, hrvatska kulturnjačka „persona non grata“ (prethodno spomenutima) prestaje od jula mjeseca vršiti dužnost intendanta riječkog teatra, što i sam objašnjava u intervjuima (1, 2). Svojom odlučnošću i ustrajnošću u sprovođenju jednostavne etičke paradigme – koju nacionalisti spregnuti s ratnim zločincima i revalorizatorima ustaštva nikako da ukapiraju – kako čovjek (u prenesenom smislu i narod) može imati čistu dušu i savjest prvenstveno ako detektira govna u svom dvorištu i počisti ih na deponij, kako ne bi dalje širila smrad – ovaj kazališni režiser je zasigurno puno pridonio da od hrvatskih gradova (Pula, Dubrovnik, Osijek, Rijeka) baš poslijednji ponese prestižnu i obavezujuću titulu, dodijeljenu međunarodnim„Povjerenstvom nezavisnih stručnjaka za izbor hrvatske Europske prijestolnice kulture za 2020“. I mada će Frljićevi protivnici likovati nad svojom „pobjedom“, jer su ga se navodno riješili kao jedne od smetnji ostvarenja sna o preuzimanju političke kontrole ne samo nad riječkim kazalištem, dok će ciničniji možda komentirati ushit njegovih štovatelja kako je štos u tome da si gubitak znaju predočiti pobjedom, ovaj je autor uvjeren: praznoglavi, virusom zaraženi nacionalšovinisti i kleroustaše nadigrani su mudrošću i ljudskošću, karakteristikama o kojima mogu tek sanjati.

Iako detalji nisu poznati, rasplet se čini fenomenalnim potezom i velikim udarcem po desnicu. Frljić dalje ostaje u Rijeci kao jedan od članova tima za realizaciju EPK. Dajući ostavku smanjuje osobnu grožnju po sebe i svoje najmilije (prisjetimo se poruke poslane mu istovremenom provalom u njegov i stan njegove djevojke), dok intendantom postaje njegov bliski suradnik s kojim se – koliko je poznato – izvrsno slagao, pa je za pretpostaviti da se kazališni repertoar neće značajnije mijenjati. Ako desnica nastavi vršiti pritisak, jasno će demonstrirati da protiv Frljića kao osobe – tražeći njegovu smjenu i pokušavajući mu smjestiti s financijske strane – nema ništa, već isključivo protiv njegove etike pretočene u „nepodobni“ teatarski repertoar koji prokazuje takozvanu „hrvatsku istinu“. Poznavajući režisera, teško je očekivati da će, učestvujući u realizaciji programa za EPK, odustati od ugrađivanja svojih progresivnih, po veliki dio zatucane hrvatske javnosti neprihvatljivih, stavova u projekt kojega je postao dio. Nastavkom pritiska naBlaževića, desnica će samo izaći na čistinu. Akoli je preostalo imalo pameti u glavama sramotitelja Hrvatske pred vlastitom i naprednom svjetskom javnošću, tada će ti pseudohrvati koji od „hrvatsva“ imaju upravo toliko koliko i pokradenog novca na bankovnim računima, morati smisliti drukčiju strategiju preuzimanja kormila, ne samo nad riječkim HNK već i cijelim istarsko-kvarnerskim područjem.

Ladislav Babić

sbperiskop.net

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close