Napomenuo je da niko ne garantuje, posebno ako se na ujedinjavanju insistira po principu “daj da to završimo za deset dana”, da se historija neće ponoviti.
“Postojeće stanje, činjenica da imamo više partija ljevice, tu vrstu deformacija bitno reducira. I ne samo reducira. Više partija je i brana da se zbog unutarnjih deformiteta ne dovede pod znak pitanja lijevi politički pokret uopće – kao što bi, da se nije pojavio DF, bio doveden 2014. godine”, rekao je Kukić za Klix.ba.
Potcrtao je da pitanje ujedinjavanje ljevice u jednu partiju nije glavno pitanje, posebice po principu “hitno”.
“Glavno pitanje je pitanje objedinjenog djelovanja i zajednički izlazak na izbore 2018. godine kako bi se onemogućilo etnonacionaliste da i dalje destruiraju zemlju. A, ako je želja za ujedinjenjem istinska, za nju nakon izbora ima vremena i može se puno detaljnije pripremiti kako bi se preduprijedile situacije s kojima se već ima iskustva”, istakao je Kukić.
Na konstataciju da se u javnom prostoru sujeta lidera stranaka često potencira kao glavni razlog zbog kojeg ne može doći do ujedinjenja, profesor Kukić objašnjava da ne vjeruje da je sujeta lidera osnovni problem – mada, ni njih ne treba ignorirati.
“Da je problem samo u liderskim sujetama na probleme bi lideri naišli i do sada, u vlastitim partijama. No, podrška njihovim kursevima je unisona u vrhovima njihovih partija. Prema tome, nije najveći problem sujeta nego svijest kojoj je partikularno ispred općeg. Svijest koja funkcionira na logici ‘gdje sam ja tu’, ili ja personalno ili moja partija – šta dobijam, a šta gubim. I ako je procjena da će se izgubiti, žrtvovati će se sve, pa i misija, dobro zemlje i njezinih građana, kako bi se to partikularno odbranilo”, kazao je profesor.
Na pitanje da li ljevica na ovaj način ponovo pravi prostor nacionalnim strankama da osvoje izbore, Kukić odgovara da je u to više nego siguran.
“Katastrofalni rezultati vladanja etnonacionalista, posebice u posljednje četiri godine, zaslužni su za rast kritičke svijesti i za povećanje odlučnosti da na izbore u oktobru izađu i oni koji na njih u pravilu ne izlaze. Poruke nade i optimizma, koje su odašiljane verbalno iskazivanom spremnošću da se formira front građanskog otpora protiv etnonacionalističkog destriranja zemlje, tu su odlučnost kod apstinirajućeg dijela biračkoga tijela, koje je 90 posto liberalno-građanskog predznaka, samo dodatno povećavale”, objašnjava naš sagovornik.
Profesor Kukić je upozorio da će im se svijest da takva spremnost nikada nije ni postojala, i da su partije građanskoga bloka preko nje samo pokušavale ojačati vlastite pozicije, vratiti kao bumerang.
“Rezultat koji se može očekivati je novo razočarenje i nova odluka da se ne participira u izbornom procesu ni u oktobru. A to etnonacionalistima dođe kao ‘kec na deset’ jer oni imaju sigurno biračko tijelo, ljude koji su zaposleni u državnoj upravi, agencijama, javnim poduzećima i koji glasajući za etnonacionaliste, čuvaju status quo jer vjeruju da time brane svoja radna mjesta”, zaključio je profesor Slavo Kukić.
