Zatočnici Auschwitza nakon oslobođenja (26.1.1945.)
Ratovi i oružani sukobi često rezultiraju velikim brojem žrtava. Neki zločine automatski nazivaju “genocidom”, Ali, koncept genocida je pravno precizno definisan. Kada zločini postaju genocid?
Pojam genocid je prvi put korišten tokom strahota holokausta u Drugom svjetskom ratu. On se odnosi na pokušaj brisanja odnosno iskorjenjivanja jednog naroda ili određene grupe ljudi.
1943. je poljsko-jevrejski advokat Raphael Lemkin smislio naziv za sistematsko ubijanje Jevreja u nacističkoj Njemačkoj. Lemkin je u holokaustu izgubio sve članove porodice, osim brata. Vodio je kampanju za priznavanje genocida kao zločina prema međunarodnom pravu, otvarajući put za usvajanje Konvencije UN-a o genocidu 1948. godine. Ona je stupila na snagu 1951. godine. Član II Konvencije definira genocid kao čin “počinjen s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelimično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva”. Prema definiciji Ujedinjenih nacija, takva nedjela uključuju: ubijanje ljudi, nanošenje fizičkih ili psihičkih povreda, pogoršanje životnih uslova do stepena opasnog po život, sprječavanje rađanja djece i prisilno oduzimanje djece pripadnicima jedne grupe ili naroda.
Ko može biti krivično gonjen?
Konvencija UN-a o genocidu navodi da svako može biti krivično gonjen i kažnjen za genocid, uključujući i izabrane predstavnike vlasti. Međunarodni krivični sud za ratne zločine ima mandat da istražuje i procesuira genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Prema njegovom statutu, svako ko počini, naredi, učestvuje ili podstiče genocid može biti krivično gonjen. Postoji i Međunarodni sud pravde u Hagu, koji se bavi međudržavnim sporovima i može odlučiti da li su države odgovorne za genocid.
Dokazati genocid nije lako
“U svakodnevnom životu mnogi ljudi slobodnije koriste izraz genocid za najveće i najteže zločine jer zvuči mnogo jače od pojma ratni zločini ili zločini protiv čovječnosti”, objašnjava za DW Valérie Gabard, stručnjakinja za međunarodno pravo u Hagu i suosnivačica pravne konsultantske kuće UpRights. „U pravnom kontekstu, međutim, definicija je vrlo uska”, objašnjava ona. “Utvrđivanje genocida ne ogleda se u brojkama ubijenih. Najvažniji kriterij je namjera da se grupa fizički istrijebi i uništi.”
Stručnjaci ističu da je ovu namjeru teško dokazati, jer često nedostaju direktni dokazi. “Problem s dokazivanjem genocidne namjere je taj što je malo vjerovatno da će počinitelji to priznati na sudu”, objašnjava William Schabas, profesor međunarodnog prava na Univerzitetima Middlesex u Londonu i Leiden u Nizozemskoj. “Sudovi moraju zaključiti genocidnu namjeru iz ponašanja počinitelja. Moraju se osloniti na posredne dokaze i to mora biti van svake sumnje. To je momenat, kada genocid postaje teško dokazati.”
Za procesuiranje genocida potrebno je vrijeme
Valérie Gabard je radila na međunarodnim krivičnim sudovima za Kambodžu, Ruandu i bivšu Jugoslaviju. Ona ističe da procesuiranje genocida može potrajati: “Kada je genocid u pitanju, uvijek ima mnogo žrtava i potrebno je mnogo vremena da se zločini istraže. Ne moramo samo dokazivati namjeru da se neki ljudi ubiju i iskorijene, već decidnu namjeru ubijanja ljudi zato što pripadaju određenoj grupi.”
Je li to genocid ili ne?
Posljednjih godina političari su često koristili termin genocid da opišu kršenje ljudskih prava u Kini, Mjanmaru, Siriji i sada Ukrajini. Nakon zločina, koje su počinile ruske trupe u Ukrajini, američki predsjednik Joe Biden je optužio ruskog predsjednika Vladimira Putina za genocid 2022. godine.
Godinu dana ranije, vlade Sjedinjenih Država, Kanade i Holandije optužile su Kinu da je počinila genocid nad Ujgurima u Xinjiangu. Nekoliko drugih zemalja donijelo je parlamentarne rezolucije sa istim optužbama. Stručnjaci ukazuju na tri genocida koja su kao takva priznata od strane Međunarodnog suda za ratne zločine: Ruanda, gdje je oko 800.000 Tutsija i umjerenih Huta ubijeno u genocidu 1994. godine, masakr u Srebrenici 1995. godine, koji je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju proglasio genocidom i zločini Crvenih Kmera u Kambodži 1970-ih. Budući da su Crveni Kmeri ubili mnoge svoje žrtve zbog njihovog političkog ili socijalnog statusa, ne postoji konsenzus oko toga da li zločini u Kambodži, prema definiciji UN-a, zapravo predstavlja genocid.
Međunarodni krivični sud je 2010. godine izdao nalog za hapšenje sudanskog predsjednika Omara al-Bashira, optužujući ga za vojni pohod na stanovnike regije Darfur.
“Pravna definicija genocida primjenjuje se u predmetima pred Međunarodnim sudom za ratne zločine i u presudama Tribunala za Ruandu. Postojeći zakon vrlo jasno pokazuje šta je genocid”, naglašava Schabas i zaključuje: “Ali postoje i pokušaji da se termin genocid koristi za događaje koji ne zadovoljavaju zakonsku definiciju genocida, bilo da se radi o Ujgurima u Kini ili ratu u Ukrajini”.
Sonia Phalnikar
dw.com
