-TopSLIDEBiHPolitika

Ko obmanjuje premijera Novalića i podmeće krive brojeve

Ko obmanjuje premijera Novalića i podmeće krive brojeve

„Odlazi? Ma to je priča. Pokažite mi ko odlazi?

„Odlazi? Ma to je priča. Pokažite mi ko odlazi? Kad nisu odlazili odavde? Hoćete da kažete da šesdesetih nisu odlazili…“, izjavio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik 6. januara ove godine, na upit novinara o tvrdnjama poslovne zajednice da veliki broj ljudi odlazi iz Bosne i Hercegovine.  Prekjučer je predsjednik Dodik za svoj stav o iseljavanju iz BiH dobio političku podršku iz Federacije. Oko nekih pitanja prekoentitetske vlasti se, začudo, vrlo brzo slože. Oko nekih nikad.

Prije dva dana sličnom izjavom pridružio mu se i premijer Vlade Federacije BiH Fadil Novalić, na tematskoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH o iseljavanju stanovništva, koju je pokrenuo zastupnik tog doma Dennis Gratz.

Do prije dva dana čini se da nije bilo potrebe ikoga u ovoj zemlji uvjeravati da nam stanovništvo sve masovnije odlazi iz zemlje, uglavnom mlado. Rijetke su porodice koje nemaju lično iskustvo s odlaskom familije, prijatelja, komšija, poznanika u inostranstvo. Ljudi uglavnom odlaze trbuhom za kruhom, ali sve je više slučajeva da odlaze i oni koju imaju poslove u BiH, čak i državne.

Moj brat, koji je sredinom 2015. godine otišao iz zemlje sa ženom i četvero djece, priča mi da je, nedavno, u grad u kojem sad živi (u Njemačkoj) stigla i jedna „budžetska porodica“ iz BiH, uposlenik Ministarstva odbrane i njegova supruga, uposlenica Ministarstva zdravstva SBK, s doduše nezaposlenom kćerkom. I nisu jedini u tom gradu, veliki je broj zdravstvenih radnika koji su pristigli iz BiH, napustivši državne poslove.

I kad se o tom najvećem problemu s kojim se naša zemlja susreće trebao povesti institucionalni razgovor  kroz tematsku sjednicu u Parlamentu Federacije BiH, rukovodstvo Parlamenta prolongiralo je početak sjednice, nastavljajući neku prethodno nezavršenu sjednicu i ubacujući vruće dnevno-političke teme na dnevni red, k'o kosku nabrijanoj opoziciji i izbezumljenoj javnosti, da ponovo mogu zagristi.

Dakle, kad se po prvi put u historiji ove zemlje u institucijama trebalo raspravljati o nestanku bh. stanovništva, federalni oci sjednicu su prolongirali i započeli je s većim zakašnjenjem, pokazujući koliko im je stalo do stanja naroda za čije se zaštitnike prodaju, na dnevnoj bazi. Za njih je, valjda, država samo geografija, demografija je, mogli smo do sada vidjeti, u fokusu samo prilikom prebrojavnja glasačkih listića na izborima.

Moglo se pretpostaviti da će čelnici izvršne vlasti uvijati s odgovorima o iseljavanju, dovijati se i pravdati loše ili nepostojeće politike zadržavanja stanovništva u zemlji. Međutim, teško je ko mogao pretpostaviti da će čelni čovjek izvršne vlasti Federacije BiH premijer Novalić reći da „iseljavanje nema drastične razmjere“. Imao je premijer i ranije frustrirajućih izjava, temeljenih na upitnim statistikama ili krivo inerpretiranim, izazvao je njima i masovne kampanje koje i danas žive na društvenim mrežama („Fadile, oprosti!“), ali da će minimizirati značaj problema čije posljedice zemlju mogu dugoročno baciti na koljena, i to vrlo brzo, tome se malo ko nadao.

Nažalost, nismo čuli odgovor Parlamenta na premijerove tvrdnje, štaviše, većinom su prihvatili premijerovu krnju argumentaciju, pa još i „mahali“ njome nakon sjednice.

Da vidimo, ukratko, gdje je sve premijer mašio s brojkama i slovima, prema onome što su nam prenijeli mediji.

„Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, na koje se pozvao Novalić, kao i direktor Zavoda Emir Kremić, od 2010. do 2016. godine, iz FBiH je iselilo 48.700 stanovnika.“

Šta je sporno u podacima Federalnog zavoda za statistiku? Njih demantuje državni izvještaj o bh. iseljeništvu: „Prema izvještaju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH „Pregled stanja bh. iseljeništva”, administrativni podaci o odjavi boravka jedini su službeni podaci o broju osoba koje napuštaju BiH. Međutim, kako odjava boravka nije zakonska obaveza, boravak odjavljuje samo manji broj osoba koje napuštaju zemlju.“ Dokaz tome i vrlo ilustrativan primjer jeste da i pored smanjenja broja bh. stanovništva imamo konstantno povećanje broja osoba s pravom glasa u BiH na evidinciji Centralne izborne komisije (CIK), jer se glasačke liste ne čiste – ni od umrlih, kako smo mogli vidjeti, ali uglavnom zbog nedostatka podataka o stvarnom napuštanju prebivališta.

Tako za naredne izbore realno možemo očekivati, ako se dosadašnja praksa nastavi, da bude veći broj ljudi s pravom glasa u BiH od ukupnog broja stanovnika. Ne treba napominjati da pravo glasa nemaju osobe mlađe od 18 godina, koje čine i do 20% stanovništva. Teško je povjerovati, ali evo službenih podataka Centralne izborne komisije:

 

Relevantniji  podaci o broju iseljenika iz BiH na godišnjem nivou mogli bi se dobiti iz migracijske statistike zemalja prijema, koje uredno vode takvu vrstu evidencije, ali nažalost, ne nalazimo ih u izvještajima institucija vlasti BiH. To bi trebao biti posao (ne tako zahtjevan) državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, i vrlo brzo bismo mogli imati precizne službene brojke. Međutim, Ministarstvo se još uvijek ne oglašava.

Premijer je naveo i podatke iz izvještaja Financial Timesa za period 2010.-2016., koji BiH svrstava u zemlje s najmanjim brojem odlazaka u regiji jugoistočne te istočne Evrope.

Umjesto obrazloženja, evo tabele OECD-a (Organization for Economic Co-Operation and Development), ugledne međunarodne kuće s vrlo preciznim podacima preuzetim iz zemalja prijema, prema kojima je BiH samo u periodu 2010 – 2014 napustilo 129.215 osoba.

 

Kako se iz tabele može vidjeti, bilježi se trend rasta iseljavanja iz BiH. Broj iseljenika u 2014. godini u odnosu na 2010. se udvostručio. Osnovano je pretpostaviti da se trend rasta iseljavanja nastavio i u 2015-2017, jer povećao se broj izdatih viza u evropskim ambasada u BiH. Recimo, samo u prvoj polovini 2016. godine njemačka ambasada obradila je skoro 6.800 zahtjeva za vizu, dok je za cijelu 2015. godinu taj broj iznosio 8.600.

Treba napomenuti da državljani BiH koji ujedno imaju i pasoše Hrvatske ne trebaju vizu za Njemačku. Stoga, izvjesno je da je BiH u periodu 2015-2017 (s istim trendom rasta) napustilo preko 100.000 osoba. Dakle, za 2 godine i još koji mjesec. K'o po zlu, baš u mandatu premijera Novalića.

Istina, nismo najgori, Hrvatska i Srbija suočavaju se s problemom još većih razmjera, ali Albanija, Makedonija i Crna Gora stoje znatno bolje od nas. Tako da konstatacija premijera da „imamo najmanji broj odlazaka u regiji istočne i jugoistočne Evrope“ prosto ne stoji. Vrijedi spomenuti da je predmetna tabela korištena kao izvor i u nekim vladinim dokumentima (kantonalnim).

Dodao je Novalić da bi se drastični gubitak stanovništva morao osjetiti u evidencijama kakve imaju biroi za zapošljavanje, naprimjer.

Ova tvrdnja stoji, ali su evidentne brojne nelogičnosti u zvaničnim brojkama. Prema službenoj statistici, državnoj, objavljenoj prije nekoliko dana (20. mart 2017.). Broj nezaposlenih u periodu 2015-2017 smanjen je za gotovo 40.000 osoba, a broj zaposlenih povećan za 43.000. U istom je periodu povećan i broj penzionera, prema ranijem trendu rasta procjenjuje se i za preko 20.000. Raste i broj osoba s pravom glasa, kako smo mogli vidjeti. Dakle, sudeći prema državnim statistikama, broj stanovnika raste i sve nas je više, iako se bilježi trend iseljavanja koje u određenoj mjeri priznaje i premijer, kao i negativan prirodni priraštaj. Kako? Jedina logika bila bi da nam nestaju djeca i mladi i da rapidno starimo. Ukoliko ta činjenica nije dovoljno veliki problem za premijera, onda ništa. Najmanje što bi država mogla uraditi jeste da napravi jedan zbirni izvještaj o padu ili rastu broja stanovnika, u kojem bi pojasnila sve ove statističke fenomene.

 

Emigracije iz Bosne i Hercegovine su kroz historiju konstanta, kao i iz zemalja jugoistočne te istočne Evrope, a trendovi zavise i od migracione politike razvijenih zapadnih zemalja, kaže Novalić. Spominjao je premijer i 1878. godinu, da od tada BiH ima trend iseljavanja.

Ova tvrdnja premijera Novalića stoji, ali teško je proniknuti u poruku koju je premijer ovim htio poslati. Da se na iseljavanje ne može utjecati, da je konstanta kroz historiju pa se stoga njime ne treba ni baviti? Bolje je ne nagađati. Umjesto odgovora, evo jedne zanimljive statistike za period 1945-1991: na prvom popisu stanovništva nakon Drugog svjetskog rata, 1948 godine, Bosna i Hercegovina je imala 2.564.308 stanovnika, na popisu 1971.godine 3.746.111, 1981. godine 4.124.256, a 1991. godine 4.377.033 stanovnika. Trend povećanja broja stanovnika, čak i u tom postratnom periodu (1948-1971) bio je evidentan. S obzirom na ovakav rast broja stanovnika, iseljavanje nije bilo „luksuz“ za državu. Danas, s obzirom i na pad nataliteta, itekako jeste.

Rastući trend odlaska iz BiH zabilježen je naročito 2012. godine, tačno kad je stupio na snagu bezvizni režim, rekao je također premijer.

Ni ova poruka premijera nije jasna. Možda, da bismo trebali zatvoriti granice kao mjeru sprječavanja odlaska stanovništva? Ili kriviti EU što je odobrila bezvizni režim? Bolje ne nagađati.

Iz prethodno navedene tabele mogli smo vidjeti da 2012. godina nije ključna u kontekstu iseljavanja, trend rasta počeo je i prije 2012. godine, a taj rast nastavljen je i nakon nje.

U periodu 2014./2015. godina, oko 10.500 je povećan broj građana iz BiH u Njemačkoj, podatak je Agencije za statistiku te zemlje, na koji se također pozvao federalni premijer.

Ovi podaci kontradiktorni su s podacima Federalnog zavoda za statistiku koje je iznio premijer, jer prema premijerovom broju iseljenika u periodu 2014-2015 ispada da je Njemačka jedina instanca u koju se naš svijet iseljava. Međutim, Austrija i Slovenija u periodu 2004-2014 primili su gotovo jednak broj iseljenika iz BiH koliko i Njemačka, prema podacima OECD-a. Tu su i skandinavske zemlje, Francuska, zemlje bliskog istoka (Emirati i Katar), Australija, SAD i dr., koje su odredišta naših iseljenika
Direktor Federalnog zavoda za statistiku Emir Kremić, koji je također ustvrdio da je pad nataliteta veći problem u Federaciji od iseljavanja. Od 2010. do 2016. godine umrlo je 144.750 osoba, a rođeno 143.621.
Apsolutno ne zanemarujući problem negativnog prirodnog priraštaja u našoj zemlji, štaviše, nije baš jasno kako su na temelju iznesenih brojeva premijer Novalić i direktor Kremić zaključili da je pad nataliteta veći problem od iseljavanja iz zemlje?

Spomenuo je premijer Novalić da i jedna Njemačka, kao i mnoge druge zemlje, ima problem s iseljavanjem stanovništva.

Istina, nekoliko stotina hiljada ljudi iseli godišnje iz Njemačke. Međutim, Njemačka bilježi izuzetno visok trend useljeništva (pored SAD-a, Njemačka broji najviše useljenika godišnje na svijetu, više od 1,3 miliona godišnje). Ima li BiH neku politiku useljavanja? Suvišno je napominjati da su našu zemlju i sirijske izbjeglice zaobilazile u širokom luku, te da smo na ljestvici privlačenja mladog stanovništva na dnu svjetske ljestvice.

Šta reći?

Jasno je da vlast nikad neće priznati grešku i da će svaki problem nastojati prikazati blažim nego što on jeste, sapirući sa sebe bilo kakvu odgovornost.

Navikli smo na to.

Međutim, gubitak stanovništva, i to onog najboljeg, kvalifikovane radne snage i pameti, teško je nadoknaditi, riječ je o izuzetno ozbiljnoj bolesti države i društva koju je nedopustivo relativizirati ili negirati.

Očito je zaštitnicima naroda politički isuviše rizično priznati da im narod sve brže nestaje, da ga nisu uspjeli zaštiti. Od sebe.

Buka

 

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close