Ova izreka mi je ostala u sjećanju još iz djetinjstva, kad je jedan žena svom sinu rekla „da se drži te cure“ koja je pokazivala znake stida i povremeno se pri tom zacrvenjela.
Vjerujem da je opterećenje pretjerano se stidjeti, za svaku sitnicu, i da to ubija samopouzdanje u ljudima. Ali neki ljudi baš nemaju nimalo stida i čini se da je to mnogo neugodniji osjećaj za one oko njih, nego za te bestidnike. Sjedite za stolom i jedete s nekime, a on, bez imalo ustručavanja, prvi sebi natovari najbolje jelo, i to mnogo više nego što može pojesti, a vama šta i koliko ostane. I to bez imalo stida, kao u onom vicu kad su Slovenac i Bosanac jeli, pa Bosanac prvi uzeo veću ribu sebi, a mala ostala Slovencu, pa se ovaj bunio. „A koju bi ti uzeo da si prvi birao?“, pita ga Bosanac. „Malenu, naravno!“, ljutito je odgovorio Slovenac. „Pa, eto, dobio si malenu, šta se onda buniš?“, čudio se Bosanac.
Ako negdje čekate u ogromnom redu, ima ljudi koji će bez ikakvog objašnjenja ugurati se negdje ispred, i spremni su se zbog toga posvađati sa svima u redu, jer smatraju da imaju veća prava od drugih, da su važniji od njih. Na plaži, ako je gužva, sve će tuđe stvari oko sebe razgrnuti da ograde „svoje“ mjesto, mada su kasnije došli i nemaju nikakvo pravo na prednost nad drugima. Na radnom mjestu će se uvijek izboriti za najlakši posao. Ponekad se zamislim nad tom osobinom kod ljudi, i tad se sjetim i Sigmunda Frojda koji kaže da je prvi znak ljudske gluposti potpuno odsustvo stida. Dakle, kaže, kada se nađete u situaciji da vas je sramota zbog tuđeg ponašanja ili izjave, ili se čudite nekim suludim postupcima – odmah znate s kim imate posla.
Pred takvim ljudima se ne vrijedi dokazivati niti opravdavati, to nema nikakvog smisla, jer nije problem u vama, nego u njima. Oni ne samo da su bestidni, nego su prije svega, po Frojdu, glupi, a takvima je teško bilo šta objasniti.
Da, ko nema stida, nema ni obraza. Ali je uz to i glup.
