Što je porez?
Mnogi su ljudi kroz povijest govorili da je porez cijena koju plaćamo da bismo živjeli u civiliziranom društvu. Ta definicija i drži vodu, ali kada govorimo o cijeni nečega, onda je racionalno govoriti o tome je li ta cijena previsoka za dobro ili uslugu koju dobivamo. S te pozicije, iako je početna definicija točna, ona je istodobno i pojednostavljena.
Kada kupujemo nešto, ne želimo platiti višu cijenu nego što mislimo da nešto vrijedi ili nego što moramo platiti negdje drugdje za istu stvar. Isto je i s porezima. Stoga bi bilo točnije reći sljedeće: “Porezi su cijena koju plaćamo da bismo živjeli u civiliziranom društvu, pod uvjetom da ta cijena nije previsoka za usluge koje dobivamo.”
Danas sve države imaju poreze kojima se financiraju usluge koje država pruža. Međutim, visina poreza se uvelike razlikuje od države do države, baš kao i kvaliteta usluge koja se dobiva za te poreze. Skandinavci su uglavnom zadovoljni plaćanjem velikih poreza jer zauzvrat dobivaju od države mnoge usluge i država se ne miješa u efikasno funkcioniranje tržišnih mehanizama. Dapače, skandinavske države imaju neka od najslobodnijih gospodarstava na svijetu. Druge države, kao npr. Švicarska i Irska, imaju jako niske poreze i istodobno jako slobodnu ekonomiju, i to također funkcionira jako dobro. Porezi su u redu sve dok ne uzimaju više nego što su ljudi i gospodarstvo voljni i sposobni dati za određene usluge države.
Problem se javlja kada su porezi previsoki, država neefikasna i korumpirana tj. ne nudi dovoljno dobru uslugu da bi opravdala visoke poreze, kada porezi guše i izgladnjuju stanovništvo i gospodarstvu te kada umanjuju vrijednost svega što ljudi rade. Tada porez postaje najobičnija krađa.
Kao što ljudi, kada misle da im prodavatelj traži preveliku cijenu za određeni proizvod i uslugu, bez problema traže ili isti proizvod i uslugu po nižoj cijeni, ili kvalitetniji proizvod i uslugu za istu cijenu, tako se po istom principu odlučuju za državu u kojoj će živjeti. To je jedan od elemenata “foot votinga” ili glasovanja nogama, tj. opservacije da se ljudi sele iz jednog sistema u drugi kada detektiraju da ovaj drugi nudi bolje uvjete za život. Ista logika je i kod poreza. Kada ljudi detektiraju da ih država cijedi porezima do zadnje lipe, a zauzvrat ne nudi dovoljno, već primarno ti novci služe da stranačko i rodbinsko uhljebljivanje na teret poreznih obveznika bez realne potrebe, izmišljanjem radnih mjesta, financiranje medija koji niti su čitani niti kvalitetni, a pogotovo nisu neovisni, onda će oni iseljavati iz Hrvatske u zapadnu Europu. I to se očigledno događa.
Promatramo li iz pozicije uloženog i dobivenog, svi porezi u Hrvatskoj su krađa jer su previsoki, jer porezno opterećenje guši i radnike i gospodarstvo, a njima se financira glomazna i neefikasna država, nepotrebni uhljebi po raznim državnim agencijama, županijama, općinama, gradovima, “nezavisnim” medijima, brojne političke stranke i njihovi dužnosnici te neefikasno pravosuđe koje ne sudi po principu “jednaka pravila za sve”, već po principu “stroga pravila za sve osim one koji imaju rodijačke i političke veze”. U situaciji kada imamo poreze koji nas financijski guše, tražiti uvođenje novog poreza, i to na dom, je nemoralno i nepošteno.
Što je uopće porez na nekretnine?
Porez na nekretnine je ideja da ljudi trebaju svake godine plaćati državi određeni dio vrijednosti nekretnine koju su sami kupili, izgradili, u koju su ulagali, koja je njihovo vlasništvo. Ne samo to, već predstavlja i svojevrsno dvostruko oporezivanje jer za svaku nekretninu koja je izgrađena već je plaćen porez u obliku PDV-a na građevinski materijal kojim je nekretnina izgrađena. Kako trenutno PDV iznosi 25%, to znači da je petina vrijednosti svake novoizgrađene nekretnine već plaćena državi i to još nije dovoljno, nego se mora plaćati i godišnji porez na nekretninu u privatnom vlasništvu.
Upotrijebimo li jednostavnu matematiku, sasvim je jasno da porez na nekretnine znači postupnu krađu same vrijednosti nekretnine. Uzmemo li da porez na nekretnine godišnje iznosi 2% vrijednosti nekretnine, dobivamo da na taj način kroz 50 godina država praktički otme cijelu početnu vrijednost određene nekretnine (2% x 50 godina = 100%), i to pod pretpostavkom da se porez neće prilagođavati možebitnom rastu same vrijednosti nekretnine, a u kojem bi slučaju kroz 50 godina platili i više od same početne vrijednosti.
Da, reći će neki, ali i banke naplaćuju kamatu na nekretninske kredite, pa na isti način uzmu i više od početne vrijednosti. Istina, međutim banka je i dala novac da bi kupili/izgradili tu nekretninu. Ne očekujete valjda da vam banka, ili bilo tko, pokloni novac besplatno? Banka vam daje veliku količinu novca u početku kojim kupujete nekretninu, da biste taj novac uvećan za određenu kamatu vratili tijekom vremena. Novac je roba kao i svaka druga i ima svoju cijenu koja tijekom vremena opada zbog inflacije i drugih stvari te npr. milijun kuna danas vrijedi više nego što će vrijediti za 20, 30, 50 godina. Zbog te činjenice, i činjenice da banke nisu socijalne institucije te im je cilj zarada, plaćate tijekom određenog razdoblja novac koji vam je banka dala da biste kupili nekretninu. Banka vam je omogućila da kupite nekretninu i očekuje da joj taj novac vratite uz određenu kamatu.
A što vam je država omogućila da bi opravdala to što ste joj godišnje dužni plaćati određeni postotak vrijednosti nekretnine? Ne samo da vam nije omogućila, već vam je i otežala jer traži da se za sav materijal potreban za izgradnju nekretnine plati i petina vrijednosti državi kroz PDV. Ukratko, porez na nekretnine je plaćanje za nepostojeću uslugu, tj. bez protuusluge za vrijednost koju ste platili.
Po istom principu djeluju i reketari. Reketari će porazbijati lokal koji im ne plaća rekat, a država će oduzeti nekretninu ljudima koji ne plaćaju porez. Niti jedni niti drugi ne nude nikakvu protuuslugu za novac koji zahtijevaju.
Zaključno, svi porezi u Hrvatskoj su krađa sve dok država za visinu poreza koje joj plaćamo ne daje adekvatne usluge. A kako su porezi u Hrvatskoj jako visoki, a država katastrofalno neefikasna i korumpirana, teško je zamisliti da u skorije vrijeme započne opravdavati količinu novca koju otima narodu i gospodarstvu. Kako je sami porez na nekretnine zamišljen tako da država i ne nudi ništa zauzvrat za njega, on će uvijek biti ništa više od obične krađe.
PIŠE: Branimir Perković
Izvor: liberal.hr
