Bugarski Pomaci, muslimani o kojima ništa ne znamo
Dizdarević: Djeca nam uče o rudnicima uglja u Kongu, a ne znaju ništa o susjednim narodima
(avaz)
Spletom okolnosti, Zeničanin s njemačkom adresom Sejfuddin Dizdarević lani je slučajno upoznao “zemljaka” koji je pred rat pohađao medresu u Sarajevu s Bugarinom muslimanom, pripadnikom naroda Pomaka.
Prvi put čuo
– Tad sam prvi put čuo za Pomake. Bio sam radoznao da se upoznam više o historiji muslimana Balkana, ali i bio spreman da putujem van utabanih staza. Tako sam otputovao i upoznao Pomake u Bugarskoj i Grčkoj. Ono što sam vidio, čuo, odlučio sam podijeliti s drugima iz više razloga – priča nam Sejfuddin.
On navodi kako postoje mnoge sličnosti vezane uz taj narod, od pripadništva bogumilskoj crkvi, zatim primanja islama u vrijeme Osmanlija pa do gorkog iskustva u jednom agresivnom bugarskom komunizmu, gdje im je zabranjeno čak i nadijevanje muslimanskih imena.
Jela i tradicija Pomaka vrlo slični našima
Prvu prezentaciju o ovoj temi održao je na njemačkom jeziku u sklopu seminara o Osmanskom carstvu u Milhajmu, gdje ga je ugledni austrijski historičar i islamski učenjak Kerim Edipoglu pozvao da unutar njegovog seminara održi predavanje o Pomacima. Drugo je bilo na bosanskom jeziku u Dortmundu pred publikom porijeklom iz Sandžaka, a treće prošlog vikenda u Zenici.
Već naredno, 27. maja, držat će na njemačkom univerzitetu u Dizeldorfu na poziv tamošnjeg udruženja studenata.
Natpis na obnovljenoj džamiji u Pomacima
– Treba znati da su kosovski Gorani, makedonski Torbeši i Pomaci iz Bugarske i Grčke, ustvari, jedan narod – navodi Dizdarević.
On se nikad nije profesionalno bavio historijom, niti putopisima, ali ono što je vidio na putu želio je podijeliti s ljudima koji žele saznati nešto novo.
200.000 ljudi
– Obrazovni sistemi kroz koje smo prolazili, kako socijalistički tako i ovaj sadašnji, filuju nas informacijama o narodima, državama i društvenim uređenjima po principu “što dalje od Bosne, to detaljnije”. Tako je u školama, maltene, važnije učiti o rudnicima nikla u Brazilu ili uglja u Kongu, a o ljudima koji žive 500 kilometara zračne linije od nas nikada nismo čuli, iako imaju bogatu i veoma sličnu historiju našoj. Ovo je moj skromni doprinos da auditoriju dam inicijalni impuls da sami na svoju ruku dalje istražuju, pa možda čak i s razredom posjete Pomake – kaže Dizdarević.
J. Hadžić (Dizdarević: Istraživanje o nepoznatom)
Domaćin mu je bio Ahmet Ajvaz (Ayvaz), prijeratni student Gazi-Husrev begove medrese, a danas jedan od oko 200.000 bugarskih Pomaka, koji se izjašnjavaju po nacionalnom imenu koje su im dali Bugari, jer su oni sami sebe uvijek zvali samo “muslimanima”. Kad je osmanska vlast nakon balkanskih ratova 1912. godine pomaški teritorij morala ustupiti novonastaloj bugarskoj državi, počeo je i egzodus Pomaka u Tursku, kao i Bošnjaka iz Bosne i Sandžaka. Oni koji su ostali mahom su pokršteni ili terorizirani. Povrh svega, u doba socijalizma prošli su nove golgote, a čak su im mijenjana i imena.
Primjerci Kur'ana skrivani u šumi
Danas u Bugarskoj ima oko 1.200 džamija i mesdžida. Pomaci žive u planinskom masivu Rodopima, u kojima je ranije muslimansko stanovništvo bilo značajna većina. Danas, naprimjer, u Avramovu žive isključivo muslimani, a selo je poznato jer se u njemu nalazi željeznička stanica na najvećoj nadmorskoj visini u Bugarskoj – na 1.267 metara.
U Jugoslaviji bilo bolje
Bugarske vlasti su 1982. godine naredile da se uklone svi nišani s arapskim pismom, zabranjena je bilo kakva islamska nošnja za žene, a mještani su primjerke Kur’ana i drugu islamsku literaturu skrivali u šumi. Danas je drugačije, ali ne mnogo bolje.
– Do mog odlaska u Bugarsku bijesno sam reagirao na jugonostalgičarske žalopojke kako nam je za vrijeme Tita bilo lijepo. Upoznavši se s teškim uvjetima života Pomaka za vrijeme komunizma, promijenio sam mišljenje, u kontekstu odnosa prema muslimanima, jugoslavenski muslimani su fakat najbolje prošli od svih muslimana koji su živjeli pod komunističkom čizmom. Nekoliko stotina kilometara istočno od Bosne živi narod koji nam je tako blizak i po vjeri i po jeziku i po historiji i po osmanskoj zaostavštini i po iskustvu komunizma, o kojem faktički ne znamo ništa. I kome god sam u Bosni spomenuo Pomake, rekli su mi da su prvi put čuli za njih – ističe Dizdarević, koji ima želju da obiđe i tatarske muslimane koji već više od 400 godina u kontinuitetu naseljavaju pogranične predjele Poljske i Litvanije (oko grada Bijalostoka).
O Dizdareviću
Zeničanina Sejfuddina Dizdarevića rat zatiče u prvom razredu srednje škole, kada odlazi u Njemačku. Danas 38-godišnjak, već petnaest godina radi u jednoj medijskoj agenciji. Oženjen je i ima tri kćerke, a roditelji mu i danas žive u Zenici. Slobodno vrijeme koristi na neobičan način, aktivan je maratonac i učesnik niza maratona širom Evrope.
Autor: A. DŽONLIĆ – avaz.ba
